Bivša (inšallah) ministrica vanjskih poslova BiH Bisera Turković ponovo je otrčala u Iran, gdje je izrazila saučešće vršiocu dužnosti ministra vanjskih poslova Irana, a prisustvovala je i komemoraciji sa suprugom, sinom i kćerkom ministra Hosaina Amira Abdolahijana (Abdollahian), koji je stradao u helikopterskoj nesreći zajedno s predsjednikom Irana.
Ovo još jednom potvrđuje duboke veze Turković s iranskim režimom, ali i same dinastije Izetbegović, s obzirom na to da je Turković postavljena direktno od bračnog para i važi za jednog od njihovih najpovjerljivijih kadrova.
Govori mnogo toga i o iranskom režimu, kojem ne treba BiH kao država, njima trebaju „njihovi ljudi“ unutar te države.
I dok se može špekulirati o tome koliko u BiH ima države, nema sumnje da u njoj ima duboke države.
Još od prvog dana kada je mladomuslimanska klika preko SDA došla na vlast 1990., njihovo obnašanje moći je zapravo polujavno, gdje institucije i funkcije djeluju samo pro forma, a stvarna moć leži u internim krugovima, personalnim vezama i na zatvorenim minderima, gdje se donose stvarne odluke.
Mentori i uzori su daleko izvan granica Bosne i Hercegovine, a cilj je od početka ograditi komad teritorije u Evropi koji će biti pod islamskom kontrolom. Država BiH i njene institucije su samo sredstvo za ostvarivanje tih interesa.
Odnose s iranskim režimom, u kojem se djevojke nasmrt prebijaju zbog „nepropisno pokrivene kose“ i koji je u sukobu s cijelim Zapadom, duboka država nekoć je, dok je kontrolirala institucije, mogla „pakovati“ u formalne diplomatske aktivnosti, iako je to i tada bilo suludo za zemlju koja teži biti punopravan član euroatlantskog svijeta.
Danas, kada je duboka država dobrim dijelom ostala bez formalne države, ona se više i ne libi javno demonstrirati ko su joj politički pokrovitelji i koje civilizacijske vrijednosti slijede, uz jasnu poruku „uz nas su“.
A znajući kako djeluju njihovi razni hezbolahi i ostali sateliti po svijetu, nemoj da na kraju bude „nismo znali“.
