<p>Neobična poruka, zalijepljena na krevetu Airbnb apartmana u Istanbulu, pokrenula je lavinu komentara na mrežama, prenosi Newsweek.</p><p>Mladi par, koji je došao u Tursku na kratak odmor, nije ni slutio kakvo ih iznenađenje očekuje u iznajmljenom smještaju.</p><p>Na Redditu je objavljena fotografija iz apartmana, a na drvenom ramu kreveta vidimo papir, pažljivo zalijepljen selotejpom, s porukom koja je usijala mreže.</p><p>Vlasnik je očigledno želio da upozori goste na “pravila ponašanja”, pa je napisao: “Koristite ga samo za spavanje, nikako druge aktivnosti”.</p><p>Ali, to nije bio kraj iznenađenjima! Par je otkrio da je u ostatku apartmana pronašao još nekoliko sličnih obavještenja - među njima i jedno zalijepljeno na daljinskom upravljaču za televizor.</p><p>Tek tada, mladić i djevojka su počeli da razmišljaju da se iza neobičnih upozorenja možda kriju “prestroge komšije”.</p>

<p>Par je odlučio da ispoštuje domaćina, a situaciju nisu shvatili dramatično, bez obzira na veliko iznenađenje.</p><p>- Istanbul je divan grad, ljudi su predivni, i ovo ne bi trebalo da utiče na mišljenje o njemu - rekli su.</p><p>Korisnici društvenih mreža su se utrkivali u duhovitim komentarima. Jedni su smatrali da vlasnik vjerovatno “ne planira da pere posteljinu”, a drugi da je krevet “nestabilan i lako lomljiv”.</p>

Vlasnik je očigledno želio da upozori goste na “pravila ponašanja”

Mladi par došao u Tursku na odmor, a na krevetu ih dočekala čudna poruka: Kad su vidjeli šta piše - zanijemili

<p>Zima je idealno vrijeme za kratke bijegove i romantične trenutke. Ako želite iskoristiti ove dane za kvalitetno vrijeme s voljenom osobom, dovoljno je barem nakratko pobjeći od svakodnevnice.&nbsp;</p><p>Bilo da se odlučite za jednodnevni izlet, vikend putovanje ili kratki godišnji odmor, stvorit ćete uspomene koje ćete pamtiti zauvijek.</p><p>Ako tražite inspiraciju, donosimo dvije posebne destinacije koje zimi zaista očaravaju.</p>

<p><br></p><h2>Prag</h2><p>Stari grad, snježne ulice i bajkovita arhitektura čine Prag savršenim za romantične šetnje i čarobne večeri uz svjetlost lampiona. Ne propustite kušati lokalne specijalitete i topli punč na trgu. Svaki kutak Praga poziva na fotografiranje i uživanje u atmosferi koja podsjeća na stare filmove.</p>

<h2>Salzburg</h2><p>Grad ljubavi i zimske čarolije. Salzburg zimi odiše toplinom i romantikom, od šetnje kroz Stari grad do uživanja u tradicionalnim austrijskim kolačima i kuhanom vinu na božićnim sajmovima.</p>

<p>Zima je pravo vrijeme da stvorite male čarolije i zajedničke uspomene – neka ove destinacije budu inspiracija za vaš sljedeći bijeg.</p>

Stvorit ćete uspomene koje ćete pamtiti zauvijek

Zimski bijeg za dvoje: Romantične destinacije koje morate posjetiti

<p>KJP ZOI’84 Olimpijski centar Sarajevo d.o.o. uspio je u samo 72 sata rada otvoriti zimsku sezonu, zahvaljujući naprednom sistemu osnježavanja koji u 50 sati niskih temperatura može proizvesti čak 40.000 kubnih metara snijega.</p><p>- Nova flota mašina za tabanje pretvorila je ovaj snijeg u savršeno pripremljenu podlogu. Obnovljena sigurnosna oprema, nova signalizacija i kontinuirana edukacija zaposlenika doprinijeli su izuzetnim rezultatima: Bjelašnica je prva i jedina ponudila skijanje već u novembru - navodi se u saopćenju.</p><p>Prva sedmica u brojkama:</p><p>- više od 2.000 skijaša</p><p>- preko 12.000 vožnji</p><p>- bez ijedne povrede ili intervencije Gorske službe spašavanja i Hitne pomoći Sarajevo</p><p>- Ovi rezultati potvrđuju da su ulaganja Vlade Kantona Sarajevo i Ministarstva privrede Kantona Sarajevo u modernizaciju i unapređenje kapaciteta bila potpuno opravdana. Bjelašnica je prva. Bjelašnica je sigurna - istakli su iz ZOI’84.</p><p>Sezona je otvorena sinoć noćnim usponom, a za nedjelju su planirani i dnevni termini (09:00–16:00) te noćno skijanje (18:30–21:00).</p>

KJP ZOI’84 Olimpijski centar Sarajevo d.o.o. uspio je u samo 72 sata rada otvoriti zimsku sezonu, zahvaljujući naprednom sistemu osnježavanja

Bjelašnica otvorila sezonu uz rekordne rezultate u prvoj sedmici

<p>Orkanska bura u Rijeci koja je udarala u naletima stvarala je haos na ulicama i obali.&nbsp;Padao je čak i snijeg koji nije karakterističan za uži dio grada i zaista rijetko se viđa.</p><p>Grad je bio siv, hladan i nemiran, a malo ko se usuđivao zadržati vani duže nego što je morao. Izuzetak je nešto više od 6.000 navijača Rijeke. Uprkos teškim vremenskim uvjetima, jadranski derbi na Rujevici se igrao po planu, i to u okviru 14. kola HNL-a.</p><p>Dan nakon utakmice, Rijeka se presvukla u svoje najljepše zimsko-sunčano izdanje. Nakon nemirnih dana i teških oblaka, grad je osvanuo pod kristalno čistim nebom, s onom posebnom svjetlošću koju samo Kvarner zna podariti. Na Korzu pune terase, šarenilo kaputa, miris kafe i zvukovi razgovora koji stvaraju vlastiti ritam.</p><p>Rijeka uvijek nosi neku dozu građanske energije, pa i u mirnim danima podsjeća da ima puls koji ide dublje od šetnji i kafe. Uz obalu, mirno more, duboko plavetnilo i tišinu koja se lomi samo o bokove jahti. Ovo je ona Rijeka koju se rijetko zatekne slučajno: spokojna, sunčana, puna života, a opet tiha na način koji odmara. Grad koji u jednom danu može biti i grom i mir, i val i tišina.</p>

Nakon nemirnih dana i teških oblaka, grad je osvanuo pod kristalno čistim nebom

Na Korzu pune terase, uz obalu mirno more

<p>Sargaško more je bez obale. Zvuči čudno, ali ovakvo mjesto ipak postoji, ima vlastiti ekosistem i morske struje, iako ne dodiruje niti jedan komadić kopna. Nema obalu, plaže, lagune ni litice, samo plavetnilo i nepregledne trake plutajućih algi. Sargaško more jedinstveno je morsko prostranstvo u Atlantskom okeanu koje stoljećima fascinira naučnike i moreplovce, a posljednjih godina i zaštitnike prirode zbog promjena koje mu prijete.</p><h2>Okružuju ga 4 različite okeanske struje</h2><p>Ovaj neobični fenomen nalazi se usred sjevernog Atlantika, a omeđeno je različitim strujama. Golfska struja na zapadu, Sjevernoatlantska struja na sjeveru, Kanarska struja na istoku i Sjevernoekvatorska struja na jugu na jednom dijelu stvaraju svojevrsni “kružni tok”. Upravo on, poput nevidljivog zida, određuje granice onoga što nazivamo Sargaško more.</p><p>Naučnici ga tehnički smatraju dijelom Atlantskog okeana, ali koristi se ime more zbog iznimnih okeanografskih posebnosti ovog područja. Ovo je područje sa stabilnim strujama, vlastitim ekosistemom i prepoznatljivim površinskim obilježjima, drugačije od svoje okolice, što je vidljivo i golim, nestručnim okom.</p><h2>Ime dobilo po algama&nbsp;Sargassum</h2><p>Sargaško more ime je dobilo po algama roda Sargassum, koje u ogromnim količinama plutaju površinom mora. One u slojevima plutaju okeanom i stanište su brojnim morskim organizmima. Čak neki zapisi iz doba Kristofora Kolumba (Cristoforo Colombo) spominju kako su mornari nakon dana plovidbe pučinom pomislili da su blizu kopna, no vidjeli su zapravo obilje algi na površini.</p><p>Ekolozi, naučnici i okeanografi redovno ističu važnost Sargaškog mora i njegovu ključnu ulogu u okeanskoj bioraznolikosti. Ovaj morski fenomen dom je brojnim vrstama, među kojima su neke i endemske, poput sargaške ribice latinskog naziva Histrio histrio. U njemu žive i brojni rakovi, kornjače, pa čak i jegulje koje migriraju hiljadama kilometara samo da bi položile jaja u zaštićenim dubinama ovog mora.</p><h2>Sargaški sporazum</h2><p>Godinama ga proučavaju naučnici iz cijelog svijeta kako bi razumjeli njegove složene ekosisteme, utjecaj klimatskih promjena na okean i migracije ključnih morskih vrsta.</p><p>Zemlje s obalama na Atlantskom okeanu 2014. godine su potpisale Sargaški sporazum, kojim se obavezuju na očuvanje ovog jedinstvenog područja. Naime, kao i svi okeani i sva mora, i Sargaško je more danas ugroženo onečišćenjem plastikom, klimatskim promjenama i prekomjernim ribolovom. Ovo čudo skriveno ispod površine okeana dokaz je da priroda milionima godina ima vlastita pravila i ritam, koje čovjek često, namjerno ili nenamjerno, nasilno mijenja.</p>

Nazivaju ga i plutajućom prašumom, prirodni je fenomen usred Atlantika koji fascinira naučnike

Sargaško more: Jedino na svijetu bez obale i plaža

<p>Iako je Mont Everest najviši vrh na svijetu, među alpinistima najveće strahopoštovanje izaziva – K2. Ovaj vrh, koji se nalazi na granici između Kine i Pakistana, visok je 8.611 metara, što ga čini drugim po visini na Zemlji – nižim od Everesta za svega 237 metara.</p><p>Ali, dok je Everest postao simbol prestiža i luksuznog planinarenja, K2 ostaje simbol prave divljine. Opasniji je, suroviji i tehnički daleko zahtjevniji. Nije slučajno što ga zovu "Divlja planina", nadimak koji mu je još 1953. godine dao američki alpinist Džordž Bel, nakon što je jedva preživio pokušaj uspona. "To je divlja planina koja pokušava da vas ubije", rekao je tada.</p><h2>Savršena piramida</h2><p>K2 se nalazi u planinskom lancu Karakorum i prepoznatljiv je po svom obliku, savršeno simetričnoj piramidi koja se izdiže iznad okolnih vrhova, prekrivena snijegom i vječitim ledom. Od Everesta ga ne razlikuju samo izgled i položaj (K2 se nalazi znatno sjevernije, zbog čega je klima oštrija), već i njegov karakter.</p><p>Everest je postao turistička atrakcija dostupna onima koji mogu platiti, dok K2 ne prašta neiskustvo. Na njemu nema konopa, merdevina, uređenih kampova ni helikopterske pomoći, samo gola stijena, led i opasnost. Svaki korak zahtijeva fizičku spremu, tehničko znanje i hrabrost.</p><p>Prosječan nagib na K2 iznosi oko 45 stepeni, a na nekim mjestima i do 60. Lavine, odroni i oluje česti su i smrtonosni, temperature padaju i do –40 stepeni, a vjetrovi dostižu snagu uragana.</p><h2>Kako je planina dobila ime?</h2><p>Naziv K2 planina je dobila 1856. godine, kada je britanski oficir Tomas Džordž Montgomeri obilježio dva istaknuta vrha u lancu Karakorum oznakama K1 i K2. Ponekad se naziva i Mont Godvin-Osten, po istraživaču Henriju Godvinu Ostenu, ali to ime nije zaživjelo među planinarima. Lokalno, planinu zovu Dapsang ili Čogori, što znači “Velika planina”.</p><p>Do prije nekoliko godina, stopa smrtnosti na K2 bila je čak 25 posto – jedan od četiri planinara nije se vraćao. Danas je ta brojka smanjena na oko 13 procenata, što je i dalje četiri puta više nego na Everestu. Jedina planina koja odnosi više života je Anapurna.</p><h2>Prvi usponi</h2><p>Prvi ozbiljni pokušaji penjanja na K2 zabilježeni su početkom 20. vijeka. Anglo-švicarska ekspedicija iz 1902. godine provela je više od dva mjeseca na planini, ali nije uspjela preći 6.525 metara. Nakon toga slijedile su ekspedicije 1909., 1938., 1939. i 1953. godine, sve bez uspjeha.</p><p>Tek 31. jula 1954. italijanski alpinisti Lino Lakedeli i Akile Kompanjoni, članovi tima koji je predvodio Ardito Dezio, prvi su stigli na vrh. Sljedeći uspješni uspon dogodio se tek 1977. godine, kada je japansko-pakistanski tim ponovio podvig.</p><p>Zimski uspon, koji se decenijama smatrao nemogućim, ostvarili su 2021. godine nepalski planinari, čime su dokazali da “Divlja planina” ipak može biti osvojena – ali nikada ukroćena.</p><p>Dogodio se 16. januara 2021. godine, kada je tim od deset nepalskih alpinista, predvođen čuvenim Nirmalom Purjom, uspio osvojiti vrh i time ući u historiju planinarstva.</p><p>Zbog svoje ljepote i brutalnosti, K2 ima posebno mjesto u srcima alpinista. Legendarni Rajnhold Mesner opisao ga je riječima: “Od svih visokih vrhova, K2 je najljepši. Kao da ga je sam umjetnik oblikovao.”</p>

K2 se nalazi u planinskom lancu Karakorum i prepoznatljiv je po svom obliku, savršeno simetričnoj piramidi 

Opasniji je, suroviji i tehnički daleko zahtjevniji.

"Divlja planina" koja ne prašta greške

<p>Ngerulmud je naselje za koje ni mnogi bolji poznavaoci geografije nisu čuli. I prema jednom kriterijumu je jedinstven na čitavoj planeti.</p><p>U pitanju je zvanično najmanji glavni grad na svijetu. Zapravo, on nema nijednog stalnog stanovnika.</p><p>Ngerulmud se nalazi u ostrvskoj državi Palau u Tihom okeanu, a 2006. je proglašen za glavni grad umjesto dotadašnjeg Korora.</p><p>Međutim, u stvarnosti – teško je naselje uopšte i okarakterisati kao grad. Jer, u pitanju je nekoliko zgrada u kojima su smještene institucije Palaua.</p><p>Prema podacima sa popisa, u naselju ne živi nijedna osoba – svi tamo odlaze na posao i pošto završe radni dan vraćaju se u mjesta stanovanja.</p><p>Sa druge strane, u okolnim mjestima u saveznoj državi Melekok, kojoj pripada i Ngerulmud, živi oko 300 ljudi.</p><p>Inače, u prethodnom glavnom gradu, Kororu, živi oko 13.000 stanovnika, dok ukupnu populaciju Palaua čini oko 17.000 ljudi, prenosi portal Analitika.</p>

Sa druge strane, u okolnim mjestima u saveznoj državi Melekok, kojoj pripada i Ngerulmud, živi oko 300 ljudi

Ngerulmud se nalazi u ostrvskoj državi Palau u Tihom okeanu

Znate li koji glavni grad na planeti nema nijednog stanovnika?

<p>Bosanka Ramajana Mabita rodila se u Kaknju, a na studije je otišla u Sarajevo. Uživala u životu, radila posao koji voli i onda naišla na čovjeka svog života.&nbsp;</p><p>Kako je za „Avaz“ ispričala, ljubav se brzo rodila i zajedno su otišli u svijet, s obzirom na to da je njen muž diplomata. Trenutno žive u Zimbabveu, a svoja iskustva je podijelila i s nama.</p><h2>Sličnost s Bosancima</h2><p>- Moj muž je porijeklom iz Konga, Demokratske republike Kongo, isto tako je i Belgijanac. U Zimbabveu, smo već duže od tri godine. Prije Zimbabvea smo bili na Madagaskaru, Crnoj Gori, Belgiji, u Sarajevo, tako je nekako bila naša ruta unazad. Selili smo se iz zemlje u zemlju kako smo otišli iz Sarajeva – započinje svoju priču Ramajana.</p><p>Istaknula je da joj je najljepše bilo na Madagaskaru, te da će tamošnje iskustvo zauvijek pamtiti.</p>

<p>- Ja sam osoba koja je prilagodljiva i koja u svemu nađe nešto lijepo. Međutim, Madagaskar je zemlja u kojoj sam najviše vidjela nekih stvari prvi put u svom životu. Najfascinantnija je, drugačija, jedinstvena zemlja u svakom smislu – opisuje Ramajana.</p><p>Međutim, kada uporedi život u Evropi i u afričkim zemljama, smatra da je život u Zimbabveu mnogo sličniji našem, a svoja iskustva prenosi i na Instagram profilu „Bosnian Girl in Africa“.</p><p>- Recimo, ja kao Bosanka u Zimbabveu lako sklapam prijateljstva. Ljudi su pristupačni, kao i kod nas, lako je ostvariti komunikaciju, svi su ljubazni, meni su jedni od najdivnijih ljudi koje sam upoznala. I baš nekako ta naša kultura, bosanska, lijepo se uklapa s njihovom, vjerovali ili ne – kazala je Ramajana.</p><p>Dodaje da se jako fino osjeća u toj zemlji i zanimljivo joj je što i tamo ljudi jako vole roštilj i meso kao i Bosanci. Kako kaže, ako nema mesa na stolu, kao da nije ručak.</p><p>- Ovdje kad odete u bilo koji park, imate roštilj. Znači, koji već tu stoji, možete svoje meso donijeti, gdje god odete i roštiljati. Oni to zovu „braai“, to je, ustvari, roštiljska kultura i izraz iz južne Afrike. Još jedna stvar slična među nama i njima je porodična povezanost i važnost, oni su inače navikli na britansku kulturu koja je mnogo drugačija od bosanske i mene zbog toga jako dobro prihvataju, jer osjećaju bosansku toplinu – navela je Ramajana.</p><p>Što se tiče razlika, izdvojila je činjenicu da se u Zimbabveu svako bavi poljoprivredom, bez obzira na ekonomski status zbog čega dan počinje u pet ujutro, a sve se zatvara do deset navečer.</p><p>- Nedostaje mi da izađem kako sam navikla u BiH, da se družimo, noćnog života nema. Dok je, recimo, na Madagaskaru bilo skroz drugačije. Također, ovdje se svugdje ide autom i jako mi nedostaje da negdje odem pješke. Ovdje nema trotoara, jednostavno je tako napravljeno da se nigdje zaista ne ide pješke – navela je Ramajana.</p><h2>Život u dvorištu</h2><p>Posebno neobičan običaj jeste da se život u domaćinstvu uglavnom odvija u dvorištu. Vrijeme je lijepo tokom cijele godine, tako da se mnogo pažnje pridaje udobnosti i izgledu terase.</p><p>- Sve kuće su iz kolonijalnog doba, unutrašnjosti nisu baš nešto, sobe su male i jednostavno su napravljene da se ne boravi u kući. Kome god odete u goste, nikad vas neće primiti unutra, uvijek vas primaju na terasu, u bašti, i sve su napravljene kao dnevni boravak – opisala je Ramajana.</p><p>Njihov boravak u Zimbabveu bliži se kraju, a gdje će ih put dalje odvesti još ne znaju. U BiH nemaju priliku da dolaze često, ali svaki dolazak jako cijeni.</p>

<p>- Malo je otežana okolnost, nažalost, zato što mi imamo četiri doma. Bosna je moj dom, on ima svoj dom, imamo zajednički u Belgiji, ja sam isto tako i Belgijanka. Četvrti dom je gdje trenutno živimo, tako da za nas je zaista nemoguće da idemo svake godine u Bosnu, nažalost. Bili smo ove godine prvi put nakon šest godina. I bilo mi je prelijepo zaista, moram reći da sam prvi put došla u svoj zemlju i sve oko sebe upijala. Svaku sitnicu, svaki detalj koji prije nikad nisam primjećivala ovaj put sam primijetila i shvatila koliko mi imamo jednu lijepu zemlju. I puno, puno više cijenim našu Bosnu – zaključila je Ramajana.</p><h2>Stalne selidbe</h2><p>- Stalne selidbe su i naporne i uzbudljive i moram vam reći da zaista to nije za svakoga. Prije svega je naporno logistički s djecom i porodicom, jer se vi ne selite samo s koferima, selite se sa svim svojim stvarima koje idu kontejnerima i morate živjeti na trenutnoj destinaciji bez stvari otprilike tri mjeseca. Mnogo je teško psihički i fizički doći na novu destinaciju i krenuti od nule. Morate se jako brzo prešaltati i čim dođete u novu zemlju život se nastavlja. Odmah škola počinje, posao, ne znate ni gdje je prodavnica, ni doktor, ni ništa. Istovremeno je uzbudljivo zato što ja volim da se selim, volim da upoznajem nove zemlje i ono nekako me to vodi kroz život i sve ostalo – opisala je Ramajana.</p><h2>Sloboda naroda</h2><p>- Ljudi možda nisu svjesni slobode koju imamo u Bosni, to je rijetkost. Mi tu slobodu nemamo, ovdje živimo u zidovima i ne mogu se kretati gdje hoću, kad hoću, znači to je nešto što trebamo zaista cijeniti – zaključila je Ramajana.</p>

Najljepše joj bilo na Madagaskaru. Svi su ljubazni, meni su jedni od najdivnijih ljudi koje sam upoznala

Porodica Mabita: Zajedno kroz sve pustolovine

Bosanka Ramajana Mabita između Kaknja i Zimbabvea

<p>Viktorijini vodopadi, koji se nalaze na Zambeziji, graničnoj rijeci između Zambije i Zimbabvea, privlače hiljade turista godišnje i gotovo svi požele da ponesu uspomenu u vidu fotografije s pogledom na čudo prirode - visoko 128 metara.</p><p>Tako je i Džes Melu (Jess Melu), turistkinja iz Švicarske, odlučila da snimi kratak video pored litice.</p>

<blockquote class="instagram-media" data-instgrm-captioned data-instgrm-permalink="https://www.instagram.com/reel/DQ10CoIivgT/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" data-instgrm-version="14" style=" background:#FFF; border:0; border-radius:3px; box-shadow:0 0 1px 0 rgba(0,0,0,0.5),0 1px 10px 0 rgba(0,0,0,0.15); margin: 1px; max-width:540px; min-width:326px; padding:0; width:99.375%; width:-webkit-calc(100% - 2px); width:calc(100% - 2px);"><div style="padding:16px;"> <a href="https://www.instagram.com/reel/DQ10CoIivgT/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" style=" background:#FFFFFF; line-height:0; padding:0 0; text-align:center; text-decoration:none; width:100%;" target="_blank"> <div style=" display: flex; flex-direction: row; align-items: center;"> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; flex-grow: 0; height: 40px; margin-right: 14px; width: 40px;"></div> <div style="display: flex; flex-direction: column; flex-grow: 1; justify-content: center;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; margin-bottom: 6px; width: 100px;"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; width: 60px;"></div></div></div><div style="padding: 19% 0;"></div> <div style="display:block; height:50px; margin:0 auto 12px; width:50px;"><svg width="50px" height="50px" viewBox="0 0 60 60" version="1.1" xmlns="https://www.w3.org/2000/svg" xmlns:xlink="https://www.w3.org/1999/xlink"><g stroke="none" stroke-width="1" fill="none" fill-rule="evenodd"><g transform="translate(-511.000000, -20.000000)" fill="#000000"><g><path d="M556.869,30.41 C554.814,30.41 553.148,32.076 553.148,34.131 C553.148,36.186 554.814,37.852 556.869,37.852 C558.924,37.852 560.59,36.186 560.59,34.131 C560.59,32.076 558.924,30.41 556.869,30.41 M541,60.657 C535.114,60.657 530.342,55.887 530.342,50 C530.342,44.114 535.114,39.342 541,39.342 C546.887,39.342 551.658,44.114 551.658,50 C551.658,55.887 546.887,60.657 541,60.657 M541,33.886 C532.1,33.886 524.886,41.1 524.886,50 C524.886,58.899 532.1,66.113 541,66.113 C549.9,66.113 557.115,58.899 557.115,50 C557.115,41.1 549.9,33.886 541,33.886 M565.378,62.101 C565.244,65.022 564.756,66.606 564.346,67.663 C563.803,69.06 563.154,70.057 562.106,71.106 C561.058,72.155 560.06,72.803 558.662,73.347 C557.607,73.757 556.021,74.244 553.102,74.378 C549.944,74.521 548.997,74.552 541,74.552 C533.003,74.552 532.056,74.521 528.898,74.378 C525.979,74.244 524.393,73.757 523.338,73.347 C521.94,72.803 520.942,72.155 519.894,71.106 C518.846,70.057 518.197,69.06 517.654,67.663 C517.244,66.606 516.755,65.022 516.623,62.101 C516.479,58.943 516.448,57.996 516.448,50 C516.448,42.003 516.479,41.056 516.623,37.899 C516.755,34.978 517.244,33.391 517.654,32.338 C518.197,30.938 518.846,29.942 519.894,28.894 C520.942,27.846 521.94,27.196 523.338,26.654 C524.393,26.244 525.979,25.756 528.898,25.623 C532.057,25.479 533.004,25.448 541,25.448 C548.997,25.448 549.943,25.479 553.102,25.623 C556.021,25.756 557.607,26.244 558.662,26.654 C560.06,27.196 561.058,27.846 562.106,28.894 C563.154,29.942 563.803,30.938 564.346,32.338 C564.756,33.391 565.244,34.978 565.378,37.899 C565.522,41.056 565.552,42.003 565.552,50 C565.552,57.996 565.522,58.943 565.378,62.101 M570.82,37.631 C570.674,34.438 570.167,32.258 569.425,30.349 C568.659,28.377 567.633,26.702 565.965,25.035 C564.297,23.368 562.623,22.342 560.652,21.575 C558.743,20.834 556.562,20.326 553.369,20.18 C550.169,20.033 549.148,20 541,20 C532.853,20 531.831,20.033 528.631,20.18 C525.438,20.326 523.257,20.834 521.349,21.575 C519.376,22.342 517.703,23.368 516.035,25.035 C514.368,26.702 513.342,28.377 512.574,30.349 C511.834,32.258 511.326,34.438 511.181,37.631 C511.035,40.831 511,41.851 511,50 C511,58.147 511.035,59.17 511.181,62.369 C511.326,65.562 511.834,67.743 512.574,69.651 C513.342,71.625 514.368,73.296 516.035,74.965 C517.703,76.634 519.376,77.658 521.349,78.425 C523.257,79.167 525.438,79.673 528.631,79.82 C531.831,79.965 532.853,80.001 541,80.001 C549.148,80.001 550.169,79.965 553.369,79.82 C556.562,79.673 558.743,79.167 560.652,78.425 C562.623,77.658 564.297,76.634 565.965,74.965 C567.633,73.296 568.659,71.625 569.425,69.651 C570.167,67.743 570.674,65.562 570.82,62.369 C570.966,59.17 571,58.147 571,50 C571,41.851 570.966,40.831 570.82,37.631"></path></g></g></g></svg></div><div style="padding-top: 8px;"> <div style=" color:#3897f0; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; font-style:normal; font-weight:550; line-height:18px;">View this post on Instagram</div></div><div style="padding: 12.5% 0;"></div> <div style="display: flex; flex-direction: row; margin-bottom: 14px; align-items: center;"><div> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; height: 12.5px; width: 12.5px; transform: translateX(0px) translateY(7px);"></div> <div style="background-color: #F4F4F4; height: 12.5px; transform: rotate(-45deg) translateX(3px) translateY(1px); width: 12.5px; flex-grow: 0; margin-right: 14px; margin-left: 2px;"></div> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; height: 12.5px; width: 12.5px; transform: translateX(9px) translateY(-18px);"></div></div><div style="margin-left: 8px;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; flex-grow: 0; height: 20px; width: 20px;"></div> <div style=" width: 0; height: 0; border-top: 2px solid transparent; border-left: 6px solid #f4f4f4; border-bottom: 2px solid transparent; transform: translateX(16px) translateY(-4px) rotate(30deg)"></div></div><div style="margin-left: auto;"> <div style=" width: 0px; border-top: 8px solid #F4F4F4; border-right: 8px solid transparent; transform: translateY(16px);"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; flex-grow: 0; height: 12px; width: 16px; transform: translateY(-4px);"></div> <div style=" width: 0; height: 0; border-top: 8px solid #F4F4F4; border-left: 8px solid transparent; transform: translateY(-4px) translateX(8px);"></div></div></div> <div style="display: flex; flex-direction: column; flex-grow: 1; justify-content: center; margin-bottom: 24px;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; margin-bottom: 6px; width: 224px;"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; width: 144px;"></div></div></a><p style=" color:#c9c8cd; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; line-height:17px; margin-bottom:0; margin-top:8px; overflow:hidden; padding:8px 0 7px; text-align:center; text-overflow:ellipsis; white-space:nowrap;"><a href="https://www.instagram.com/reel/DQ10CoIivgT/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" style=" color:#c9c8cd; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; font-style:normal; font-weight:normal; line-height:17px; text-decoration:none;" target="_blank">A post shared by JESS┊TRAVEL CREATOR┊ADVENTURE┊SWISS ☽ (@jessmelu)</a></p></div></blockquote>
<script async src="//www.instagram.com/embed.js"></script>

<p>U crvenom kupaćem kostimu, sjedeći tik uz ivicu, uživala je u prizoru koji oduzima dah. Sve je djelovalo savršeno - sunce, izmaglica od kapljica vode i huk rijeke.</p><h2>"Afrika ima druge planove..."</h2><p>Međutim, kada je kasnije pogledala snimak, prizor koji je ugledala iza sebe ju je ostavio bez daha.</p><p>Ona je objavila snimak na Instagramu, uz šaljiv natpis: “Kada pokušavaš da snimiš sladak video na litici, ali Afrika ima druge planove“.</p><p>Džes spokojno pozira, nesvjesna da se nekoliko centimetara dalje nešto pomjera. U komentaru ispod snimka, upitala je gledaoce: “Da li primjećujete šta je iza mene? Kako biste reagovali da sjedite na ivici litice?“.</p><h2>"Pala bih sa litice"</h2><p>Tek pažljivijim pregledom, gledaoci su uočili da se iza njenog desnog ramena pojavljuje - zmija.</p><p>Snimak je naglo završava, prenosi Mirror.</p><p>- Ja bih pala sa litice od straha - napisala je jedna osoba, a druga se nadovezala: “Sreća, pa nisam video ništa slično kada sam bila tamo“.</p><p>Bilo je i onih koji su se našalili: “Priroda je samo htjela da te pozdravi.“</p><p>Džes je kasnije otkrila da je nakon snimanja primjetila o čemu se radi, i da se tada zaledila od šoka.</p><p>- To je jedan od onih trenutaka kada uživaš u pogledu, dok te priroda ne podsjeti ko je zapravo glavni - napisala je.</p>

Ja bih pala sa litice od straha, napisala je jedna osoba

Video / Fotkala se kod vodopada, pa kasnije otkrila jeziv detalj u pozadini: "Zaledila sam se"


<p>Iako se nalaze na samom sjeveru Evrope, iako im noć zna trajati i duže od dana, iako veliki dio godine provode na temperaturama ispod nule, Finci su osmu godinu zaredom proglašeni najsretnijim narodom na svijetu. Zašto je to tako?</p><h2>Finci provode mnogo vremena u prirodi</h2><p>Gotovo 70 posto teritorije zemlje nalazi se pod šumama, pa je to možda razlog zbog kojeg Finci rado vrijeme provode u prirodi. Okruženi šumom i prirodom, osjećaju se mirnima, a neke su od najpopularnijih aktivnosti duge šetnje i vožnja biciklom.</p><h2>Bogatstvo voda</h2><p>Finska se naziva i "zemljom hiljadu jezera". Ta jezera rezultat su glacijacije koja je završila prije 10 hiljada godina. Voda u finskim jezerima toliko je čista i zdrava da je možete piti direktno kod kuće iz slavine, a gotovo svaki restoran ponudit će vam i besplatnu vodu u bokalu, čak i ako ne pitate.</p><h2>Novac za djecu</h2><p>Finski roditelji svaki mjesec za svako dijete dobijaju 100 eura, a zanimljivo je da taj "dječiji doplatak" vrijedi do djetetove sedamnaeste godine. Taj novac neki troše, ali većina roditelja stavlja ga sa strane te ga djetetu daju prilikom selidbe iz kuće. Dakle, nije teško shvatiti kako velika većina mladih Finaca starta s 20-ak tisuća eura na štednoj knjižici...</p><h2>Kraljevi recikliranja</h2><p>Finci su davnih dana shvatili kako je recikliranje potreba, pa se čak više od 90 posto otpada – reciklira. Devet od deset plastičnih boca moguće je reciklirati, a kod staklenih postotak je još i veći.</p><h2>Povjerenje u policiju</h2><p>Građani ovdje itekako vjeruju policiji. Povjerenje je iznad 90 posto, a i povjerenje u ostale institucije također je na visokom nivou. Dakle, kod Finaca ne postoji problem nepovjerenja u institucije...</p><h2>Neobični sportovi</h2><p>Teško je ovo uopće i nazvati sportovima, ali nije ih lako ni staviti u neku drugu kategoriju. Bacanje mobitela u dalj, nošenje žene, lov na komarce, sviranje zračne gitare, sve to Finci, manje ili više, baštine.</p><h2>Pravo na internet</h2><p>Prije desetak godina Finska je postala prva zemlja na svijetu koja je pravo na internet proglasila temeljnim ljudskim pravom. Vlada je naložila pružateljima usluga da brzina mora biti najviša moguća te da internet mora biti dostupan svima.</p><h2>Ludi za kafom</h2><p>Prema podacima Internacionalne organizacije za kafu, Finci su drugi na svijetu prema konzumaciji kafe po stanovniku.&nbsp;</p><h2>Besplatno obrazovanje</h2><p>Od malih nogu djecu se usmjerava na učenje jezika, pa u Finskoj većina stanovnika govori perfektan engleski. Obrazovanje je u školama, kao i na univerzitetima, besplatno, a finski obrazovni sistem jedan je od najboljih na svijetu.</p><h2>Selo Djeda Mraza</h2><p>Malo selo u Laponiji imena Joulupukki može se posjetiti tokom cijele godine. Finski Djed Mraz čak ima i pasoš, iz kojeg saznajemo kako je oženjen te rođen "nekad davno". Eto, tu očito vjeruju u bajke, pa je mnogima možda zato i život bajka!</p>

Građani ovdje itekako vjeruju policiji, više od 90 posto, a i povjerenje u ostale institucije također je na visokom nivou

Ovih 10 stvari možemo naučiti od najsretnijih ljudi na svijetu

<p>Rijeka Amazon je dugačka 7.000 kilometara, ima gotovo 10 hiljada pritoka, te više vode nego Nil i Mississippi zajedno, mjestimično je široka i po 10 kilometara, dok se za kišnih sezona može proširiti i na 50 kilometara. Prašume i divljina koje ju okružuju tvore fascinantan ekosistem, a njene obale mame brojne avanturiste i putnike – baš zbog toga što je impresivna, ali i neistražena i opasna.</p><p>Da su njene prašume duboke i neistražene, da je stanište anakondi i nekih od najopasnijih pauka svijeta… to je općepoznato. Neki su spremni prevladati te strahove, a nekima baš to dodatno zadovoljava adrenalin.&nbsp;</p><p>Područje oko rijeke Amazon može biti opasno, naročito za strance koji dolaze bez iskustva, prethodne pripreme i kontakata među stanovnicima obližnjih područja.&nbsp;</p><h2>Krokodili i malarija</h2><p>Već na prvi pogled rijeka Amazon ne ulijeva neko povjerenje. Zbog njene smećkaste i muljevite boje ne može se naslutiti šta sve pliva ispod površine, a i nije baš voda kojom se želimo zagrcnuti plivajući u njoj. Smeđa boja dolazi od sedimenta koji nose njene struje. Dnevno se iz njenog ušća u Atlantski okean izlije čak 1,3 miliona tona komadića kamenja, zemlje i gline koje dovuče sa sobom.</p><p>Broj krokodila smanjio se kako je ova rijeka bujala, pa danas u njoj žive samo četiri vrste. Sve su četiri kajmani, među kojima je najveći crni kajman, poznat i kao "čudovište Amazona". Srećom, čudovište je samo veličinom jer može doseći i šest metara dužine, no on uglavnom jede manje životinje poput rakova, ptica, kornjača i riba. Rijetko se počasti većim plijenom, tako da uglavnom ne napada ljude.</p><p>Veća opasnost vreba ljude od napada povraćanja i dizenterije, groznice, kolere, malarije, Chagasove bolesti ili lišmanijaze. Zbog toga se prije putovanja u Amazon savjetuje nošenje pribora prve pomoći, odsjedanje u blizini apoteka i bolnica, nošenje dugih rukava i zaštitne odjeće te veliki oprez prilikom konzumiranja hrane i vode.</p><h2>Naoružani pauci, električne jegulje...</h2><p>U prašumama i vodama Amazona žive neke od najopasnijih životinja. Brazilski lutajući pauk smatra se jednim od najotrovnijih pauka svijeta, a poznat je i pod manje simpatičnim nazivom "naoružani pauk" i "ubica". Borben i malo lud, taj će se pauk uzdići na sve svoje stražnje noge te krenuti u kontranapad ako ga isprovocirate, a njegov ugriz, između ostalog, može uzrokovati višesatnu erekciju nakon koje slijedi neplodnost.&nbsp;</p><p>Još jedno fascinantno stvorenje jeste električna jegulja, tj. čak dvije novootkrivene vrste tih riječnih ubica. Jedna od njih je tzv. Electrophorus voltai, koja ima naboj od čak 860 volti – dovoljan da ubije konja ili krokodila, a svojim udarom može uzrokovati prestanak disanja i utapanje čovjeka čak i u plićim vodama.&nbsp;</p><p>Tu je i pirana crvenog trbuha čiji zubi režu meso poput noža, uključujući i ljudsko.&nbsp;</p><p>Od anakondi i škorpija do žutih žaba i mrava koji nose nadimak "metak" (jer je bol koji izaziva njihov ugriz uporediv s bolom koji čovjek osjeti kada je ustrijeljen), Amazon ulijeva dovoljno strahopoštovanja i potrebe za oprezom.&nbsp;</p><h2>Veliki i prljavi poslovi&nbsp;</h2><p>Kako bi dokazali snagu i izdržljivost, brazilski vojnici ovdje održavaju treninge. U tome im se ponekad priključuju i trupe iz Kolumbije, Perua i SAD, a posebno su se intenzivni treninzi održavali u trenucima kada su susjedne latino države očekivale masovan broj venecuelanskih izbjeglica. S druge strane, u prašumama Amazona vlada i potpuno bezakonje.</p><p>Britanski novinar Dom Filips (Phillips) i lokalni stručnjak Bruno Pereira, koji ga je vodio kroz predjele Amazona, ubijeni su tokom Filipsovog pokušaja da istraži trgovinu drogom, ilegalno iskopavanje zlata i ribarstvo u tom području. Još nije poznato imaju li njihova ubistva veze s otkrićima na koja su naišli tokom istrage, ali ta je mogućnost svakako velika.</p><p>Na ruti droge ističe se grad Leticia. Smješten je na obalama Amazona, na mjestu na kojem se dodiruju tri državne granice: brazilska, kolumbijska i peruanska. Odmah preko puta nalazi se i grad Tabatinga, koji kotira visoko na svjetskoj ljestvici opasnih gradova upravo zbog nasilja i ubistava, koji prate trgovinu drogom i sukobe raznih kartela.</p><p>Osim trgovine drogom divlja i trgovina zlatom. Ilegalni rudnici zlata postoje neovisno o zakonima koji štite domorodačke zajednice na tim područjima, pa se taj problem sve češće spominje pod imenom amazonska zlatna groznica. Iskopavanje zlata podrazumijeva aktivnosti koje štete osjetljivom ekosistemu, a pogađaju i same ljude. Otrovne hemikalije završavaju u zemlji i vodi, usput se vrši i ilegalan lov na egzotične životinje, a plemena koja žive izvan civilizacije u dodiru s rudarima i dilerima zlatom upoznaju strahote (dječije) prostitucije i trgovine ljudima, alkoholizma i nasilja. Područja u kojima se odvijaju te aktivnosti nisu mjesta u koja je preporučljivo zalaziti.</p><h2>Duboko u amazonskim prašumama</h2><p>Sve to samo je djelić onoga što se događa duboko u amazonskim prašumama. Prema procjenama, samo u brazilskom dijelu Amazona postoji stotinu plemena s kojima još nismo stupili u kontakt te gotovo 160 kopnenih sisavaca i čak 30.000 biljnih vrsta koje još nismo otkrili. Pridodajmo tome i činjenicu da svake godine u tom bogatom sistemu niknu brojne nove vrste biljaka, riba, ptica i sisavaca.</p><p>Ono što možda najviše fascinira, straši, ali i mami kod amazonske prašume jest činjenica da zapravo još nismo ni otkrili sve što se u njoj skriva…</p>

Postoji stotinu plemena s kojima još nismo stupili u kontakt, te gotovo 160 kopnenih sisavaca i čak 30.000 biljnih vrsta koje još nismo otkrili...

Amazon: Dom skrivenih plemena, pauka ubica i sukoba kartela

<p>Strast prema vožnji motorom za bračni par Milera i Mirzetu Lakić iz Breze traje godinama. Iako su dugo sanjali o velikim avanturama, porodične obaveze i odrastanje djece držali su ih bliže kući. Ipak, ljubav prema motorima i potreba za slobodom nikada nisu nestali.</p><p>Prve ture vodile su ih kroz Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku, ali san o dalekim destinacijama nije prestajao da živi. </p><h2>Azijski prevoji</h2><p>Prekretnica se dogodila kada su kupili svoj BMW R1200 GS Adventure, motor koji je, kako kažu, napokon mogao pratiti njihove želje i ritam srca.</p><p>Njihova prva velika avantura motociklom bila je put u Grčku, u julu 2023. godine.&nbsp;</p><p>Preko Crne Gore i Sjeverne Makedonije stigli su do Soluna, gdje su, osim uživanja u grčkim cestama i znamenitostima, osjetili šta znači istinska sloboda na otvorenom putu. Samo nekoliko mjeseci kasnije, uslijedila je nova tura u Albaniju, gdje su posjetili gradove Drač i Saranda.</p>

<p>- Polako, ali sigurno smo počeli da živimo život koji nas čini sretnim. Naš cilj je bio da pokorimo Tursku, ali ne samo gradove Istanbul, Ankaru ili Izmir, nego nešto mnogo veće. Cilj nam je bio ući u duboku teritoriju Turske te se probuditi u Kapadokiji uz prve zrake sunca, kako bismo ispratili čarobno polijetanje balona – ističe Mirzeta Lakić u razgovoru za „Avaz“.</p><p>Kako kažu, osim motivacije, za jednu ovakvu avanturu potrebni su mnogi faktori, od pripreme motocikla do fleksibilnsti i spremnosti za mnoge izazove koji se mogu pojaviti u putu.</p><h2>Uspomene koje ne blijede</h2><p>Svoj san ostvarili su u junu 2024. godine. Put ih je vodio preko Srbije i Bugarske do Istanbula, a zatim su nastavili kroz Ankaru, čarobnu Kapadokiju, Antaliju, Pamukale sa svojim bijelim krečnjačkim jezerima, zatim kroz Čanakale i Edirne.&nbsp;</p><p>U petnaest dana prešli su više od 5.000 kilometara, noseći sa sobom uspomene koje ne blijede.</p>

<p>- Naglasila bih da nama nije važno gdje se nalazimo, da li je to tura po Blidinju, Bjelašnici ili neka daleka destinacija, već osjećaj života, slobode i tog famoznog vjetra u kosi koji nam daje moć da živimo. Ciljevi za dalje su jako veliki i nadamo se u skorije vrijeme i vožnji famoznom Rutom 66 po Americi – istaknula je Mirzeta Lakić.</p>

Polako, ali sigurno smo počeli da živimo život koji nas čini sretnim, kazali su

Miler i Mirzeta Lakić prate svoje želje i ritam srca: Bračni par iz BiH motociklom obišao Evropu i dio Azije

<p>Skoro hiljadu godina, duboko u džunglama Ekvadora domorodačko pleme živjelo je u izolaciji, sve dok ga svijet nije otkrio 1950-ih godina. Huaorani, Waorani ili Waodani, također poznati kao Waos, žive u Amazonu, u dijelovima regija Napo, Orelana i Pastaza.</p><p>Grupa od nekoliko hiljada ljudi sporazumijeva se jezikom koji nije sličan niti jednom drugom, a u posljednjih 40 godina prešli su s lovačko-sakupljačkog lutanja na stalne adrese u šumskim naseljima. Neke od zajednica odbacile su svaki kontakt s vanjskim svijetom i preselile se u izoliranija područja. Iako bi s ostatkom svijeta mogli podijeliti brojne mudrosti, ne dijele entuzijazam s Kogijima, plemenom koje je nakon 500 godina izašlo iz izolacije kako bi upozorilo ostatak svijeta na veliku opasnost. </p><h2>Neslavni prvi susret s civilizacijom</h2><p>Prvi susret Huaorana s civilizacijom neslavno je prošao. Kako otkriva novinar Skot Valas (Scott Wallace), američki misionari u Ekvadoru prvi kontakt s Huaoranima ostvarili su tako da su im spustili darove iz aviona. Fotografije, koje su bile među stvarima, zbunile su pleme koje takvo nešto nikad prije nije vidjelo. Zaključili su kako se radi o crnoj magiji, a misionare koje su pronašli na obali rijeke su ubili kopljima.</p><p>Prema plemenskom vjerovanju, razlike između fizičkog i duhovnog ne postoje, a u počecima su smatrali kako je cijeli svijet – šuma, i koristili su istu riječ za oba pojma. I danas je šuma njihov dom, a vanjski svijet nesigurno mjesto za život. O šumi koja je utkana u život svakog pripadnika plemena imaju iznimno detaljno znanje: kako geografsko, botaničko, ekološko…</p><h2>Tajna sreće</h2><p>Zahvaljujući šumi, Huaorani i preživljavaju, a prije nego što krenu u lov šaman izmoli molitvu za što uspješniji pothvat. Njihove mete najčešće su divlje svinje, ptice i majmuni, ali jelene ne diraju, navodno jer su im oči previše slične ljudskim. Kako bi umirili duhove mrtvih životnija, šamani bi ritualno pripremali otrov za strelice koje bi se potom ispuhivale u žrtve. Lov takvim strelicama ne smatra se ubijanjem nego doživljava kao branje plodova iz prirode. Osim biljaka koje koriste u prehrani, Huaorani poznaju i halucinogeno bilje, koriste ayahuascu te gljive, kao što je Dictyonema huaorani.</p><p>Zanimljivo je i kako su Huaorani usredotočeni na sadašnjost i život u trenutku. Škrte riječi u jeziku im ne dopuštaju raspredanje o stvarima koje se odnose na prošlost i budućnost. Njihova jedina riječ za buduća vremena, baane, ujedno znači sutra. Život u trenutku, neki će reći, jedan je od razloga zašto su Huaorani sretni, bez obzira na planove velikih naftnih kompanija ili sječe drveća koje bi mogle uništiti njihov dom.</p><p>Na upit Tese Blankou (Tessa Blencowe) iz Londona, koja je s plemenom živjela pet dana, šta za njih znači biti sretan i šta možemo naučiti iz njihove sreće, bili su zbunjeni i nisu znali šta bi rekli.&nbsp;</p><p>- Mislim, kako ne mogu artikulirati šta je za njih sreća? Do kraja putovanja postalo mi je jasno zašto im je sreća tako strani koncept. Njima je sreća stalni način postojanja. Pitanje šta ih čini sretnima jednako je uzaludno kao da pitate orla zašto ima krila: jednostavno ih ima, i jednostavno jesu. Njihov urođeni osjećaj svrhe proizašao je iz duboke povezanosti s duhovnošću. Oni ne pripadaju određenoj religiji, ali vjeruju u više biće i život nakon smrti. Ono što je najvažnije, pleme vjeruje da su duh i priroda jedno, a njihova svrha je zaštititi i njegovati svijet u kojem žive. Bez obzira na to jeste li religiozni, duhovni ili niste, postoji nešto nevjerojatno vrijedno u tome - kazala je Tesa.</p>

Huaorani su usredotočeni na sadašnjost i život u trenutku, a zašto su sretni ne znaju objasniti riječima 

Amazon: Pleme u džungli otkrilo tajnu sretnog života

<p>U antičko vrijeme stari Grci su se o važnim stvarima redovno konsultirali sa svojim bogovima pa su u brojnim hramovima djelovale službene proročice – sibile. Ipak, do danas je najpoznatije proročište ostalo ono u Delfima na obroncima Parnasa, u Apolonovom hramu, gdje je volju tog cijenjenog boga prenosila proročica Pitija.</p><h2>"Pupak svijeta"</h2><p>Samo mjesto Apolonova hrama u Delfima nije izabrano slučajno. Mitologija nas uči da je Zeus pustio dva orla, jednog s istoka a drugog sa zapada, a oni su se susreli upravo ovdje i tako nedvosmisleno odredili "omphalos", centar ili "pupak svijeta". Svetište je isprva bilo posvećeno božici Geji, Zemlji, a njen sin, zmaj Piton, čuvao je unutrašnjost.</p><p>Onda je dojahao Apolon na delfinu, ubio Pitona i na tom svetom mjestu izgradio svoj hram. Svetište u čast Apolonu, odnosno – delfinu, preimenovano u Delfe, ali glavna proročica nastavila je nositi ime koje je dobila prema starom "kućepazitelju", Pitonu.</p><p>Pitijina proročanstva oblikovala su značajan dio grčke mitologije i historije, a njene dvosmislene poruke danas recitira svaki gimnazijalac. Što zbog te dvosmislenosti, što zbog nekoliko velikih proročanstava koja su se obistinila, Delfi su smatrani najuglednijim proročištem u antičkom svijetu.&nbsp;</p><p>U Apolonov hram, čiji su ostaci od 1980. na UNESCO-ovom popisu svjetske baštine, po savjet su dolazili kraljevi, vojskovođe, filozofi, pa čak i rimski carevi poput Nerona, Hadrijana i Dioklecijana.</p><h2>Pitija je titula</h2><p>Proročište u Delfima prvi se put spominje u 8. stoljeću pr. n.e., a najveći utjecaj imalo je od 7. do 4. stoljeća pr. n.e.&nbsp;</p><p>Pitija je zapravo titula, a ne lično ime. Posljednja Pitija djelovala je do 392. ili 393. godine, kada je car Teodozije I zatvorio poganska proročišta.</p><p>Pitija je uvijek bila samo jedna, ali kako bi koja umrla, zamijenila bi je nova, naravno nakon rigoroznih provjera. Uvijek je to bila starija žena, živjela bi u podzemnom dijelu hrama, a proricala sjedeći na tronošcu iznad pukotine u zemlji iz kojih su izlazile opojne pare. Pitije su od njih padale u trans i tada komunicirale s Apolonom, a njihove bi vizije tumačili svećenici.</p><p>Plutarh je opisao dvije vrste Pitijinih ekstaza: umjereni polusvjesni trans i delirij s divljim pokretima nakon kojeg bi Pitija ubrzo umrla. Opisao je i slatkasti miris para koji je Pitija udisala, a savremena istraživanja na mjestu gdje je nekada stajao Pitijin tronožac dokazala&nbsp;su  "curenje" etilena, pa se pretpostavlja da su dvije faze transa zapravo stepeni trovanja tim plinom. Etilen, naime, u manjim količinama izaziva euforiju, a u većim – halucinacije i trans.</p><h2>Najveća obistinjena Pitijina proročanstva</h2><p>Najveća obistinjena Pitijina proročanstva bila su Sokratova slava, neuspjeh perzijske invazije na Grčku i Aleksandrovo osvajanje sveg poznatog svijeta. Prije Termopilske bitke (480 pr. n.e.) Pitija je Atinjanima prorekla da će ih spasiti samo drveni zidovi – pa su ovi izgradili brodove i dobili bitku na moru.</p><p>Poznat je i lukavi odgovor koji je Pitija dala lidijskom kralju Krezu kada ju je upitao hoće li pobijediti u ratu protiv Perzije. On je glasio: "Ako pređeš rijeku, past će veliko carstvo." Ispalo je da je to carstvo - njegovo vlastito.</p><p>Najpoznatiji je vjerovatno odgovor koji je Pitija davala vojnicima na pitanje hoće li se vratiti iz rata. Glasio je "Ibis, redibis nunquam peribis in bello" – "Ići ćeš, vratiti se nećeš poginuti u ratu“, pa je značenje ovisilo o mjestu zareza, zbog čega je odgovor zapravo glasio "Ili da ili ne", a Pitija je u svakom slučaju bila i zauvijek ostala - u pravu. Svaka od njih.</p>

Pitijina proročanstva oblikovala su značajan dio grčke mitologije i historije, a njene dvosmislene poruke danas recitira svaki gimnazijalac

Ko je bila proročica Pitija: Njene rečenice su odredile historiju

<p>Australski buloke (lat. Allocasuarina luehmannii) ili bull oak često prozivaju najtvrđim drvetom na svijetu. Riječ je o cvjetnici iz porodice Casuarinaceae koja se može pronaći samo na australskom kontinentu.&nbsp;</p><h2>Općina dobila ime po drvetu</h2><p>Obično raste raspršeno po šumskim područjima – od Maribe preko Kvinslenda i Novog Južnog Velsa do Viktorije i Južne Australije. Općina Buloke u saveznoj državi Viktoriji dobila je ime upravo po ovoj vrsti stabla.</p><p>Australski buloke je dvodomno drvo koje može narasti do 15 metara visine, a deblo ima promjer između tri do šest metara. Karakteriziraju ga naborana kora i nazubljeni listići, ali i tvrdoća od 3690 do 5060 lbf, ovisno o izvoru.</p><h2>Test za tvrdoću drveta</h2><p>Čvrstoća drveta najčešće se mjeri Janka testom – ovaj standardizirani test uključuje utiskivanje čelične kugle promjera 11,28 milimetara u drvo i mjerenje sile potrebne da se kugla udubi do pola promjera.</p>

Općina Buloke u saveznoj državi Viktoriji dobila je ime upravo po ovoj vrsti stabla

Najtvrđe drvo na svijetu: Raste samo na jednom kontinentu

<p>U sred Sredozemnog mora, nedaleko od zapadne obale Italije, smjestila se čarobna Sardinija, drugi po veličini mediteranski otok poznat po divljoj prirodi, tirkiznim uvalama, pastirskim selima i jedinstvenoj kulturi. No, osim što oduzima dah svojom ljepotom, Sardinija skriva i jednu fascinantnu tajnu: ovo je jedno od samo pet mjesta na svijetu koje naučnici nazivaju „plavim zonama“, odnosno područjem gdje neobično veliki broj ljudi doživi stotu. U čemu je njihova tajna? Kako to da ljudi na Sardiniji žive vitalno i zdravo i nakon stotog rođendana? Odgovor ne leži u čudotvornim eliksirima, već u svakodnevnim navikama koje se prenose s generacije na generaciju…</p><h2>Jedu lokalno, sezonski i s mjerom</h2><p>Sardinijska prehrana zasniva se na jednostavnim, ali hranjivim namirnicama. Meso se jede rijetko, više u posebnim prilikama kao što su praznici i rođendani, dok jelovnik svakodnevno obiluje povrćem, mahunarkama, maslinovim uljem i cjelovitim žitaricama. Na njihovim stolovima često se nalazi supa od slanutka ili boba, divlji komorač, paradajz i razne gorke zeleni, koje djeluju protuupalno i blagotvorno za probavu. Mlijeko dolazi od koza i ovaca, čije mliječne masti i proteini imaju povoljan učinak na zdravlje srca.</p><p>Neizostavno je i crno vino Cannonau, proizvedeno u brdskim područjima Sardinije, bogato polifenolima, snažnim antioksidansima koji štite od hroničnih bolesti. Uz to, tu je i „carta di musica“, tanki, hrskavi kruh izrađen od tradicionalne žitarice s niskim udjelom glutena, koji se savršeno slaže s domaćim sirom i maslinama.</p><h2>Hranu ne kupuju, nego je uzgajaju</h2><p>Većina starijih i dalje svakodnevno radi u svojim vrtovima. Uzgajaju paradajz, bosiljak, tikvice, peršun, a često beru i divlje šparoge, gljive i bobičasto voće. Njihov odnos prema zemlji duboko je ukorijenjen u svakodnevni život. Zemlja ih hrani, ali i drži aktivnima i povezanima s prirodom.</p><p>Istraživanja pokazuju da upravo kontakt s tlom i svježim zrakom te konzumacija netom ubranih namirnica mogu značajno utjecati na zdravlje, raspoloženje i čak nivo energije. Nije važno imate li veliki vrt. Čak i balkonski paradajz ili bosiljak u tegli može biti prvi korak prema sardinijskom načinu života.</p><h2>Kuhanje je ritual, a ne obaveza</h2><p>U svijetu brzih zalogaja i dostave, ljudi na Sardiniji njeguju suprotnu filozofiju. Kuhanje za njih nije zadatak koji treba obaviti, već vrijeme za povezivanje, opuštanje i kreativnost. Često pripremaju jela u društvu, uz razgovor i čašu vina, a mirisi začina iz kuhinja šire se uskim kamenim ulicama. Također, oni ne jedu pred ekranima ni u žurbi. Obroci se konzumiraju za stolom, polako i s uživanjem. Ako vikendom odlučite napraviti umak od paradajza od nule, umjesto da ga kupite, već ste na putu prema dugovječnosti.</p><h2>Svakodnevno su u pokretu, ali bez teretane</h2><p>Zaboravite lične trenere i časove pilatesa. Ljudi na Sardiniji vježbaju prirodno, kroz svakodnevne aktivnosti. Brinu se o životinjama, hodaju po brdima, obrađuju vrtove, pješače do susjeda, peru veš ručno i neprestano su u pokretu.</p><p>Umjesto sjedilačkog načina života, oni su stalno aktivni, ali bez stresa. Taj umjereni, neprekidni ritam kretanja pozitivno utječe na srce, zglobove i opću vitalnost. Uvođenje malih navika poput hodanja po stepenicama, šetnje nakon obroka ili rada u vrtu može imati velik učinak na zdravlje i dugovječnost.</p>

Mladi par došao u Tursku na odmor, a na krevetu ih dočekala čudna poruka: Kad su vidjeli šta piše - zanijemili

Zimski bijeg za dvoje: Romantične destinacije koje morate posjetiti

Bjelašnica otvorila sezonu uz rekordne rezultate u prvoj sedmici

Na Korzu pune terase, uz obalu mirno more

Sargaško more: Jedino na svijetu bez obale i plaža

"Divlja planina" koja ne prašta greške

Znate li koji glavni grad na planeti nema nijednog stanovnika?

Bosanka Ramajana Mabita između Kaknja i Zimbabvea

Video / Fotkala se kod vodopada, pa kasnije otkrila jeziv detalj u pozadini: "Zaledila sam se"

Ovih 10 stvari možemo naučiti od najsretnijih ljudi na svijetu

Amazon: Dom skrivenih plemena, pauka ubica i sukoba kartela

Miler i Mirzeta Lakić prate svoje želje i ritam srca: Bračni par iz BiH motociklom obišao Evropu i dio Azije

Amazon: Pleme u džungli otkrilo tajnu sretnog života

Ko je bila proročica Pitija: Njene rečenice su odredile historiju

Najtvrđe drvo na svijetu: Raste samo na jednom kontinentu

Sardinija: Otkrivamo zašto ljudi na ovom otoku žive 100 godina

Putovanja

Mladi par došao u Tursku na odmor, a na krevetu ih dočekala čudna poruka: Kad su vidjeli šta piše - zanijemili

Zimski bijeg za dvoje: Romantične destinacije koje morate posjetiti

Bjelašnica otvorila sezonu uz rekordne rezultate u prvoj sedmici

Na Korzu pune terase, uz obalu mirno more

Sargaško more: Jedino na svijetu bez obale i plaža

"Divlja planina" koja ne prašta greške

Znate li koji glavni grad na planeti nema nijednog stanovnika?

Bosanka Ramajana Mabita između Kaknja i Zimbabvea

Video / Fotkala se kod vodopada, pa kasnije otkrila jeziv detalj u pozadini: "Zaledila sam se"

Ovih 10 stvari možemo naučiti od najsretnijih ljudi na svijetu

Amazon: Dom skrivenih plemena, pauka ubica i sukoba kartela

Miler i Mirzeta Lakić prate svoje želje i ritam srca: Bračni par iz BiH motociklom obišao Evropu i dio Azije

Amazon: Pleme u džungli otkrilo tajnu sretnog života

Ko je bila proročica Pitija: Njene rečenice su odredile historiju

Najtvrđe drvo na svijetu: Raste samo na jednom kontinentu

Sardinija: Otkrivamo zašto ljudi na ovom otoku žive 100 godina