Prema nekim procjenama, svaki drugi Evropljanin ima neku alergiju, a najčešće je riječ o alergijskom rinitisu od kojeg pati 15 do 30 procenata stanovništva. Ako te postotke primijenimo na našu zemlju moglo bi se reći da najmanje 400 000 stanovnika BiH povremeno ili stalno kiše, nos im curi ili je zapušen.

Alergijski rinitis predstavlja hroničnu upalu sluzokože nosa nastalu kao reakcija na prisustvo odgovarajućeg alergena ili više njih. To je najučestalija hronična upala sluznice disajnih puteva.

U zavisnosti od vrste faktora koji ga izaziva, alergijski rinitis se može podijeliti na sezonski i perenijalni (cjelogodišnji), mada je moguća i kombinacija ova dva oblika.

Danas se ova podjela smatra donekle prevaziđenom, pa se alergijski rinitis dijeli na intermitentni (koji uglavnom ima sezonski karakter) i perzistentni.

Intermitentni je onaj kod koga se nosni simptomi pojavljuju manje od 4 dana u nedjelji i traju ukupno manje od 4 nedjelje, dok je perzistentni onaj kod koga se simptomi pojavljuju više od 4 dana u nedjelji i traju ukupno duže od 4 nedjelje.

Intermitentni alergijski rinitis uglavnom nastaje kao reakcija na polen trava, korova i drveća.

Perzistentni alergijski rinitis nastaje kao reakcija na prisustvo faktora koji postoje u zatvorenom prostoru i koji su prisutni tokom cijele godine, a veoma je teško ukloniti ih (kućna prašina, grinje, buđ, duhan, životinjska dlaka, perje, pamučna vlakna i dr.).

Međutim, u mediteranskim zemljama, s obzirom na dužinu i učestalost pojavljivanja pojedinih vrsta polena, bolesnici sa sezonskim rinitisom često imaju perzistentni oblik.

 Simptomi alergijskog rinitisa

Alergijski rinitis nastaje na gotovo isti način i kod intermitentnog i kod perzistentnog oblika, ali se ova dva oblika razlikuju po svojim simptomima.

Ukoliko je osoba ranije već bila u kontaktu sa alergenom, pri ponovnom susretu sa njim dolazi do pokretanja snažne imunske reakcije i tada se u sluzokoži nosa stvaraju brojne supstance koje dovode do hronične upale. To je alergijska reakcija, koja se odvija u svojoj ranoj i kasnoj fazi.

Dok su u ranoj fazi glavni simptomi kihanje, svrab u nosu i pojačana vodenasta sekrecija, u kasnoj fazi dominiraju otežano disanje na nos i ponekad oslabljeno čulo mirisa.

Simptomi alergijskog rinitisa obuhvataju otežano disanje na nos (nosnu opstrukciju), sekreciju iz nosa (rinoreju), kihanje, svrab u nosu i osjećaj slivanja sekreta u ždrijelo (postnazalnu drenažu).

Više od 40 posto bolesnika ima i očne simptome: svrab i crvenilo vežnjače, suzenje. Simptomi sezonskog alergijskog rinitisa su obično znatno intenzivniji od simptoma perenijalnog rinitisa i obuhvataju pojačanu nosnu sekreciju, kihanje, svrab u nosu i veoma često očne simptome.

Perenijalni alergijski rinitis se uglavnom manifestira nosnom opstrukcijom, praćenom čestim glavoboljama i osjećajem pritiska. Oslabljeno čulo mirisa se gotovo isključivo javlja kod perenijalnog rinitisa.

Zašto je sve više alergičnih

Šta je uzrok velikom porastu broja alergičara? Postoje dvije teorije. Starija od njih, „ekološka“, polazi od pretpostavke, a za to postoji i dosta dokaza, da su alergije posljedica ekoloških onečišćenja, u prvome redu zraka, a zatim i dodavanjem hrani raznih aditiva.

Druga je "higijenska“ teorija, koja je novija i koja polazi od pretpostavke da je zapadnjački stil života glavni uzrok tolikom povećanju broja alergičara. Ona na neki način obara „ekološku“ teoriju.

Istraživači su, naime, odmah po ujedinjenju dvije Njemačke na genetski sličnoj populaciji utvrdili da je učestalost alergičara u gradovima bivše Istočne Njemačke mnogo manja od Zapadne Njemačke, mada je socijalistička, ekološki katastrofična industrija nemilice stvarala onečišćenja neusporedivo više nego u gradovima zapadnog dijela.

Zagovornici „higijenske“ teorije kasnije su pravu epidemiju alergijskog rinitisa objasnili činjenicom da ljudi zapadnjačkog stila života predobro jedu, prekomforno stanuju, prečisti su, prevakcinisani i previše liječeni.

Zbog toga su premalo izloženi raznim klicama i potencijalnim zaraznim bolestima što izaziva imunološki poremećaj koji vodi u alergije. Na djelu je, dakle, paradoks – ljudi su alergični zato što žive previše zdravo!

 Izbjegavanje alergena – prvi korak u liječenju

Svjetska zdravstvena organizacija utvrdila je smjernice liječenja alergijskog rinitisa. Prvi korak je izbjegavanje alergena i to je preduvijet uspješnog liječenja, ali i prevencija nastanka alergijskih bolesti budući da izloženost prašini i grinjama povećava rizik od nastanka alergija.

Dakle, potrebno je iz prostorija u kojima se alergičar najviše zadržava odstraniti što je više moguće tekstilnih predmeta i tapaciranog pokućstva, u kojima se nakuplja prašina i žive grinje (kojih ima i u dječijim plišanim i sličnim igračkama).

Također, valja ukloniti ukrasno bilje i, bez obzira koliko vam je žao, iz doma maknuti kućnog ljubimca. Budući da se većina grinja nalazi u krevetu, potrebno je nabaviti antialergijske navlake na madrace, pokrivače i jastuke.

Kako uništiti grinje 

Sljedeća mjera je redovito i često čišćenje prostorija u kojima se alergičar zadržava. Postoje jednostavni testovi kojima se može otkriti postoje li grinje. Nakon što je grinja detektirana, svi tekstilni predmeti moraju se obraditi akricidima, sredstvima za uništavanje grinja.

Odjeća u kojoj ima grinja, a najčešće se radi o odjeći koja je dugo bila u ormarima, ili drugi tekstilni predmeti koji se mogu oprati, peru se jadan sat pri temperaturi od 60°C ili se, ako se ne smiju prati pri toj temperaturi, moraju oprati akaricidnim dodatkom za hladno pranje.

Prostorije treba redovito prozračivati i usisavati ih, ne previše zagrijavati (ispod 22°C) i održavati nisku vlagu (nižu od 50 procenata) jer takvi uvijeti ne odgovaraju grinjama. To je pogotovo važno za spavaće sobe.

Što više smanjiti izloženost ukućana, a naročito djece, raznim iritansima, u prvom redu prestati pušiti u stanu alergičnog djeteta.

 Tri oblika terapije

U liječenju alergijskog rinitisa primjenjuje se simptomatska terapija antihistaminicima i steroidima, ali treba posebno naglasiti imunoterapiju (hiposenzibilizacija) kao treći oblik terapije, koja je uzročna terapija i jedina koja djeluje na poremećeni imunološki sistem.

Hiposenzibilizacija se temelji na koncepciji da toleranciju mogu inducirati visoke koncentracije alergena koje se daju tokom duljeg razdoblja. Modificiranim alergenima - alergoidima, moguće je u nekoliko aplikacija postići terapijski učinak.

Terapija se u djece primjenjuje nakon pete godine i traje kontinuirano najmanje tri godine. Provodi se injekcijma, ali postoji i peroralna ili sublingvalna imunoterapija koja je za djecu puno prihvatljivija. Neka su istraživanja pokazala da je pojava astme u djece koja su prošla hiposenzibilizaciju manja nego u djece koja nisu.

 Šta uzrokuje alergijski rinitis?

- Kućna prašina, perje, plijesni, dlake životinja i neki lijekovi (npr. nesteroidni protuupalni lijekovi) mogu izazvati nesezonski alergijski rinitis.

- Sezonski alergijski rinitis može uzrokovati polen korova, trava ili stabala.

- Iznenadne promjene temperature, fizički napor, duhanski dim te onečišćenost zraka mogu pogoršati simptome.

Veza alergije i astme

Postoji određena povezanost alergijskog rinitisa i bronhalne astme. Istraživanja su pokazala da tri četvrtine astmatičara imaju simptome rinitisa, a jedna petina bolesnika s alergijskim rinitisom ima astmu, dok jedna četvrtina bolesnika ima obje bolesti istodobno.

Najčešće bolest počinje rinitisom ili astmom zasebno, a poslije, tokom godina, oboli i drugi organ. Alergija ima veliku ulogu u razvoju drugih bolesti uha, grla i nosa kao što su upale sinusa i uha.