Prošle su 32 godine otkako su, 14. juna 1992, pripadnici vojne formacije VRS “Osvetnici”, pod komandom na doživotnu kaznu zatvora osuđenog ratnog zločinca Milana Lukića, počinili prvi u nizu masovnih zločina spaljivanja živih bošnjačkih civila u Višegradu. Prema riječima Višegrađanina, profesora Ermina Kuke, višeg naučnog saradnika Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava UNSA, u kući u Pionirskoj ullici zločinci su žive zapalili više od 60 žena, djece i starijih osoba.
- Danas, 32 godine kasnije, svjedočimo dvjema važnim činjenicama vezanim za ovaj zločin. Prvo, posmrtni ostaci žrtava ni do danas nisu pronađeni i dostojno pokopani. Drugo, na djelu je kontinuirani sramni zavjet šutnje komšija Srba, koji ni do danas ne otkrivaju šta je sa posmrtnim ostacima žrtava, niti uopće žele javno govoriti o tome. A, zločin je počinjen u njihovom komšiluku, u blizini i njihovih kuća, gotovo pred njihovim kućnim pragom - kaže Kuka.
U danima kada su Bošnjaci u RS izloženi raznim oblicima pritisaka i represalija, dodaje Kuka, pitanje je dana kada će biti zabranjeno i svjedočiti o zločinima u tom dijelu države Bosne i Hercegovine.
- Zato je krajnje vrijeme da se relevantne institucije države aktivno uključe i osiguraju sprečavanje diskriminacije i siguran ambijent za Bošnjake. S druge strane, neophodno je stvarati preduvjete intenzivnijeg svjedočenja, pisanja, dokumentiranja i govora o Višegradu kao paradigmi zločina spaljivanja živih bošnjačkih civila. Te aktivnosti se moraju podići na viši nivo, kako bi se garantirala kultura pamćenja, te tako demaskirali revizionistički i falsifikatorski narativi negatora zločina. Moguće je da bi takav širi institucionalni pristup ovom zločinu i njegovom javnom prezentiranju tokom cijele godine naveo one koji posjeduju informacije o tome da se jave relevantnim institucijama i pokažu taj minimum razumijevanja prema porodicama žrtava - istakao je Kuka.
