Višemjesečna politička borba oko izbora sudije Ustavnog suda BiH Marina Vukoje završena je dramatičnom sjednicom Parlamenta FBiH, koja je trajala satima i bila je obilježena žestokim sukobom vladajuće Trojke i gubitničkih SDA i DF-a. Čovjeku koji važi za izvrsnog sekretara Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, a prije toga i Doma naroda, te drugih stručnih funkcija, za najveći minus je populistički uzeta naklonost HDZ-a prema njemu.

To se izjednačilo s rigidnom stranačkom pripadnošću Vukoje, koji godinama slovi kao izuzetno smiren, odgovoran i depolitiziran profesionalac.

Upozorenje kakvo je, primjerice, u intervjuu za emisiju „Polis“ izrekao Fahrudin Radončić opozicija je vješto skrivala kao zmija noge. A, riječ je o neospornoj činjenici da su Mirsad Ćeman i Suada Palavrić za sudije istog Ustavnog suda bili izabrani kao potpredsjednici SDA, odnosno najviši dužnosnici tadašnje vladajuće stranke.

Principi koji su tada važili, u Vukojinom slučaju su potpuno htjeli biti pogaženi i Trojka je pokazala zavidnu stabilnost da ne popusti ucjenama. Iza velikih riječi opozicije, u biti se sakrivala želja duboke države i kruga oko dinastije da zadrži dominantan utjecaj na Ustavni sud.

Ovog puta to nije prošlo. Vladajuća familija izgubila je još jednu važnu polugu u koju su htjeli instalirati sebi podobne Hrvate.

Ipak, da ovo ne bude jednodimenzionalna politička bitka, posve iznenada se potrudio predsjedavajući Predsjedništva BiH Denis Bećirović. Javnim pozivom članovima SDP-a da u Parlamentu obore Vukoju, on je izgubio toliko potrebnu predsjedničku neovisnost.

Ali, pokazao je nešto, po njega, mnogo gore: Njegov utjecaj na SDP je minoran i poražavajući po nekog ko je sjeo u Predsjedništvo BiH na prijedlog te stranke i podršku mnogo šire koalicije.

Zato se logičnim epilogom čini da su najveći dobitnici iz cijele situacije Vukoja, harmonizirani bošnjačko-hrvatski odnosi, pa i neovisnost Ustavnog suda BiH, a da je najveći gubitnik Denis Bećirović.

Na kraju, objavljena informacija o javnoj podršci OHR-a Vukojinom izboru neovisni je pečat na ispravnost odluke Trojke.