Prikupljeno meso hranit će 1.100 ljudi cijelu godinu, poručeno je iz Udruženja „Pomozi.ba“. U prvi mah lijepa vijest koja će mnoge obradovati jer Kurban-bajram je vrijeme solidarnosti, dostojanstva i brige za druge. Već u drugi momenat udari šamar realnosti i pitanje u kolikoj smo to moralnoj i ekonomskoj krizi kada je za hiljade ljudi Bajram ili neki drugi blagdan jedina nada da će imati siguran obrok.Za neke porodice, kurbansko meso koje dobiju tih dana jedini je ozbiljan obrok koji će imati sedmicama, i to nije slika humanosti kojom se trebamo ponositi, nego alarm koji bi morao uzdrmati institucije. Jer narod ne bi smio živjeti od povremenih talasa milosti i donacija, već od sistema koji garantuje osnovno ljudsko dostojanstvo.Danas se u Bosni i Hercegovini za sve sakuplja novac među građanima, za liječenje djece, za operacije, za lijekove, za invalidska kolica, za hranu, za grijanje, za školski pribor. Pozivanje humanitarnih brojeva postalo je svakodnevica, a društvene mreže mjesto gdje su ljudi prinuđeni da mole za pomoć da bi preživjeli ili spasili nečiji život.I dok građani dijele posljednje što imaju i pokazuju nevjerovatnu solidarnost, postavlja se pitanje: čemu služi država ako narod sam finansira liječenje, socijalnu zaštitu i osnovnu egzistenciju? Čemu služe silni budžeti, ministarstva i fondovi, ako se roditelji bolesne djece oslanjaju na pozive običnih ljudi? Humanost građana svakako jeste vrijedna poštovanja, ali ona ne smije biti zamjena za odgovornost sistema.Narod spašava narod, dok institucije često djeluju kao nijemi posmatrači tragedija. I svaki novi apel za pomoć zapravo je novo svjedočanstvo kolektivnog institucionalnog neuspjeha.Zato Bajram ne bi smio biti samo trenutak kada ćemo podijeliti meso i pomoći nekome na nekoliko dana. To mora biti prilika da se zapitamo zašto uopće imamo toliko gladnih, bolesnih i zaboravljenih ljudi koji zavise od tuđe dobrote. Solidarnost je vrlina našeg društva, ali odgovornost za život građana mora biti obaveza države, a ne teret običnog čovjeka.

Odgovornost za život građana mora biti obaveza države, a ne teret običnog čovjeka

I opet narod spašava narod

Nikad u poslijeratnoj BiH nisu bili povoljniji geopolitički vjetrovi za ubrzanje euroatlantskih procesa i približavanje Zapadnog Balkana Evropskoj uniji, kao proteklih godina. Nažalost, od rata nismo imali ni veće neznalice i političke štetočine na vlasti, kao u ovom mandatu.Nakon eskalacije rata u Ukrajini, EU nas moli, nudi novac, savjete, prečice i ustupke. Kriza u Zalivu je dodatno pokazala Evropi da joj je stabilan Zapadni Balkan potreban i ekonomski i energetski i geostrateški. Međutim, domaća vlast nikad gora. Zbog političkih blokada građani BiH su nazadovali na putu ka EU, umjesto da napreduju kao ostatak Balkana.Ostali smo bez prilike da nesmetano putujemo, da razvijamo ekonomiju otvaranjem na ogromno tržište, da kupujemo na najvećim online platformama, da vozimo modernijim cestama, školujemo djecu u modernijim školama. Ne možemo čak ni da stavimo fotonaponske ćelije na krov kuće ili firme, pa vratimo viškove struje u mrežu i postanemo dio zelene tranzicije.Dok zemlje regije grabe stotine miliona eura iz fondova EU, nama su evropske i međunarodne banke obustavile isplatu i ranije ugovorenih kredita. Izgradanja Koridora Vc je obustavljena zbog korupcije u Autocestama FBiH, koju istražuje Tužilaštvo EU (ta neće valjda domaće.)Sav jad i bijeda domaće vlasti je jasno oslikana u izjavi ministra finansija BiH Srđana Amidžića, koji izvali da je riječ „samo o kreditima, a ne o poklonu“ te da nije velika šteta što smo izgubili 1,1 milijardu maraka EU fonda. Ne zna štetočina u kostimu ministra da je trećina tog novca nepovratni poklon. Da su dvije trećine povoljni, razvojni krediti.Ne zna Amidžić da propuštamo stotine poklonjenih miliona, dok se istovremeno kleptomanska vlast u oba entiteta zadužuje na berzi, po kamatama kakve se nam nekad nudili kamatari i sumnjive mikrokreditne organizacije. Smatrati, a kamoli reći naglas, da propuštanje povoljnih evropskih fondova nije velika šteta, pokazuje potpuno neznanje i političko sljepilo. Kiselo je grožđe, zaključuje Amidžić po uzoru na lisicu iz basne. Jasno je to i Evropi.Ignorisanje ovih sredstava zapravo je direktan šamar domaćim privrednicima i građanima, jer umjesto jeftinog razvojnog kapitala, država bira srednjovjekovno blato. Umjesto svojim poslom, Amidžić se bavi prebrojavanjem krvnih zrnaca i demoniziranjem Bošnjake, Karadžićevim rječnikom iz ranih 1990-ih. Vrijeme je, dragi sugrađani, da njega i slične demone prošlosti zakopamo na smetljište historije, gdje i pripadaju. Vrijeme je da u oktobru, uz pomoć novih tehnologija, izaberemo novu, bolju vlast. Bolju neće biti previše teško izabrati.&nbsp; &nbsp;

Od rata nismo imali ni veće neznalice i političke štetočine na vlasti, kao u ovom mandatu

Političke štetočine i "kiseli" milioni

Mladi inovator iz Goražda Ahmed Gušo, učenik Srednje tehničke škole „Hasib Hadžović“, ostvario je veliki međunarodni uspjeh, osvojivši prvo mjesto na prestižnom takmičenju Codeavour 7.0 koje je održano u Jakarti u Indoneziji, čime je još jednom potvrđeno da se znanje i inovacije mladih iz Bosne i Hercegovine prepoznaju i na svjetskoj sceni. Gušo je u seniorskoj kategoriji, u izuzetno jakoj konkurenciji od više od 300.000 učesnika, predstavio svoj inovativni projekt „Panda Solar Club“, koji kombinuje tehnologiju, ekologiju i održiva energetska rješenja.Ovaj mladi Goraždanin pokazao je da su mladi u Bosni i Hercegovini izuzetno uspješni, uprkos maloj podršci vlasti koju bi trebali imati. Njegov uspjeh posebno je značajan jer dolazi iz male sredine, a još jednom je pokazao da talenti iz BiH mogu parirati vršnjacima iz cijelog svijeta. U vrijeme kada mladi odlaze iz Bosne i Hercegovine trebali bi obratiti pažnju na talente koje imamo poput ovog mladog inovatora i podržati ih u svakom pogledu. Ne samo riječima podrške, nego konkretnim koracima, stipendijama, otvaranjem radnih mjesta, pružanjem uslova za život kakve imaju zemlje Evropske unije.

Goraždanin pokazao da u BiH imamo svjetske talente

Goraždanski programer Ahmed Gušo briljirao u Indoneziji 

Ahmed Gušo, mladi inovator: Svjetski uspjeh

Često u javnom prostoru brojnih zvaničnika „pukne“ fraza o Sarajevu kao metropoli. Najčešće je to pokriveno nekim nostalgičnim vremenima 80-ih godina prošlog stoljeća kada se ovaj grad širio, velikim dijelom gradio zbog Olimpijade, bio kulturno središte.Danas se u Sarajevu ništa ne gradi javnim novcem, ne možete upregnuti prstom niti u jedan veliki infrastrukturni projekt koji je izgrađen budžetskim novcem. Sve što je izgrađeno je posljedica pojedinaca, odnosno privatnog kapitala.I ne samo da nema novih objekata koji se grade javnim novcem, nego se i postojeći ne održavaju, raspadaju u potpunosti, a što smo najbolje mogli svjedočiti i kroz slučaj Skenderije.Kada uđete dublje u naselja, i dalje možete svjedočiti rupama od granate na stambenim zgradama, kao da je to dio turističke ponude grada. A ne bi trebalo biti, kao što ne bi trebalo biti ni da se fasade na Ferhadiji i u Titovoj ulici skoro na dnevnom nivou obrušavaju.Slučaj kvara na vodovodnoj mreži i poplave u noći sa subote na nedjelju koja se desila u naselju Dolac-Malta, mogla bi se pripisati slučajnosti i mogućim situacijama koje se dešavaju u svim gradovima na svijetu, da ista stvar nije i s vodovodnom mrežom. Ulaganja praktično nema, a radi se na principu: „Dok se ne pokvari – dobro je“. I onda nakon 15 sati se neko udostoji da građanima donese cisterne s vodom, umjesto da to odmah ponudi, a da do jutra sanira kvar. Ali ko će se maltretirati usred slobodnog vikenda...Nije Sarajevo ni u kulturološkom smislu ništa bolje, zgrada Narodnom pozorišta se raspada, u muzičkom smislu i dalje koncerte organiziraju oni koji su 80-ih godina bili dio kulturološkog razvoja Sarajeva. Ali i njih nagriza zub vremena, pa se postavlja pitanje šta ćemo 10 godina? Sarajevo definitivno nije metropola, ali jeste postalo provincija i to s tendencijom da stvari samo idu nagore.

Niti jedan ozbiljan infrastrukturni projekt nije izgrađen javnim novcem u posljednjih 20 godina

"Metropola", a provincija

Bosna i Hercegovina danas izgleda kao država koja je odustala od ideje da bude ozbiljno društvo. I to više nije pitanje politike, ideologije ili etničkih sukoba. To je pitanje elementarne funkcionalnosti.Dok ostatak Evrope govori o umjetnoj inteligenciji, robotici, energetskim tranzicijama i tehnološkim revolucijama, kod nas se ljudi i dalje bore s rupama na cestama, raspalim javnim preduzećima, tramvajskim stajalištima bez stakala i institucijama koje ne odgovaraju ni na obični mail.I što je najgore — na sve smo počeli gledati kao na normalno stanje.Normalno je da konkursi traju mjesecima. Normalno je da se čeka papir koji se u ostatku svijeta dobije za pet minuta. Normalno je da političari zapošljavaju rodbinu, da se budžeti troše bez rezultata i da se svaka javna funkcija pretvara u partijski plijen.U međuvremenu, hiljade mladih ljudi odlaze. Ne zato što “mrze Bosnu”, nego zato što su umorni od osjećaja da žive u sistemu koji ih svakodnevno ponižava.Najopasnija stvar koja se desila ovom društvu nije korupcija. Nije čak ni siromaštvo. Najopasnija stvar je kolektivno spuštanje kriterija.Prestali smo očekivati red. Prestali smo očekivati odgovornost. Prestali smo vjerovati da stvari mogu funkcionisati normalno.I zato kod nas svaka banalna stvar postaje “uspjeh”. Ako voz dođe na vrijeme — senzacija. Ako neko odgovori na službeni dopis — čudo. Ako se nešto izgradi bez afere — gotovo pa nacionalni praznik.A društva ne propadaju samo zbog loših političara. Propadaju onda kada se ljudi naviknu na loše i počnu ga prihvatati kao sudbinu.Bosna i Hercegovina danas možda nema veći problem od toga.

Društva propadaju onda kada se ljudi naviknu na loše i počnu ga prihvatati kao sudbinu

Društva propadaju onda kada se ljudi naviknu na loše

Čudo zvano tramvajska šina

Amar Dedić, standardni reprezentativac Bosne i Hercegovine i član velike Benfike, boravio je u četvrtak u Donjoj Orahovici kod Gračanice, gdje ga je dočekao veliki broj fanova i simpazitera. Sjajni fudbaler ispunio je mnogima dugogodišnje želje – potpisivao se, fotografisao i pravio uspomene za cijeli život.Dedić je bio odlično raspoložen, a uskoro ga očekuju pripreme uoči Svjetskog prvenstva koje će se održati u Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi i Meksiku. Njegov dolazak izazvao je ovacije, emocije i dugotrajni aplauz okupljenih građana, koji su ga dočekali kao pravog sportskog heroja.Cijeli događaj protekao je u festivalskoj atmosferi i pretvorio se u veliki sportski praznik u mjestu njegovog porijekla, uz izuzetno veliku posjećenost i snažne emocije. Amar je nesumnjivo ličnost dana – svojim gestovima i pristupačnošću pokazao je zašto je omiljen među fanovima, dok ga njegova profesionalnost i poniznost čine uzorom i inspiracijom za mlađe generacije.

Sjajni fudbaler obradovao brojne simpatizere

Amar Dedić: Zmaj oduševio fanove u Gračanici

Inflacija u Bosni i Hercegovini više nije vijest koja izaziva šok. Postala je stanje na koje su se građani, nažalost, navikli. Ljudi više ne pitaju zašto je nešto poskupjelo, nego šta ovog mjeseca mogu izbaciti iz kućnog budžeta da bi preživjeli do naredne plate.Posljednji podaci pokazuju da su u Federaciji BiH potrošačke cijene u aprilu porasle za 1,6 posto, dok godišnja inflacija iznosi 6,6 posto. To su procenti koji u statistici možda izgledaju podnošljivo, ali u svakodnevnom životu znače skuplju hranu, račune, prevoz i život koji iz mjeseca u mjesec postaje sve lošije kvalitete.Rast plata odavno ne prati rast troškova života. Sindikalna potrošačka korpa za april 2026. godine iznosila je 3.340 KM, dok je prosječna plata u FBiH 1.643 KM. Drugim riječima, prosječna plata danas ne može pokriti ni polovinu osnovnih troškova četveročlane porodice.I tu dolazimo do suštine problema. Inflacija više nije samo ekonomski pokazatelj. Ona je postala način života. Građani su počeli normalizirati odricanje. Manje mesa u korpi, manje odlazaka ljekaru, manje putovanja, manje planova. Sve manje “života”, a sve više pukog preživljavanja.Najopasnije u cijeloj priči jeste što je nestao osjećaj pobune. Kada ljudi prestanu vjerovati da može biti bolje, tada poskupljenja postaju samo još jedna dnevna informacija između vremenske prognoze, sporta i političkih prepucavanja. A društvo koje se navikne na konstantno siromašenje polako gubi i ekonomsku i moralnu snagu.U zemlji u kojoj je luksuz postalo napuniti rezervoar i otići u supermarket bez računanja svake marke, više nije pitanje koliko je inflacija porasla. Pitanje je koliko su građani spremni još spuštati kriterije života da bi statistika izgledala pod kontrolom.

Pitanje je koliko su građani spremni još spuštati kriterije života da bi statistika izgledala pod kontrolom

Više nas ne šokiraju cijene

Rak dojke je najčešći zloćudni tumor žena širom svijeta, kako u razvijenim, tako i zemljama u razvoju. Prema riječima stručnjaka, izliječi se gotovo 95 posto žena ukoliko dođe do ranog otkrivanja oboljenja.Tim više je ono što je napravio bh. softverski inžinjer Adnan Samardžić iz Cazina, dostiguće koje zavređuje svu pažnju.Naš stručnjak razvio je AI sistem koji može pomoći u ranijoj detekciji karcinoma dojke analizom mamografskih snimaka.Dvije godine je radio na medicinskom istraživanju i razvoju sistema, a motiv mu je bio samo jedan – da se što više života spasi ranom detekcijom bolesti.Inače, AI model radi u dvije faze, prvo detektuje sumnjiva područja na snimku, a zatim ih klasifikuje kao benigne ili maligne promjene.

Razvio je AI sistem koji može pomoći u ranijoj detekciji karcinoma dojke

Adnan Samardžić: Vrijedno dostignuće

Sjajna bosanskohercegovačka teniserka Tea Kovačević ostvarila je novu vrijednu pobjedu na međunarodnoj sceni, ovaj put u konkurenciji parova.Na turniru u Rimu, koji je dio Tennis Europe kalendara za uzrast do 16 godina, Kovačević je igrala u tandemu s Poljakinjom Antoninom Snichovskom.Turnir se igrao od 9. do 17. maja i spada u najjaču super kategoriju u U16 konkurenciji, što dodatno daje težinu ostvarenog rezultata. Mlada bh. teniserka još jednom je pokazala kvalitet i potencijal koji je svrstava među najtalentovanije igračice svoje generacije u Evropi.Podsjećamo, Tea Kovačević je nedavno osvojila i titulu juniorske prvakinje Bosne i Hercegovine, čime je dodatno potvrdila status najveće nade bh. tenisa i igračice od koje se u budućnosti očekuju veliki rezultati na međunarodnoj sceni.Ukoliko nastavi nizati ovakve rezultate, Teu Kovačević bez sumnje čeka svijetla budućnost i veliki uspjesi na međunarodnoj teniskoj sceni. Već sada pokazuje zrelost, kvalitet i mentalnu snagu karakterističnu za vrhunske sportistkinje, zbog čega mnogi vjeruju da je pred njom fantastična karijera.

Sjajna teniserka ostvarila novu vrijednu pobjedu na međunarodnoj sceni

Tea Kovačević: Budućnost bh. tenisa blista u Evropi

Kao da nije dovoljno što nam stanje putne infrastrukture i graničnih prijelaza, u kombinaciji s novim mjerama kontrole ulaska u EU, već izaziva frustracije i glavobolju, baš sada je morao pokleknuti još jedan most u ovoj zemlji. Nije ni prvi, a nažalost ni zadnji, jer prije onog u Bosanskoj Gradišci pukli su i mostovi kod Foče i Rogatice, a ni ostatak prije više od pola stoljeća građene infrastrukture nipošto ne ulijeva sigurnost. Ipak, most na Savi jedan je od najvažnijih u državi, jer preko njega se odvija najveći dio bh. izvoza i prema EU odlazi više od 90 posto roba koje podliježu fitosanitarnoj kontroli. Nakon punih 70 godina upotrebe i miliona tona tereta koje su prešle preko njega, komadi betona počeli su padati, jer ništa ne može trajati vječno.Ništa osim apsurda u ovoj zemlji u kojoj su godinama putnici i prijevoznici bili primorani da na uskoj cesti i mostu u centru grada satima čekaju u kolonama, dok samo četiri kilometra uzvodno poput spomenika stoje novi most, savremeni carinski terminal i svi objekti za graničnu policiju i carinske službe, građeni prema EU standardima. Nakon ulaganja blizu 40 miliona KM u gradnju mosta i gotovo 24 miliona KM u objekte na samom graničnom prijelazu, bile su potrebne skoro četiri godine i urušavanje starog mosta na Savi, da bi konačno bili pušteni u funkciju. Ministarstvo sigurnosti BiH pronašlo je osnov da, nakon što u Vijeću ministara nije bilo saglasnosti, barem privremeno omogući njihovo korištenje.Trajno rješenje i dalje će, kako sada stvari stoje, čekati dogovor Upravnog odbora UIO BiH, gdje Zijad Krnjić uporno insistira da se s ovim riješi i pitanje raspodjele javnih prihoda. RS je, naime, ruku zavukla duboko u džep FBiH i nikako da je izvuče i da vrati 151 milion koji je do sada besramno prisvojila. Krnjićeva beskompromisna borba isprovocirala je državnog ministra Srđana Amidžića, koji je na njegov račun histerično uputio niz skandaloznih optužbi i uvreda, spominjući Evropu i evropski put. Međutim, Krnjić koristi recept sličan onom u Domu naroda PSBiH ili Vijeću ministara, gdje su kadrovi SNSD-a usporili ili blokirali ne samo otvaranje jednog graničnog prijelaza, već evropski put ove zemlje i budućnost njene djece. Uostalom, s ovakvim političarima, mržnjom i primitivizmom, te očiglednom nesposobnošću za bilo šta osim blokade i sukoba, pitanje je zaslužujemo li uopće mostove prema EU ili izolaciju.

Krnjić koristi recept sličan onom SNSD-a u Domu naroda ili Vijeću ministara

Mostovi ili izolacija

Generalmajor Mauricio Fronda (Maurizio) nakon što je nedavno preuzeo vođenje snaga EUFOR-a u Bosni i Hercegovini otvorio je neposrednu komunikaciju snaga Evropske unije s građanima. Namjera je približiti se što više ljudima u Bosni i Hercegovini i stvoriti osjećaj sigurnosti u vremenu u kojem se osjećaju dodatne političke tenzije i turbulencije zbog izborne godine.Fronda je vrstan poznavalac situacije u Bosni i Hercegovini, gdje je još 1996. i 1999. godine učestvovao u zajedničkim operacijama NATO snaga s tadašnjim IFOR i SFOR trupama. Nakon što je u januaru preuzeo dužnost komandanta, fokus njegovog djelovanja bile su posjete takozvanim LOT kućama (Liaison Observation Teams), čiji je glavni zadatak upravo komunikacija s lokalnim stanovništvom i institucijama. Frondina želja je, kako kažu iz EUFOR-a, da „iz prve ruke“ vidi kako njihovi timovi sarađuju s građanima i lokalnim zajednicama. Prioritet za ovog generalmajora upravo je ono što treba biti osnovni cilj nekog ko vodi bilo koje sigurnosne snage, a to je podržati lokalne vlasti u održavanju sigurnog i stabilnog okruženja u BiH. Ovakvi susreti na terenu, kako sam kaže, osiguravaju dijalog i međusobno razumijevanje da su sigurnost i stabilnost temeljni preduslovi za napredak.

Komandant EUFOR-a ulijeva sigurnost građanima BiH

Mauricio Fronda: Suštinska misija

Novi slučaj femicida u BiH - naslov ili objava koja postaje sve učestalija. Ponovo je u našoj zemlji žena stradala od ruke muškarca, još jedne osobe koja baš ničim ne zaslužuje da se nazove muškarcem.Brojimo žrtve, a dok to činimo čini se da se ništa ne mijenja. Puna su nam usta borbe za prava žena, a istovremeno ne možemo naći konkretne korake koji mogu doprijeti da se bar smanji vjerovatnoća da će žene gubiti živote samo zato što nekom manijaku nešto nije po volji.Ružno je bilo koga prozivati zbog nedjela jedne osobe, ali dužni smo stalno ponavljati kako su oni koji vode ovu državu odgovorni i za ambijent koji vlada vezano za sigurnost građana, tako i žena. Ne može se sa sigurnošću reći da će bilo koja mjera donijeti pomak, jer tih bolesnih umova će uvijek biti i oni će uvijek naći način da učine svoje morbidne zamisli, ali od nečega se mora krenuti.Dok brojimo žrtve bilo bi zanimljivo znati da li iko razmišlja o mjerama poput većih kazni za uhođenje, prijetnje, podstrekivanje, nošenje oružja, ali i o tome ko smije posjedovati oružje. Jedan zaštitar, očigledno se ispostavilo ranije sumnjivog ponašanja, nedavno je ubio ženu. Da li je nakon toga iko izvršio provjere ko sve radi na poslovima gdje smije nositi oružje? Iako se često može čuti da se dosta sumnjivih tipova „sakrilo“ u uniforme ove ili one vrste, sve je ostalo na riječima željenja.Posebnu pažnju trebalo bi obratiti na uhođenje, prijetnje ili podstrekivanje, nešto o čemu se veoma malo govori. Jesu li te ubice bile baš same u svojim nakanama i da li je neko na bilo koji način, pa i razgovorom doprinosio da se ustreme na žrtvu na tako brutalan način?Mogu li ove ili slične mjere bar malo "pokolebati" manijake kojima je životno dostignuće mahati pištoljem ženi iznad glave, teško ćemo saznati, ali ne činiti ništa jednostavno ne smijemo, valjda je to odavno trebalo biti jasno.

Bilo bi zanimljivo znati da li iko razmišlja o mjerama poput većih kazni za uhođenje, prijetnje, podstrekivanje, nošenje oružja...

Dok brojimo žrtve

Bh. stručnjak Mersad Selimbegović napravio je veliki posao na klupi Ahena (Alemannia Aachen), tradicionalnog njemačkog kluba koji je nakon prvog dijela sezone bio u zoni ispadanja u Trećoj ligi. Kada je preuzeo ekipu, situacija nije izgledala nimalo jednostavno. Ahen je bio nestabilan, pritisak ogroman, a cilj samo jedan – ostati u ligi.Selimbegović je, međutim, donio mir, red i jasnu ideju. Njegov tim je u nastavku sezone proigrao, vezao važne pobjede i iz borbe za opstanak pobjegao mnogo ranije nego što se očekivalo. Posebno impresivno zvuči podatak da je Ahen opstanak osigurao čak šest kola prije kraja, a sezonu završio na sedmom mjestu sa 64 boda.Dokaz je to da Mersad zna izgraditi ekipu, podići atmosferu i vratiti vjeru svlačionici. Za Selimbegovića je ovo još jedna potvrda da se bh. trenersko znanje sve ozbiljnije cijeni u Njemačkoj. Od ekipe koja je strahovala za status napravio je stabilnog trećeligaša.

Dolaskom bh. stručnjaka krenuo uspon koji je završio sigurnim opstankom

Selimbegović: U klub stigao u novembru 2025. godine

Mersad Selimbegović: Majstor teških misija

Da li smo spremni za biometriju, ili smo spremni prevariti biometriju?Uprkos ogromnim otporima vlasti, državnih institucija, i profesionalnih žalitelja, Centralna izborna komisija (CIK) je nadomak potpisivanja ugovora s izabranom kompanijom. Uvođenje skenera glasačkih listića i biometrijske identifikacije birača trebalo bi napokon zaustaviti krađu glasova i volje građana.Istraživanja pokazuju da je povjerenje građana u izbore na nivou skoro niskom kao i povjerenju u pravosuđe. Godinama svjedočimo obilju dokaza o dopisivanju glasova pri prebrojavanju, glasanju mrtvih i sličnim izbornim krađama. Upravo zbog toga, uvođenje novih tehnologija, poput biometrije, postalo je pitanje političkog opstanka i vraćanja legitimiteta sistemu.Da li će nam skupa tehnologija konačno donijeti poštene izbore ili smo toliko "kreativni" u izbornim krađama da će ljudski faktor ubrzo ponovo nadmudriti mašine? Ljudski faktor je ipak presudan. Birački odbori su oduvjek važili za najslabiju kariku u izbornom procesu, a tehnologija je moćna samo onoliko koliko je transparentan proces njenog uvođenja i korištenja.Javnost s pravom postavlja pitanja o javnim nabavkama, izboru dobavljača i, ključno, vlasništvu nad izvornim kodom softvera, koji treba brojati glasove. Jer ako softverska rješenja ostanu u rukama netransparentnih privatnih kompanija, postoji opravdan strah da će se krađa samo preseliti s papira u digitalnu sferu.Nijedan skener ne može sam po sebi iskorijeniti korupciju ako ljudski faktor i stranački pritisci zadrže kontrolu nad sistemom. Istinska izborna reforma zato ne smije biti samo kozmetička kupovina skupe opreme, već beskompromisna pravna borba koja će osigurati da svaki glas vrijedi onoliko koliko je građanin na listiću zaista i zaokružio.Na kraju je ipak sve u našim rukama. Izbori će biti pošteni onoliko koliko to budemo mi kao društvo.&nbsp;

Istraživanja pokazuju da je povjerenje građana u izbore na nivou skoro niskom kao i povjerenju u pravosuđe

Kako prevariti biometriju?

Tačno prije 113 godina, odnosno 1913., u Sarajevu je osnovano Muslimansko dobrotvorno društvo „Merhamet“. Osnivanje ovog humanitarnog društva bilo je potaknuto teškim socijalnim prilikama koje su tada vladale, posebno u Sarajevu, gdje je iz godine u godinu rastao broj siromašnih i socijalno ugroženih građana.Pojava velikog broja ljudi koji su bili primorani prositi po sarajevskim mahalama zabrinula je imućnije i uglednije građane toga vremena. Svjesni teške svakodnevice svojih sugrađana, nisu mogli ostati nijemi na njihovu patnju i potrebe. Upravo iz želje da se pomogne siromašnima, ali i sačuva njihovo ljudsko dostojanstvo, javila se ideja o osnivanju organizovanog dobrotvornog društva koje će pružati pomoć najugroženijima.Važno je istaći da je „Merhamet“ vanpolitička i humanitarna organizacija, čije djelovanje nije vezano za političke strukture niti ideologije. Pravo na pomoć nije ograničeno na jednu nacionalnu ili vjersku skupinu, već je dostupno svim građanima Bosne i Hercegovine kojima je pomoć potrebna, bez obzira na njihovu etničku ili vjersku pripadnost.<h2>Začetnik ideje</h2>Avdaga Kulović, ugledni Sarajlija i poznati humanista, bio je začetnik ideje o organizovanom pružanju pomoći siromašnima. U to vrijeme nalazio se na funkciji predsjednika zanatskog udruženja „Hurijet“.

Na jednoj od glavnih sjednica udruženja, održanoj u avgustu 1912. godine, predložio je osnivanje posebnog prosjačkog fonda, koji je predstavljao temelj za kasnije formiranje humanitarnog društva „Merhamet“. Cilj fonda bio je organizovano prikupljanje pomoći za siromašne i socijalno ugrožene građane Sarajeva.Fond su trebali finansijski pomagati zanatlije, trgovci, ugledni građani i svi ljudi dobre volje, kako bi se obezbijedila redovna pomoć onima kojima je bila najpotrebnija.Svakako treba istaći da je tada upućen i javni proglas Sarajlijama, kojim su građani pozvani da se učlane u fond i svojim prilozima pomognu njegov rad. Na taj način željela se probuditi svijest o značaju zajedništva, humanosti i brige za siromašne i socijalno ugrožene članove društva.Nedugo nakon osnivanja ovog fonda inicirano je formiranje još jednog humanitarnog udruženja naziva „Sadaka“, također s ciljem organizovanog pružanja pomoći siromašnima i unapređenja humanitarnog rada među građanima Sarajeva. Za izradu njegove pravne regulative i organizaciju rada bio je zadužen Hasan ef. Torlić.Upravo iz potrebe za organizovanom i trajnom pomoći ljudima u nevolji nastalo je humanitarno dobrotvorno društvo koje je dobilo naziv „Merhamet“. Sam naziv potiče od riječi merhamet, što znači milosrđe, saosjećanje i humanost prema drugima, a upravo su te vrijednosti predstavljale temelj djelovanja ovog društva od njegovog osnivanja pa sve do danas.<h2>Prva skupština</h2>Tadašnji najugledniji stanovnici Sarajeva i Bosne, okupljeni kao članovi fonda i budućeg društva, održali su prvu skupštinu na kojoj su postavljeni temelji organizovanog humanitarnog rada „Merhameta“.Za prvog predsjednika društva izabran je Mehmed Spaho, ugledni doktor pravnih nauka i političar, dok je funkciju sekretara obavljao dr. Mehmed Zečević. Među istaknutim članovima društva nalazili su se i hadži Mehmed Džemaludin ef. Čaušević, Ahmed-aga Ramić, Mujaga Sudžuka, Avdaga Šahinagić te Server ef. Svrzo, koji je ostao upamćen kao jedan od najvećih vakifa i dobrotvora u historiji „Merhameta“.Okupljanje ovako uglednih i utjecajnih ljudi pokazuje koliko je ideja humanosti i pomaganja siromašnima bila važna tadašnjem društvu, ali i koliko je postojala svijest o potrebi organizovane pomoći onima kojima je ona bila najpotrebnija.Idejni osnivač „Merhameta“ bio je već pomenuti Avdaga Kulović, koji je za potrebe rada društva obezbijedio i prve prostorije. Time je omogućeno da humanitarni rad bude organizovaniji i dostupniji svima kojima je pomoć bila potrebna. Koliki značaj je imalo ovo dobrotvorno humanitarno društvo pokazalo se već u prvim godinama njegovog djelovanja, kada je na ulicama Sarajeva bilo sve manje prosjaka i socijalno ugroženih ljudi bez ikakve pomoći. „Merhamet“ je organizovano prikupljao novčanu i materijalnu pomoć, dijelio hranu, odjeću i druge potrepštine te nastojao pomoći siromašnima da dostojanstveno žive. Posebno važnu ulogu društvo je imalo tokom Prvog svjetskog rata, kada su mnoge porodice ostale bez osnovnih sredstava za život.Za povećanje broja članova i prikupljanje pomoći bila je zadužena i ulema, koja je u različitim prilikama, a naročito tokom džuma-namaza, podsticala stanovništvo da izdvaja sredstva za pomoć svojim sugrađanima.<h2>Gašenje i obnova</h2>Humani rad „Merhameta“ nastavljen je i nakon rata, sve do 1946. godine, kada je društvo ugašeno. Tadašnje socijalističke vlasti odlučile su da „Merhamet“ prestane s radom, smatrajući da država treba preuzeti potpunu odgovornost za pitanja socijalne zaštite i smanjenja siromaštva. Cjelokupna imovina „Merhameta“ nakon gašenja društva predata je kulturno-prosvjetnom društvu „Preporod“. Prema tadašnjim odredbama, u slučaju prestanka rada „Preporoda“, ta imovina trebala je pripasti vakufu.Tek nakon uvođenja višestranačkog sistema i demokratskih promjena 1990. godine, obnovljen je rad „Merhameta“. Veliku podršku ponovnom aktiviranju društva pružio je i Alija Izetbegović, prvi predsjednik nezavisne Republike Bosne i Hercegovine.Tokom rata u Bosni i Hercegovini organizacija „Merhamet“ djelovala je na prostoru cijele Bosne i Hercegovine i pružala značajnu humanitarnu pomoć stanovništvu pogođenom ratom. Društvo je organizovalo distribuciju hrane, lijekova, odjeće i drugih osnovnih potrepština, pomažući izbjeglicama, ranjenicima, siročadi i svim ugroženim građanima. Svojim humanitarnim djelovanjem „Merhamet“ je ostavio neizbrisiv trag humanosti i solidarnosti. Zahvaljujući entuzijazmu, požrtvovanosti i empatiji brojnih aktivista i volontera, misija pomaganja ljudima u nevolji sačuvana je i nastavljena sve do danas.Sjedište, odnosno centralne prostorije „Merhameta“ u Sarajevu, smještene su u mahali Gazi Isa-beg Ishaković, u neposrednoj blizini Careve džamije.<h2>Šuplji han</h2>Ovaj objekat zanimljiv je po tome što je prvobitno bio izgrađen kao han, i to još prije dolaska Austro-Ugarske Monarhije u Bosnu i Hercegovinu, tačnije šezdesetih godina 19. stoljeća. Osnivač hana na tadašnjoj Tahmišćaršiji bio je Sulejman-beg Lovčalija, činovnik Osmanskog Carstva. Han je u narodu bio poznat pod nazivom „Šuplji han“ zbog toga što je imao dva ulaza — jedan s obale rijeke Miljacka, a drugi s bistričke strane. Upravo zbog svog položaja i posebne arhitekture ovaj objekat ostao je prepoznatljiv dio stare sarajevske jezgre i važan dio historije „Merhameta“.

Han je posjedovao prostor za smještaj dvadeset konja, dok se na spratu moglo smjestiti i do pedeset musafira, odnosno gostiju i putnika namjernika. Takvi hanovi imali su veliki značaj u tadašnjem Sarajevu jer su služili kao mjesta odmora, prenoćišta i okupljanja trgovaca i putnika koji su prolazili kroz grad.Bez obzira na kasniju regulaciju korita rijeke Miljacke, objekat je ostao sačuvan i skladno uklopljen u okolni ambijent. Zahvaljujući svojoj specifičnoj arhitekturi i položaju, predstavlja vrijedan primjer urbanog graditeljstva Sarajeva iz osmanskog perioda, a njegova autentičnost i danas je lako uočljiva.Današnji „Merhamet“ rasprostranjen je širom Bosne i Hercegovine, sa svojim organizacionim jedinicama u gotovo svim većim gradovima. Kao savremena humanitarna organizacija, posebno je prepoznatljiv po radu narodnih kuhinja - njih 45 u kojima se hrani približno 8000 korisnika koji, osim redovne prehrane, dobijaju i druge oblike humanitarne pomoći, u skladu s raspoloživim mogućnostima i potrebama. Tokom ramazana, organizuju se i iftari koji se, u mnogim slučajevima, dostavljaju i na kućne adrese najugroženijih korisnika.Zbog svoje dugogodišnje humanitarne uloge i doprinosa društvu, „Merhamet“ je dobitnik brojnih priznanja i nagrada, među kojima se ističu Orden zlatnog ljiljana sa zlatnim vijencem i Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva, kao i druga priznanja za izuzetan doprinos u humanitarnom radu i pomoći građanima.Povodom obilježavanja 100 godina djelovanja „Merhameta“, objavljena je monografija pod nazivom „Merhamet – 100 godina“ autora Ruždije Adžovića, s podnaslovom „Rođen iz duše“. Monografija donosi historijski pregled razvoja i djelovanja ove humanitarne organizacije kroz različite periode njenog postojanja, s posebnim osvrtom na njen društveni i humanitarni značaj.&nbsp;

"Merhamet" u prijevodu znači milost, saosjećanje i humanost prema drugome

Mufid Garibija, sarajevski arhitekta i dobar poznavalac historije grada: MDD "Merhamet", 113. godišnjica osnivanja

Direktorica "Medice" Zenica Sabiha Husić nesebično radi na stvaranju snažnog lanca podrške ženama, osobito majkama koje u borbi za vlastitu sigurnost istovremeno štite i živote svoje djece. U vrijeme u kojem svjedočimo brojnim slučajevima femicida značaj sigurnih kuća i podrška žene ženama posebno je važna. Žene koje su preživjele nasilje uz podršku Udruženja i sigurne kuće „Medica“ Zenica, grade novi, sigurniji i dostojanstveniji život.- Žena treba podržati ženu, bez obzira o kojem obliku nasilja se radi. Majke koje izlaze iz nasilja ne spašavaju samo sebe, nego i svoju djecu. Zato podrška mora biti jasna, dostupna i konkretna – kategorična je direktorica "Medice" Zenica Sabiha Husić.Dok broj prijavljenih slučajeva nasilja raste, stvarni opseg problema mnogo je veći od onoga što pokazuju službene statistike. Prema riječima direktorice Husić, u Sigurnoj kući "Medice" Zenica samo u prva tri mjeseca ove godine zbrinuto je 30 osoba - žena, majki i djece. Ova snažna žena svjedoči svojim primjerom kako solidarnost, institucionalna podrška i zajedničko djelovanje mogu biti ključ u borbi protiv nasilja nad ženama te da svaka žena i dijete zaslužuju sigurnost, podršku i dostojanstven život.

I opet narod spašava narod

Političke štetočine i "kiseli" milioni

Ahmed Gušo, mladi inovator: Svjetski uspjeh

"Metropola", a provincija

Čudo zvano tramvajska šina

Amar Dedić: Zmaj oduševio fanove u Gračanici

Više nas ne šokiraju cijene

Adnan Samardžić: Vrijedno dostignuće

Tea Kovačević: Budućnost bh. tenisa blista u Evropi

Mostovi ili izolacija

Mauricio Fronda: Suštinska misija

Dok brojimo žrtve

Mersad Selimbegović: Majstor teških misija

Kako prevariti biometriju?

Mufid Garibija, sarajevski arhitekta i dobar poznavalac historije grada: MDD "Merhamet", 113. godišnjica osnivanja

Sabiha Husić, direktorica "Medice": Ruka spasa

Kolumne

I opet narod spašava narod

Političke štetočine i "kiseli" milioni

Ahmed Gušo, mladi inovator: Svjetski uspjeh

"Metropola", a provincija

Čudo zvano tramvajska šina

Amar Dedić: Zmaj oduševio fanove u Gračanici

Više nas ne šokiraju cijene

Adnan Samardžić: Vrijedno dostignuće

Tea Kovačević: Budućnost bh. tenisa blista u Evropi

Mostovi ili izolacija

Mauricio Fronda: Suštinska misija

Dok brojimo žrtve

Mersad Selimbegović: Majstor teških misija

Kako prevariti biometriju?

Mufid Garibija, sarajevski arhitekta i dobar poznavalac historije grada: MDD "Merhamet", 113. godišnjica osnivanja

Sabiha Husić, direktorica "Medice": Ruka spasa