Ni 29 godina nije bilo dovoljno, pa ni 290 neće biti da normalan ljudski um shvati naredbodavce i izvršioce zločina nad stanovnicima sela Ahmići kod Viteza. Kakav je to mentalni sklop planirao akciju "48 sati praha i pepela", kakav je prekidač kliknuo u glavama HVO bojovnika pa su tog 16. aprila 1993. ubijali sve što im se našlo pred očima.
Koliko izvršioce i naredbodavce, s osuđenim zločincem Dariom Kordićem na čelu, koji su i samim nazivom akcije odredili sudbinu jednog sela, podjednako teško je shvatiti i sve one koji šute o zločinu nakon kojeg se počinioci ljudima više ne mogu zvati i lokacijama koje kriju posmrtne ostatke još 15 od ukupno 116 ubijenih. A među žrtvama je, podsjetimo, bilo 11 djece!
Samo stotinjak kilometara dalje, u Trusini kod Konjica, preživjeli Hrvati obilježili su godišnjicu zločina nad 15 civila i sedam pripadnika HVO-a. Napad na Trusinu počeo je samo sat nakon onog na Ahmiće, prema sličnom scenariju i s istom bešćutnošću izvršitelja.
Porodice žrtava iz ova dva sela ujedinila je bol za najdražima, ali i poruke da su nam, osim istine, sjećanja i pravde, potrebni mir, povjerenje i zajednički život. Za razliku od onih koji su rat proveli u bunkerima i daleko od prvih linija, pa se nakon rata dokopali vlasti i profitiraju na podjelama, porodice žrtava pronalaze snagu da pozovu na oprost.
Tako predsjednica Udruženja poginulih i nestalih hrvatskih branitelja iz Konjica Dragica Tomić, uz saučešće porodicama iz Ahmića, poručuje da zločin u Trusini treba biti opomena, da se više nigdje i nikome ne ponovi.
- Mi istinu prenosimo, ali gradimo suživot sa svima koji u miru žive pored nas - poručio je iz Ahmića Mahir ef. Husić.
Bolna prošlost ove zemlje ne može se i ne smije zaboraviti, a zločini se moraju pamtiti kako se nikada ne bi ponovili. Ali iz prošlosti se, izgradnjom nekog novog života, suživota, kako god zvali odnos zasnovan na suosjećanju u boli i zajedničkoj želji da nam djeca žive bolje, mora iskoračiti. Zbog budućnosti BiH i naše mladosti zarobljeni u prošlosti ne smijemo ostati.
