Nije nadomet da podsjetim na objašnjenje Milorada Dodika zbog čega je preuzeo radikalne, ultranacionalističke politike. Jednom su ga upitali zašto je preuzeo politike ratnog SDS-a, jer, suštinski, on takve politike ne baštini, a on je lakonski odgovorio: Da ne bih završio kao Miodrag Živanović Žile, (predsjednik nekadašnje Socijalno-liberalne partije). Lakonski odgovor ultrapragmatičnog mešetara i makijaveliste, piše novinar Slobodan Vasković.

- Tako je Dodik, u jednoj rečenici, pojasnio da je preuzeo politike ratnog SDS-a da bi došao na vlast, što se i desilo, ali i izrazio ubjeđenje da samo nacionalističke partije imaju takvu šansu. Živanovićeva partija bila je predaleko od svakog i najmanjeg traga bilo kakvog radikalizma.

Kada iščitate Dodikovu izjavu i uporedite je sa onim šta se sve dešavalo i još uvijek se dešava u Republici Srpskoj, lako je uočiti da je on primjenom radikalnih politika otišao predaleko i da više ne može da se vrati i kada bi htio.

Poznajući Dodika, ubijeđen sam da bi on, kada bi mu to bilo dozvoljeno, odstupio od “stavova” koje zastupa već godinama, ali je u problemu, jer je svima postao teret. I u BiH, i u RS, i Srbiji, i cijelom regionu.

Teret je čak i kombipartijama koje ga još uvijek u stopu prate i dio su njegovog necivilizovanog, varvarskog Režima.

Nakon što je na radikalnim politikama preuzeo vlast, kenuo je u porobljavanje Republike Srpske, praćeno njenim detaljnim pljačkanjem i uništenjem finansijskih, privrednih, ekonomskih resursa; Obesmišljavanjem njenih institucija; Progonom i izgonom naroda i, što je najgore od svega, temeljnim trovanjem Izvora Nacije: Porodica, Obrazovanje, Kultura, Zdravlje.

Gramzivost i pohlepa, kao ključne odrednice njegovih politika, dovele su ga do ultraradikalizma, jer je to bio jedini način da pokuša odbraniti sve što je oteo i sakriti sve što je uništio, kao i notornu činjenicu koja je teško poražavajuća za Srbe kao narod da je Dodik poništio, pomnožio sa nulom, srpske nacionalne interese u BiH, mijenjajući ih u potpunosti ličnim interesima.

Tako je došao do tačke sa koje više nema povratka, jer su svi koji imaju svoje interese u BiH prepoznali da je ključna smetnja njihovom ostvarenju Dodikovo forsiranje ličnih interesa koje on želi promovisati kao nacionalne. što se ni na koji način poodavno ne može sakriti.

Niko ni od velikih sila, posabno SAD-a, a ni od većine zemalja iz Regiona, ne želi da svoju politiku usklađuje sa Dodikovim ličnim interesima, sem Hrvatske čiji je nacionalni interes da preko Dodika i Dragana Čovića kontroliše značajan dio BiH.

U takvoj situaciji, Dodik je došao do kraja, a Hrvatska, ma koliko iza nje stajala Njemačka, ne može Dodika spasiti od odlaska sa političke scene BiH.

Dodik je predugo je BiH, sa sebi sličnim predstavnicima druga dva naroda, držao kao taoca sopstvenih interesa, da je to postalo nepodnošljivo. Do mjere da je nepodnošljiv svaki Dodikov istup i isprazne prijetnje razdruživanjem, otcjepljenjem, nestankom BiH, samostalnošću RS u oviru Dejtona… Brojne su varijacije na istu temu.

Dodika više niko ne želi da sluša.

SAD su, kao najsnažniji čuvar opstanka BiH, njegovu izjavu o razdruživanju ocijenile kao “opasno, neodgovorno, antidejtonsko djelovanje koje izlaže riziku teritorijalni integritet, suverenitet i multietnički karakter Bosne i Hercegovine. A to su ključni interesi SAD-a. Sjedinjene Države braniće ih i štititi, između ostalog, i pozivanjem na odgovornost onih koji ih izlažu riziku”.

- Činjenice su jednostavne i jasne. Ne postoji međunarodna zavjera da se ukine RS, a gospodin Dodik ne može izdvojiti niti jednu jedinu izjavu ijednog američkog zvaničnika kojom se poziva na ukidanje RS-a. BiH nije unija dva entiteta. Kako izričito stoji u Dejtonskom mirovnom sporazumu i Ustavu BiH, BiH je država nasljednica Republike Bosne i Hercegovine. Ustav BiH ne daje pravo na secesiju ili razdruživanje ni entitetima ni bilo kojoj nižoj administrativnoj jedinici. RS može postojati samo unutar BiH. Secesija ili razdruživanje RS-a ne znači nezavisnost RS-a niti kraj BiH, nego znači kraj RS-a - poručili su iz američke ambasade, 24.05.o.g., reagujući na još jedan Dodikov pokušaj da, tvrdanjama o razdruživanju, svoj lični interes nametne kao suštinski i da sebe nametne kao sagovornika.

Da budem precizan: saopštenje jeste emitovano iz ambasade SAD u BiH, ali nije to lični stav ambasadora Majkla Marfija, kako se želi predstaviti u Režimskim medijima, već je to stav vlasti SAD-a i predsjednika SAD-a.

Nikada oštriji. A za njim su uslijedile slične reakcije EU, Velike Britanije.

Nebitno je šta je Dodik odgovorio; Njegovi odgovori nikoga ne zanimaju, sem one koji na osnovu njih sagledavaju do koje mjere se srozala nekadašnja moć autokrate bez skrupula, savjesti, digniteta, ljudskog dostojanstva…

Nema je više.

Dodik se, navodno, i dalje bori, iako je već savladan. Ne postoji niko ko će ga spsiti i vratiti u političku arenu; Ne postiji nikakav “salto” koji on može napraviti; Nije istina da je on i dalje “čovjek Zapada”…

Dodik je sam i čeka politički kraj.

Da li će biti uhapšen ili pobjeći, nebitno je.

Bitno je da će BiH u ovoj godini biti oslobođerna njegovih ličnih interesa. I da će, zajedno sa njim, sa političke scene u BiH otići još mnogi iz svih naroda i ostalih.

Uvijek postoje oni koji će odmah “analizirati” da još nije uhapšen, da je moćan, da blablabla, da je i dalje tu…

Da, tu je još neko vrijeme. Kao i stari veliki truli otrovni hrast čije bi naglo rušenje i pad izazvalo veliku štetu u dvorištu u kojem se nalazi; I po kuću u čijoj je blizini. Zato se takav hrast prvo potkreše sa svih strana, pa se odsiječe vrh, potom srednji dio, zatim još nekoliko trulih klada, a potom i ostatak. Dok ne ostane panj.

U Dodikovm slučaju, već se došo do panja, ali su svi odlučni da nakon njega ni panj ne ostane - zaključio je Vasković.