Posjetili smo Hasan-aginu džamiju u Priboju, najstariju, ali i najveću džamiju u tom dijelu Sandžaka, gdje smo razgovarali s Harunom ef. Eminagićem, glavnim imamom Medžlisa Islamske zajednice u Priboju. Efendija Eminagić je govorio o ramazanu i ramazanskim običajima u Priboju, kazavši da su ovaj grad i ova džamija na kapiji Sandžaka.

- Kada govorimo o običajima u ovom dijelu Sandžaka, ja mogu slobodno reći da se mi više podudaramo s običajima istočne Bosne nego s centrom Sandžaka. To nije nimalo čudno. Ja pričam kao Bosanac, nemam ovaj sandžački akcent, ali to je, ustvari, i do blizine granice. Mi smo ovdje u Priboju na tromeđi s Bosnom i Hercegovinom i Crna Gora nam je također blizu i to je jedno veliko bogatstvo kada je kultura i tradicija u pitanju. Tako da su svi ramazanski običaji istočne Bosne, a vjerujem i ostatka Bosne, prisutni i ovdje u Priboju – kazao je.

On je istakao da u Priboju, najviše od svih gradova u Sandžaku kao vjesnik dolaska mjeseca ramazana u svim mahalama, ulicama gdje žive muslimani, Bošnjaci, osjeti se miris halve.

- To je naša tradicija, vjesnik ne samo ramazana nego bilo kojih drugih mubarek dana, ono što smo mi naslijedili od naših djedova, naših nana, naših majki i ono što mi prenosimo na naša pokoljenja. Negdje puca top, ali ovdje kod nas miris halve nagovještava dolazak svih mubarek dana – objašnjava.

Miris BiH

Kad je riječ o hrani koja se sprema za iftar i sehur, također se i ona znatno razlikuje od centrale Sandžaka.

- Recimo, kada imam musafire iz Novog Pazara, Sjenice ili Tutina, oni kada dođu u Priboj jednostavno kažu: “Nemojte nam meso stavljati za iftar nego dajte nam to vaše bosansko ćeške, dajte nam tu vašu pitu potopljiku” i tako ta neka jela koja odišu mirisom Bosne i Hercegovine – kazao je efendija Eminagić.

Istakao je kako svako mjesto ima neku svoju specifičnost, a specifičnost Priboja veže se za kulturu Bosne i Hercegovine.

- Svugdje kod nas su prisutne tzv. pitaljke, samo se one zovu od Bosne do Priboja pitaljke, a od Priboja dolje prema Sandžaku oni to nazivaju pitice – objasnio je.

Priboj kao mjesto zajedništva

- Živjeti u pograničnom mjestu je velika blagodat, ali isto tako u vrijeme teških trenutaka to je veliko iskušenje. Za ovaj dio Srbije Priboj može da bude urnek, može da bude primjer kako mogu da ljudi žive zajedno. Mi ovdje nikada ne govorimo kako živimo jedni pored drugih, nego živimo jedni s drugima. Naše kulture se ne sudaraju nego se one sažimaju iz razloga što se mi ovdje zajedno rađamo, zajedno djelimo školsku klupu, zajedno dijelimo radno mjesto, ali isto tako i muke su nam iste – kazao je efendija Eminagić za “Avaz”.