Piše: Prof. dr. Naima Mutevelić Arslanagić, dermatovenerolog

Zašto treba izbjegavati brak između krvnih srodnika? Odgovor na ovo pitanje je vrlo jednostavan - poremećaji u genima su vrlo česta posljedica koju trpe njihovi potomci.
Jedna od tih posljedica koja se manifestira na koži je vulgarna ihtioza, u narodu poznata kao riblja koža novorođenčeta. Riječ je o poremećaju u genima, odnosnu u nasljednoj osnovi koja regulira orožnjavanje kože.
Uzrok i posljedica
Kao posljedica tog poremećaja rožnati sloj kože je zadebljan, što se manifestira grubom, hrapavom kožom. Ako jedan roditelj ima bolest orožnjavanja, njegovo dijete ima velike mogućnosti da je dobije. Ako oba roditelja imaju poremećaj orožnjavanja kože, sa stopostotnom sigurnošću može se tvrditi da će i njihovo dijete imati takvu istu bolest.
Oboljenje se javlja u različitim oblicima koji su podijeljeni prema stepenu težine oboljenja. Kod nešto blažih oblika, život je moguć, ali je koža suha, crvena i zadebljana, uključujući i kožu dlanova i tabana, gdje je zadebljanje naročito izraženo.
Bolest je doživotna, neizlječiva, mada kod blažih oblika tek poslije puberteta orožnjavanje gubi na jačini tako da je previjanje zglobova i pokretljivost dlanova i tabana nešto bolja. Lice ostaje i dalje crveno i perutavo, a ostala koža suha i zadebljana, žućkastocrvene boje. Takvi bolesnici se manje znoje jer, u koži nedostaju znojne žlijezde, a koža je izrazito suha.
Beba, već u momentu rođenja, zahtijeva intenzivno liječenje kod dermatologa. Lijekovi se daju kako na samu kožu, tako i peroralno, mada su uspjesi terapije dosta slabi, pa bolest zahtijeva veliko strpljenje i upornosti i roditelja i ljekara.
Zato je najvažnije spriječiti ovu bolest. Prije svega, treba izbjeći brak i rađanje potomaka krvnih srodnika. Ako je jedan od roditelja imao slično oboljenje u svojoj porodici, prije začeća potomstva treba poći u genetsko savjetovalište.
Nužna pretraga
Ukoliko bez toga savjeta dođe do trudnoće, pri kraju trećeg mjeseca treba uraditi amniocentezu - što će reći uzeti uzorak plodne vode u kojoj se nalaze i ćelije kože.
Genetičar pregledom tih ćelija kože može otkriti znakove koji ukazuju na poremećaj orožnjavanja. Ako se već radi amniocenteza najbolje bi bilo napraviti biopsiju kože zametka koju trebaju detaljno pregledati i histolog i genetičar. 
Tek nakon tih pretraga moći će se donijeti definitivan zaključak da li zametak boluje od ihtioze. Kako je riječ o neizlječivoj bolesti koja sobom nosi i različite stepene invaliditeta, ove pretrage su nužne.
Savjet i preporuka
Stručnjak - genetičar jedini može, na osnovu dobivenih podataka i genetskih pretraga krvi dati savjete i preporuke u vezi sa eventualnom trudnoćom.

Problemi s kožom mogu biti posljedice poremećaja u genima

Piše: Prof. dr. sc. Naima Mutevelić-Arslanagić, dermatovenerolog

Znojne žlijezde nalaze se po cijelom tijelu, a njihovi otvori, koji se nalaze na površini kože, mogu se inficirati i u najranijem periodu života - kod novorođenčadi i dojenčadi.
Oboljenje nastaje postepeno, a prve promjene najčešće nastaju na koži vrata i stražnje strane glave, koži leđa i debelog mesa. U početku su to sitni mjehurići ispunjeni gnojnim sadržajem (pustule) i predstavljaju upalu najpovršnijeg dijela znojne žlijezde. 
Odatle se proces proširi u dublje slojeve znojne žlijezde, pa se mogu napipati i vidjeti čvorići veličine manjeg zrna graška, u početku tvrdi i bolni na dodir, crvene boje. 
Čvorići kasnije omekšaju i iz njih se cijedi gnojni sadržaj. U nekim slučajevima gnoj i ne prodre na površinu već dolazi do njegove resorpcije u samoj koži. Ponekad ove promjene mogu biti grupirane samo na jednom dijelu, mada su mnogo češće razasute po cijeloj koži.
Oboljenje je praćeno porastom temperature, beba je plačljiva, jer promjene bole, odbija hranu i veoma često se javljaju povraćanje i proljev. Izazivač je bakterija staphylococcus aureus, infekcija uslijedi izvana kroz otvore i izvodne kanale znojne žlijezde. 
Liječenje se provodi isključivo u bolnici, jer su moguće komplikacije na drugim organima. Komplikacije su naročito prisutne ako su promjene zahvatile veću površinu kože. Od komplikacija moguće su one na srcu (endokarditis - upala unutrašnje srčane ovojnice), nefritis (upala bubrega) i druge.
Ko najčešće obolijeva
Ovom oboljenju sklone su najčešće bebe male porođajne težine, djeca rođena prije ili poslije termina poroda, pothranjena te djeca kod kojih je prisutno neko drugo oboljenje, jednom riječi bebe narušenog imuniteta.
Gdje su izvori infekcije
Izvor infekcije je babica, majka ili neko od osoba ko je u kontaktu sa novorođenčetom ili dojenčetom, koja ima stafilokoknu infekciju nosa ili grla. Iz tih regija bolesne osobe stafilokok dospijeva na kožu novorođenčeta preko neopranih ruku i nedovoljne higijene radne površine na kojoj se beba previja.

Zašto je opasan zlatni stafilokok

Piše: Prof. dr. Naima Mutevelić-Arslanagić, dermatovenerolog

Pojava bolnih ranica na sluznici dojenčeta za roditelje je vrlo je mučna jer njihovo maleno otežano sisa ili sasvim odbija hranu, plačljivo je i kenjkavo. Uz sve to dolazi do porasta tjelesne temperature i veoma često i proljeva i povraćanja. 
Na sluznici usne šupljine vide se erodirane površine koje narod obično naziva ranicama. Sluznica je zacrvenjena, otečena, a pljuvačka se pretjerano stvara i cijedi iz usta na okolnu kožu lica. 
Limfni čvorovi na vratu, a naročito ispod donje vilice, su uvečani i bolni. Ovi simptomi traju sedam do deset dana, a onda dolazi do spontanog smirivanja promjena, čak i bez ikakve terapije. 
Iza toga se uvećani limfni čvorovi smanjuju i za narednih mjesec dana ne mogu se više opipati. Svi ovi simptomi zajedno se nazivaju Pospišil Fajertova bolest. To je tično oboljenje dojenačkog perioda.
Šta uzrokuje ovo oboljenje
Ovu bolest izaziva virus iz grupe herpesa, virus herpes simplex hominis. Oboljenje predstavlja prvi kontakt i ulazak virusa u organizam dojenčeta. To je tzv. prva infekcija ovim virusom ili primoinfekcija. Izvor oboljenja je osoba koja boluje od recidivirajućeg herpes simpleksa. Da bi virus dospio u organizam dojenčeta potreban je blizak kontakt sa oboljelom osobom.
Prvi simptomi kod dojenčeta obično nastaju od sedam do deset dana nakon inkubacije. Prve promjene u sluznici dojenčeta su sitni mjehurići ispunjeni bistrom tečnosti. 
Mjehurići se rijetko vide jer su toliko tankog pokrova da pucaju u toku sisanja, uzimanja hrane i plača. Kada pukne mjehurić, ostaje defekt sluznice, erozija, svijetlocrvene boje. 
Pošto nedostaje pokrov sluznice, nervni završeci sluznice su razgoličeni. Zato su erozije bolne. Usljed bolnosti, dojenče otežano sisa, otežano uzima hranu, pa čak i u potpunosti odbija hranu.
Kako da se ponašaju roditelji? Trebaju, prije svega, paziti, naročito ako su prisutni proljev i povraćanje, da dojenče ne izgubi tjelesnu tečnost. Dojenče je potrebno često pojiti čajem. 
Cucla je gruba za erodirane površine sluznice i pričinjava bol. Zato ga je potrebno pojiti čajem na kašičicu. Potrebno je dati lijekove za smirenje proljeva i povraćanja.
Kako se liječi primoinfekcija virusom herpes simpleksa
Virus je smješten unutar ćelije. Zato je liječenje ove bolesti ustvari preopušteno samom organizmu, odnosno vlastitim odbrambenim mehanizmima samog dojenčeta. 
Lijekovi koji djeluju protiv virusa, virusostatici, ne preporučuju se u ovom dobnom uzrastu kod ovog oboljenja, osim u iznimnim, izuzetno teškim slučajevima. 
U najvećem broju slučajeva, ovo oboljenje spontano se zaliječi, ali virus ostaje trajno prisutan u organizmu, pritajen u ćelijama. Naime, ova prva infekcija virusom herpes simpleksa odvija se upravo u ranom djetinjstvu svih osoba. Zato sve odrasle osobe imaju u svojoj krvi prisutna antitijela na virus herpes simpleksa.
Oboljela sluznica premazuje se pripravcima koji u sebi sadrže komponentu djelotvornu protiv upale i malu koncentraciju anestetika koji smanjuje bolnost sluznice i omogućava dojenčetu sisanje.
Od čega zavisi jačina simptoma
Kod dobro uhranjene, zdrave dojenčadi, simptomi su manje izraženi. I kod njih se jave sitni mjehurići na sluznici usne šupljine, ali u veoma malom broju, tako da dojenče ne pokazuje simptome bolesti i roditelji ne registruju primoinfekciju.
Kod dojenčadi koja boluju od nekog drugog oboljenja, ili ako se kontakt sa izvorom zaraze i primoinfekcija virusom odigraju kada dojenče ima prehladu ili upalu grla, simptomi su jače izraženi.

Kako dijete dobije prvu infekciju virusom herpesa

Piše: Prof. dr. sc. Naima Mutevelić-Arslanagić, dermatovenerolog

Organizam bebe i dojenčeta, kao i malog djeteta, nikako se ne može, kada su u pitanju lijekovi, posmatrati kao organizam čovjeka u malom. Neki lijekovi nisu apsolutno primjereni tom najranijem uzrastu jer taj period brzog rasta i razvoja i na fizičkom i na psihičkom planu ne prati enzimski sitem koji u tom smislu zaostaje. 
A upravo neki od tih enzima koji se stvaraju u ćelijama potrebni su da bi lijek učinili neškodljivim za organizam ili da ga eliminiraju iz organizma kako ne bi ispoljavao toksične efekte. 
Ubrzana resorpcija
Većina roditelja to zna i nikada ne primjenjuje prema svom sopstvenom nahođenju sistemske lijekove, dakle lijekove koji se unose u organizam putem probavnog sistema, ili u obliku injekcija bez predhodne konsultacije sa pedijatrom, odnosno, trebaju primjenjivati takvu vrstu lijekova samo nakon ordiniranja terapije od strane stručnjaka.
Dakle, i lijekovi koji se primjenjuju direktno na kožu, zahtijevaju oprez i smiju se primjenjivati tek nakon prethodne konsultacije sa dermatologom. Razlog leži, s jedne strane u samom karakteru, odnosno sastojcima lijeka koji se primjenjuje, a s druge strane u fiziološkim osobinama kože naročito u najranijem dobnom uzrastu. 
Koža je najveći organ našeg tijela. Kroz nju se resorbira najveći broj lijekova koji se primjenjuju u obliku masti, krema i obloga. Resorpcija lijekova kroz kožu bebe, dojenčeta i malog djeteta naročito je ubrzana i olakšana jer je njihova koža tanka i nježna. 
Kako je koža veliki organ, sa velikim potencijalom upijanja, lijekovi koji se primjenjuju na kožu, putem resorpcije dospijevaju u krv, a onda putem krvi u sve unutrašnje organe. 
Neki od tih lokalno primjenjenih lijekova, postaju toksični za organizam. Takav je slučaj, na primjer sa bornom kiselinom, koja se primjenjuje u obliku obloga. Zato je bolje umjesto obloga borne kiseline, primijeniti obloge od čaja od kamilice. 
Kako postupati sa bornom kiselinom
Ako se ipak mora primijeniti oblog od borne kiseline, nikada se odjednom ne primjenjuje na veće površine kože, i pri tome se vodi računa da koncentracija borne kiseline ne prelazi koncentraciju od 2 procenta u rastvoru. 
Ako su oboljenjem zahvaćene veće površine kože koje ipak zahtijevaju oblog od borne kiseline, onda se oblog primjenjuje segmentalno. Znači, stavi se oblog na jedan dio oboljele kože, a zatim postepeno, naizmjenice na druge segmente oboljele kože. 
Slična situacija je i sa primjenom keratolitičke masti, masti koja se primjenjuje ako su na koži prisutne žućkaste naslage keratina, salicilne kiseline u nekoj podlozi, najčešće, u našim uslovima, u vazelinu. 
Salicilna kiselina se brzo resorbira kroz kožu i dospijeva u organizam, što može biti praćeno nizom nepoželjnih, toksičnih, reakcija. Zato se salicilna kiselina u lokalnoj terapiji primjenjuje vrlo oprezno, na manje površine tijela, i u najmanjoj koncentraciji kojom se može postići terapijski efekat.
I sama podloga, dakle vehikulum u koji se inkorporira aktivna supstanca, u ovom slučaju vazelin, kao najjeftiniji i najpristupačniji vehikulum u našim apotekama, nije sretno rješenje jer i on izaziva promjene u samoj koži, mada se sam vazelin, slabo resorbira. 
Vazelin zbog svoje visoke viskoznosti i gustoće može začepiti izvodne kanale lojnih žlijezda, koje u najranijem periodu života, zbog prisustva majčinih hormona intenzivno produciraju loj. 
Kao rezultat lokalne terapije lijekom kojem je podloga vazelin, mogu nastati tzv. vazelinske akne i u najranijem dječijem periodu. One u početku izgledaju kao male, sitne bubuljice, bijele boje, ubrzo se zacrvene, rastu i počinju da gnoje.
Poštujte zlatna pravila
Masti i kreme koje u sebi sadrže citostatike, dakle lijekove koji zaustavljaju rast ćelija, ne primjenjuju se u ovom dobnom uzrastu. Masti i kreme koje u sebi sadrže antibiotike i lijekove koji djeluju protiv gljivica, u najranijem životnom dobu, treba primjenjivati samo nakon preporuke dermatologa.
Zlatno pravilo kod primjene svakog lijeka, pa i lijeka koji se primjenjuje lokalno na kožu, glasi da treba detaljno pročitati priloženo uputstvo, poštovati pravila tog uputstva, kako ona koja se odnose na način liječenja, tako i ona koja se odnose na dužinu liječenja. 
Šta je fitodermatitis
Najčešća greška nastaje kada se misli da će češća primjena lijeka automatski dovesti i bržeg smirenja bolesnog stanja. To je greška koja se inače često pravi, a najčešće u slučajevima kada se osoba ležala na travi i sunačala se. Izgleda banalno, ali vrlo važno za tačnu dijagnozu.
Ovo oboljenje, slično kao i fitofotodermatitis vrtlara, zahtijeva javljanje ljekaru i primjenu odgovarajućeg liječenja koje, pored lokalne, zahtijeva i sistematsku terapiju. 
Do dolaska ljekaru, osoba može na oboljele dijelove prijeniti obloge od kamilice, hladne ili sobne temeprature. Oblozi se mijenjaju svakih petnaest minuta. Debele slojeve gaze, ili debeli frotirni peškir, otkuhan i opeglan, treba namočiti u čaj od kamilice, pa čak i oblične vode. 
Oblozi hlade kožu, izvlače otok, smanjuju napetost i bolnost, a smanjuju i svrbež. Svi ovi efekti obloga će blagotvorno djelovati do dolaska ljekaru.
Nakon terapije promjene se smiruju, ali na oboljelim mjestim duže vremena mogu da zaostanu pigmentacije bizarnog oblika, ili oblika lista ili vlati trave.
Bolest će recidivirati, odnosno ponovo se javiti, ukoliko se ponove isti uslovi: kontakt mokre kože sa travom, jer eterična ulja koja su fotosenzibilna, lako se rastvaraju pod pritiskm težine tijela o podlogu, i dospijevaju u kožu, izazivujući, pod utjecajem sunčeve svjetlosti, upalne promjene.
Zato iz predstrožnosti od nastanka ovog obljenja, uvijek prije lijeganja na travu treba staviti peškir ili neki drugi podmetač. Jer za nastanak ovog oboljenja, kao i najvećeg broja oboljenja iz grupe tzv fitofotodermatoza (što znači združen efekat eteričnih ulja i drugih sokova biljaka i sunca) nije potrebna nikakva posebna konstitucionalna sklonost. Potrebno je da su ispunjena samo dva uslova: mokra koža u kontaktu sa travom i izloženost djelovanju sunčevih zraka.

Oprezno primjenjivati kreme i masti za kožu djece

Piše: Prof. dr. sc. Naima Mutevelić-Arslanagić, specijalista dermatovenerolog

Nicanje prvih zubića kod većine beba rijetko prolazi bezbolno i bez simptoma. Zbog otoka sluznice desni ono je praćeno bolom, otežanim uzimanjem hrane, pa i odbijanjem hrane. 
Sve su to predznaci nicanja zuba koje dobro poznaju već iskusnije majke sa više djece. Sluznica desni, gingiva, tada postaje jače crvena i otečena. Istovremeno dolazi do pojačanog stvaranja pljuvačke koja se spontano, zbog prevelike količine, cijedi iz usta na okolnu kožu lica i vrata. 
Oko 85 posto beba kao posljedicu pojačanog lučenja pljuvačke u doba nicanja zuba ima promjene na licu u okolini usta, a zatim i na vratu.
Zašto nastaju promjene na koži
Pljuvačka je sastavljena, pored vode, od čitavog niza enzima koji su potrebni u toku varenja hrane. Usna šupljina predstavlja prvo mjesto, odnosno prvu stepenicu u procesu varenja hrane. 
Pljuvačka bebe u doba nicanja zuba, upravo zbog prisustva enzima potrebnih za varenje hrane, djeluje iritirajuće na kožu lica i vrata što se, ukoliko se ne provedu odgovarajuće mjere, ogleda pojavom crvenila, otoka kože i pucanja kože.
Sljedeći razlog upalnih promjena kože koje su izložene djelovanju pljuvačke u doba nicanja zuba jeste prisustvo gljive kandide albicans. Naime, u doba nicanja zuba, zbog bolesti desni, otežanog uzimanja hrane, ponekad povraćanja i proljeva, narušava se ravnoteža ionako dosta krhkog imunološkog sistema dojenčeta. 
Kandida albicans, na pljuvačkom oštećenoj koži, lako izaziva njenu upalu. Pored crvenila i otoka kože, prisutne su sitne gnojanice čiji sadržaj je pun gljivica.
Svrbež je intenzivniji u odnosu na svrbež koji je prisutan kod upala kože nastalih samo usljed maceracije kože pljuvačkom.
Treći važan uzrok promjena na koži oštećenoj pljuvačkom su različita pomagala koja bi dojenčetu trebala olakšati tegobe prilikom nicanja zuba, što ponekad savjetuju pedijatri, a naročito često taj savjet majke dobiju u apoteci.
To su, zapravo, igračke živih boja od gume ili plastike koje dojenče stavlja u usta, nesvjesno trlja otečene desni, a pritisak koji pri tome pravi doslovno zagrižena igračka, donekle ublažava bol. 
Pritom boja sa igračke dospijeva ne samo u probavni sistem dojenčeta, a same boje, kao i materijal od kojeg je igračka napravljena, mogu dovesti do alergijske reakcije na licu.
Samom procesu alergizacije u značajnoj mjeri doprinosi činjenica da je koža već oštećena djelovanjem, odnosno maceracijom pljuvačke. Crvenilo i otok kože su veoma izraženi, a prisutni su i brojni, sitni, vodenasti mjehurići veličine glavice pribadače. Svrbež je veoma izražen. Usljed nesvjesnog češanja na koži se javljaju linearne ekskorijacije.
Kako se manifestiraju promjene 
Prvo se javlja crvenilo kože u okolini usana. Već za koji dan crvenilo se proširi na kožu obraza i zahvata cijelu donju polovinu lica. Dijete nesvjesno češe kožu jer promjene svrbe. 
Koža ne samo da je crvena, već je i otečena, a počinju se javljati i pukotine koje su, kao i sve pukotine kože, vrlo bolne. Kako se pljuvačka cijedi u nabore kože vrata, crvenilo na vratu prvo se javlja upravo u tim naborima. 
Zatim se crvenilo širi difuzno na okolnu kožu. U naborima vrata veoma rano se javljaju pukotine, odnosno ragade, koje lako krvare.
Kako spriječiti njihov nastanak 
Na sam proces obilnijeg stvaranja pljuvačke ne može se ničim utjecati, niti treba utjecati. Oštećenja izazvana usljed dospijevanja pljuvačke na kožu mogu se spriječiti ispravnom njegom. 
Kakve će biti njega i terapija zavisi o tome da li su prisutne gljive iz roda kandide, da li se radi o alergijskoj preosjetljivosti na sastojke igračke koju beba stavlja u usta ili su promjene baš samo posljedica oštećenja, odnosno maceracije kože usljed djelovanja pljuvačke.
Ako su promjene samo posljedica djelovanja pljuvačke, potrebno je zaštititi kožu u okolini usta, na licu i vratu odgovarajućim mastima za njegu. To su preparati koji trebaju sadržavati ekstrakte zobi i nikako ne smiju alergizirati kožu dojenčeta. 
Takve se masti nanose na lice i vrat tri do četiri puta na dan, tek nakon temeljitog pranja i posušivanja kože. Masni filter koji stvaraju ovi preparati ne dozvoljava pljuvačci da oštećuje kožu. 
Ako se na vrijeem počne sa ovakvom njegom neće se razviti niti crvenilo, niti otok, a spriječit će se i nastanak pukotina.
Obavezno utvrditi uzrok
Tačan uvid o kojem se uzroku radi, znat će se tek nakon što se isključi prisustvo kandide u pljuvačci i na koži. To se postiže nakon mikroskopske analize, mada dobar i iskusan ljekar i samiim pregledom sa velikom dozom sigurnosti može znati da li je gljiva kandida već prisutna. 
U takvim slučajevima, a naročito u slučajevima alergijske senzibilicije kože na igračke koje dijete stavlja u usta, potrebna je specifična terapija koju će dati dermatolog.

Prvi zubići mogu izazvati i promjene na koži

Piše: Prof. dr. sc. Naima Mutevelić-Arslanagić, dermatovenerolog

Jedan od preduslova da period trudnoće protekne uredno jeste zdrava sluznica rodnice, odnosno vagine. Vagina je i dio porođajnog puta, pa da bi novorođenče došlo na ovaj svijet u što povoljnijim uslovima, važno je i da prva stepenica na tom putu ne bude naseljena nepoželjnima bakterijama i gljivama. 
Zato svaka buduća trudnica ili žena kod koje je trudnoća već u toku treba da obrati pažnju na zdravlje svoje rodnice. Čitav niz bakterija, protozoa i gljive iz roda kandide mogu rasti i razmnožavati se na sluznici vagine.
Bakterijske i parazitarne infekcije uglavnom se prenose seksualnim putem, dok za gljive iz roda kandide to nije jedini način prenosa, mada jeste čest.&nbsp;
Najčešći izazivači infekcije&nbsp;Samo na osnovu subjektivnih simptoma, kao što su svrbež i pečenje rodnice i predvorja rodnice, zatim smetnje pri mokrenju, kao i na osnovu nekih objektivnih pokazatelja kao što su neugodan miris i pojava iscjetka, ne može se dijagnosticirati uzročnik, pa prema tome ne može se ni provesti adekvatna terapija.
Potrebno je uraditi i određene laboratorijske pretrage da bi se uzročnik tačno odredio i tek nakon toga provela adekvatna terapija.
Najčešći izazivači infekcije vagine, koja se stručno naziva kolpitis, su bakterije, protozoe i gljive iz roda kandide. Od bakterija najčešći izazivači su Gardnerella vaginalis, Micoplasma hominis i anaerobne bakterije.
Faktori koji doprinose nastanku infekcije ovim bakterijama su loša higijena spolnih organa i stavljanje intrauterinih uložaka. Subjektivni simptomi koje osjeća inficirana osoba su pečenje i svrbež predvorja rodnice, vulve, svrbež i pečenje same rodnice.
Objektivno zaražena osoba ima pojačan iscjedak iz vagine. Iscjedak ima specifičan miris na ribu. Uzročnik se dokazuje nakon uzetog brisa vagine.
Kolpitis od protozoa najčešće uzrokuje Trichomonas vaginalis. Uzročnik se prenosi seksualnim putem, može se prenijeti i putem vode u bazenima za kupanje, a infekciji doprinosi i loša higijena spolnih organa.
Žena koja je inficirana trihomonasom ima učestale nagone na mokrenje, a subjektivno osjeća bol prilikom mokrenja. Objektivno su prisutni otok i pojačano crvenilo predvorja rodnice i same rodnice. Iscjedak iz vagine je obilan, žutozelene ili smeđe bolje i pjenušav, veoma neugodnog mirisa.
Kako se postavlja dijagnoza
Kolpitis izazvan kandidom je vrlo čest, a njegovom nastanku doprinose sljedeći faktori:
1. Trudnoća;
2. Nošenje tijesne odjeće;
3. Loša higijena spolnih organa;
4. Uzimanje antibiotika;
5. Dijabetes;
6. Uzimanje imunosupresivnih lijekova.
Simptomi koje ima oboljela žena su jak svrbež vulve i vagine, učestali nagoni na mokrenje i bol prilikom mokrenja. Iscjedak iz vagine je obilan, bijele ili bjeličastosive boje, siraste ili pamučaste konzistencije. 
Sluznica predvorja vagine i sluznica vagine su otečene i intenzivno crvene boje, često sa prisutnim bjeličastim, sirastim naslagama koje se ne mogu oprati vodom niti obrisati ručnikom. 
Dijagnoza se postavlja nakon mikroskopske analize iscjetka i zasijavanja na podlogu za uzgajanje gljiva.
Liječenje upala sluznice rodnice danas nije više problem. Kolpitisi se liječe unošenjem lijekova direktno u rodnicu. Ukoliko je dijagnosticirano da je uzročnik samo jedan, onda se primjenjuju monovalentni lijekovi protiv samo jednog uzročnika. 
Ukoliko je istovremeno prisutno više izazivača, primjenjuju se polivalentni lijekovi u samo jednom obliku. Oblik lijeka za liječenje vaginalnih infekcija su tablete prilagođene za lokalno liječenje vaginalnih infekcija, koje nose naziv vaginalete. 
Koliko traje terapija
Terapija se provodi sedam do deset dana. Vaginaleta se postavlja u vaginu dok žena leži. Svaka žena može sama sebi postaviti vaginaletu, nakon što je ljekar propisao odgovarajuće lijekove. 
Vaginaleta se postavlja duboko u rodnicu, najbolje kada žena pođe na spavanje, jer je potrebno da nakon otapanja njeni sastojci djeluju u samoj vagini.
Liječenje u trudnoći
Do danas nije sa sigurnošću dokazano da lijekovi koji se primjenjuju u obliku vaginaleta za liječenje već spomenutih infekcija ne djeluju štetno na plod i zato se ne preporučuju u prvom tromjesečju trudnoće. 
Zato žena koja planira trudnoću, ukoliko ima ijedan od pobrojanih simptoma treba prije trudnoće otići na pregled kod ljekara i blagovremeno provjeriti nalaze. 
Ukoliko to buduća trudnica nije blagovremeno uradila, treba sačekati drugi trimestar trudnoće i tek onda provesti lokalnu terapiju vaginaletama, monovalentnim ili polivalentnim.
Liječenje partnera
Napominjem da se istovremeno mora liječiti i seksualni partner, jer se svi navedeni izazivači istovremeno, prilikom seksualnog kontakta, prošire i na drugu osobu. Ne prejudiciram pri ovoj konstataciji, ko je donio infekciju u bračnu zajednicu, odnosno ko je izvor zaraze. 
Muškarac se liječi istim lijekovima, vremenski jednako dugo, ali su lijekovi u obliku tablete.

Infekcije rodnice u trudnoći

Dr. Jay Hoecker

Vaše dijete je veoma probirljivo kada je u pitanju hrana. Za špinat neće ni da čuje, a grašak mu je najgora noćna mora. Vas brine da li će zbog toga imati problema sa nedostatkom vitamina i da li mu trebate davati suplemente. Evo šta o tome kaže pedijatar s klinike "Mayo" Jay Hoecker. 
Iako je vaše dijete probirljivo kad je u pitanju hrana, ne znači da će se kod njega razviti nedostatak vitamina ili minerala. Također, imajte na umu da djeci nije potrebna velika količina vitamina i minerala. 
Sva hrana za djecu obogaćena je najvažnijim vitaminima i mineralima, tako da vaše dijete uzima mnogo više minerala i vitamina nego što vi mislite. 
Ukoliko smatrate da su vašem djetetu zaista potrebni suplementi, porazgovarajte s pedijatrom. Ukoliko ljekar koji poznaje dijete i prati njegovo zdravstveno stanje procijeni da mu nedostaju određeni vitamini ili minerali, on će mu prepisati određenu dozu. Ali imajte na umu da suplementi ne mogu zamijeniti pravilnu ishranu. 
Treba znati da određeni vitamini i minerali mogu biti toksični ako se uzimaju u velikim količinama. Da biste se osigurali da vaše dijete neće uzeti preveliku količinu vitamina, uzimajte samo one koji su isključivo za djecu, a nikako za odrasle. Najvažnije je da djetetu objasnite da vitamini koje mu dajete u obliku bombona nisu prave bombone, već lijek.

Dječiji vitaminski dodaci - samo na preporuku ljekara

Svaki novopečeni roditelj stalno je zabrinut, sumnja u sebe, često ima nerealna očekivanja, umor i neispavanost dovode ga do depresivnih stanja i u silnoj brizi oko novorođenčeta čini prvu grešku - zanemaruje vlastite potrebe. Prvi mjeseci s bebom u kući nisu lagani, ali lakše ćete ih prebroditi budete li vjerovali u sebe.
Svi novopečeni roditelji znaju: ako pet ljudi upitate za savjet, dobit ćete deset različitih mišljenja. Iskusni američki pedijatar dr. Harvey Karp u svojoj knjizi "Najsretnija beba u kvartu" predlaže nekoliko savjeta za preživljavanje i očuvanje zdravog razuma koji će vam pomoći da nešto lakše izdržite izazove prvih mjeseci djetetova života. 
1 Vjerujte u sebe 
Poput većine novopečenih roditelja, i vi, vjerovatno, prelazite put od osjećaja da ste vrhunski stručnjak, do osjećaja da ništa ne znate o vlastitom djetetu i njegovim potrebama. 
Prije nego što izgubite samopouzdanje upamtite: vi ste dio neprekinutog lanca uspješnih roditelja koji seže do samih početaka ljudske vrste. Vjerujte zato svojim osjećajima. 
Opustite se i upamtite da vaše dijete od vas treba samo mlijeko i blagotvornu ljubav, a vama su potrebni strpljenje, podrška, nešto informacija i, s vremena na vrijeme, pokoja masaža. 
2 Smanjite očekivanja 
Prihvatanje roditeljske uloge prepuno je zabluda i iznenađenja. Vjerovatno najveća zabluda je da ćete čim se dijete rodi automatski znati šta vam je činiti. Budite strpljivi i dobri prema sebi. Za nekoliko mjeseci, koji će brzo proći, svoje dijete poznavat ćete bolje od ikoga. 
3 Prihvatite svu pomoć 
Niko od vas ne očekuje da sve radite sami, osigurajte pomoć i nemojte se osjećati krivima zbog toga što je tražite ili molite za nju. Zamolite prijateljice ili članove porodice da vam pomognu. Pomoć nije znak razmaženosti, ali ni neuspjeha. To je osnovni minimum koji bi svaka novopečena majka trebala imati. 
4 Ustanovite prioritete 
Jedan do vaših najvažnijih prioriteta jest - ne nastojte učiniti previše. Sedmicu nakon porođaja nije vrijeme da ugostite svoju porodicu. Ljudi koje ćete u tim trenucima držati podalje možda će vas proglasiti paranoičnom, ali, uostalom, nikada niste imali boji razlog da budete neurotični i pretjerano zaštitnički nastrojeni. 
5 Budite prilagodljivi 
Dio užitka i odgovornosti roditeljske uloge jeste i mogućnost odabira onoga što odgovara vama i vašem djetetu. Međutim, važno je i biti sposoban odustati od vlastitih izbora te početi ispočetka, ako se situacija ne odvija onako kako ste planirali. 
Ako možete, na nekoliko mjeseci zaboravite druge obaveze i zadatke. Pomirite se s time da je vaš zidni sat privremeno preobražen iz pomagala za organiziranje vremena u ukras. I znajte da dan i noć neko vrijeme neće imati posebnu važnost. 
6 Održavajte smisao za humor 
Podizanje djeteta neprestani je niz zadataka. Ne želite griješiti, ali hoćete. Zato zaboravite dostojanstvo, organiziranost, budite blagi prema sebi i smijte se, smijte i smijte. 
Pogledajte poneku komediju, smijte se svojoj kosi, svom djetetu, svom neurednom domu. Smijte se činjenici da ste sada jedna od onih žena koje ste nekada izbjegavali, a koje su zaneseno pričale o dječijem podrigivanju i boji djetetove stolice. 
7 Ne zaboravite partnera 
Roditeljstvo je združeni poduhvat. Toliko toga potrebno je obaviti da je saradnja jedini način da se sve obavi i da se pritom zadrži dobar odnos. Svijet vašeg djeteta ovisi o vama kao paru. 
Briga za dijete čini samo polovinu vašeg posla, drugu polovinu čine ljubav i brižnost u paru. Tate moraju podupirati i voljeti svoje žene, mame moraju paziti i maziti svoje muževe, a oboje moraju imati razumijevanja i izbjegavati grube kritike. 
Pronađite vremena za zajedničku šetnju, kraće masaže ili seksualni užitak. Nastojite ne shvatati partnera zdravo za gotovo i nikad ne odlazite u krevet gnjevni. 
8 Ne zanemarujte depresiju 
Više od 40 posto rodilja doživljava neugodne osjećaje, pa postaju plačljive, zabrinute ili iscrpljene i ne mogu zaspati, a sve su to prvi znakovi postporođajne depresije. 
Nedugo nakon porođaja žena može doživjeti tri različita nivoa depresije: majčinsku tugu - blagu plačljivost, tjeskobu i nesanicu, pravu postpartalnu depresiju - bolniji, teži oblik tuge te postpartalnu psihozu - teško i rijetko stanje koje obuhvata halucinacije, nesuvisle izjave i bizarno ponašanje. 
Smatra se da su majčinska tuga i depresija uzrokovane privremenom hormonalnom neravnotežom, a depresiju, također, pogoršavaju umor, finansijske teškoće, porodični problemi i - kolike. 
Ako se tako osjećate, u tome niste usamljene. Srećom, na raspolaganju su vam djelotvorne terapije koje mogu pomoći da se osjećate bolje.

Roditeljski vodič: Prvi mjeseci s bebom

Piše: Prof. dr. sc. Naima Mutevelić-Arslanagić

Zbog posebne anatomske građe vanjskog spolnog organa kod muške novorođenčadi, neposredno nakon rođenja javljaju se promjene koje mogu dovesti do njegove upale, otežanog mokrenja, infekcije mokraćne cijevi koja se može proširiti i na druge mokraćne puteve, pa čak zahvatiti i bubrege.
U grupu urođenih promjena ovog organa spadaju fimoza, pseudofimoza i parafimoza. Da bi se bolje razumjeli ovi poremećaji i da bi majka sama mogla svakodnevno provoditi određene mjere terapije i prevencije, treba znati neke osnovne činjenice o anatomskoj građi ovog organa. 
Higijenske mjere 
Vrh vanjskog spolnog organa - glans penis - prevučen je duplikaturom kože (prepucijum) koja se može prevući preko vrha penisa. U prostoru između glansa penisa i prepucijuma nalaze se žlijezde koje već na rođenju počinju stvarati loj. Zato taj dio tijela kod novorođenčadi treba održavati čistim i prilikom kupanja bebe pažljivo oprati cijelu regiju. 
Ako su prisutne promjene u građi muškog spolnog organa, novorođenče može patiti od otežanog otjecanja mokraće iz vanjskog otvora mokraćne cijevi, a nakupljeni loj može dovesti do iritacije i infekcije. 
Kongenitalna fimoza se nasljeđuje putem gena na samo jednom hromozomu u paru hromozoma. Promjene mogu biti atrofične, kad je prepucijum kratak, tanak i napet preko glansa penisa i hipertrofične, kad je prepucijum predugačak i visi preko vrha glansa penisa. 
U liječenju atrofičnog tipa fimoze majka može mnogo uraditi u kućnim uslovima njege. Pri tome mora biti vrlo nježna i uporna, jer rezultati nisu odmah vidljivi. U početku će navlačenje biti otežano, ali svakodnevni tretmani već za mjesec daju rezultate. 
Ukoliko nema vidljivih rezltata nakon tri mjeseca, takvom dojenčetu treba uraditi cirkumciziju ili dorzalnu inciziju. Ovi zahvati trebaju se obaviti u hirurškoj ordinaciji. 
Noćno mokrenje
Hipertrofična fimoza, ako se ne liječi, u kasnijem periodu može prouzrokovati nemogućnost kontroliranog mokrenja i tokom dana i tokom noći. Naime, kod veće takve djece javlja se enuresis nokturna, noćno mokrenje u krevet i enuresis diurna, nekontrolirano mokrenje tokom dana.
Kod hipertrofičnog oblika kongenitalne fimoze teško je održavati adekvatnu higijenu, a liječenje se provodi na sličan način kao i liječenje atrofičnog oblika kongenitalne fimoze. 
Treba naglasiti da se rezultati sporije postižu, a zbog sprečavanja nastanka infekcije mokraćnih puteva, najbolje je blagovremeno hirurškim putem odstaniti višak prepucijuma. To je najbolje i najjednostavnije rješenje za dojenče, ali i za roditelje.

Njega kože: Šta trebaju znati majke muških beba

Piše: Elisabeth Pantley, autorica knjiga o odgoju djece


Tokom prve godine života beba se redovno budi tokom noći. To nije problem, već biološka činjenica. Problem, međutim, leži u našoj percepciji kako bi dijete trebalo spavati, kao i u našoj potrebi da neometano prospavamo moć. 
Kao roditelji, želimo i trebaju nam duži periodi spavanja kako bismo mogli što bolje funkcionirati u našim užurbanim životima. Ideja je stoga da polako i obzirno mijenjamo ponašanje svog djeteta kako bi bilo što bliže našim potrebama.
Da biste uspavali svoje dijete bez mnogo muke, autorica knjige "Kako uspavati dijete bez plakanja" Elisabeth Pantley predlaže sljedećih deset koraka: 
1. Napravite sigurnosnu provjeru kreveta, madraca, položaja u kojem spava; 
2. Naučite osnovne činjenice o spavanju; 
3. Sastavite dnevnike spavanja kako biste ustanovili kako tačno vaša beba spava; 
4. Proučite i izaberite rješenja za spavanje; 
5. Složite lični plan za spavanje; 
6. Slijedite taj svoj plan deset dana; 
7. Sastavite desetodnevni dnevnik; 
8. Analizirajte svoja postignuća; 
9. Slijedite svoj plan još 10 dana; 
10. Završite dnevnik, analizirajte postignuća i, ako je potrebno, prilagođavajte plan svakih deset dana.
Značaj rutine
Ali, ako ništa od toga još ne pali i vi ste na rubu živaca jer, što god pokušavali, vaše dijete ne može nikako zaspati ili se redovno budi svakih pola sata do sat, vrijeme je da pokušate sljedeću metodu. 
Situacija u kojoj se nalazite je "zona opasnosti" i upozorava da se nešto treba promijeniti. Promjena je neophodna, jer vas djetetova noćna rutina čini ljutitima i ogorčenima na svoje dijete. Ovi su koraci razumne alternative metodi "pusti neka se isplače". 
Pružite djetetu dodatno vrijeme jedan na jedan tokom dana, naročito ujutro i prije odlaska u krevet. Povećajte količinu vremena u danu tokom kojeg mazite, držite i nosite svoje dijete. 
Naučite dijete razlici između svjetla i tame. Odnesite ga u kupatilo i igrajte se - gasimo svjetlo - mrak! Palimo svjetlo - dan! Čitajte knjige o suprotnostima. Ujutro i uvečer razgovarajte o dobima dana dok gledate kroz prozor. 
Potražite neke slikovnice o djeci i spavanju i čitajte ih djetetu kao dio rutine prije odlaska na spavanje. Kad se dijete probudi tokom noći, ponovite svoja očekivanja. Možete tad reći: "Šššššš, noć je, hranim te dok je svjetlo. Spavamo u mraku, sad je mrak, spavamo." 
Dijete će plakati i možda će mnogo plakati, jer će biti vrlo uznemireno. Budite spremni na to i recite sebi: "Bit će dobro. Ovo ću raditi samo još nekoliko noći." Svakako odredite koliko noći ste voljni ovo pravilo provoditi. 
Ako shvatite da ga ne možete pustiti da plače u svojem krevetu, čak i ako stojite sa strane, možete ga držati na rukama, ljuljati, pjevušiti, češkati po leđima, prislanjati obraz uz njegov, što god može pomoći vama ili njemu. 
Riječi utjehe 
Ako vaše dijete ne ovisi o dojenju ili bočici, ali redovno vas budi kako biste ga nosili ili ljuljali, možete koristi istu ovu ideju. Međutim, držite i dalje dijete u njegovom krevetiću te se naginjite kako biste ga gladili, češkali ili na drugi način smirivali dok leži u krevetiću. 
Šapućite riječi utjehe. To prvenstveno služi da biste ostali smireni, a može pomoći djetetu kao potvrda da ste u blizini. 
U svakom trenutku kada vi ili dijete postanete previše uznemireni, dojite, dajte djetetu bočicu ili ga utješite na način koji će ga smiriti i pomoći mu da ponovno zaspi. U tom trenutku dijete će već biti vrlo umorno, zaspat će brzo i dulje spavati. 
Ne postoji razlog zbog kojeg biste sebe ili dijete doveli do krajnjih granica. Samo ponovno probajte idućeg puta kad se probudi ili sljedeće noći. 
Ako je mama na rubu živaca i nema više strpljenja za postupne prilagodbe, slobodno ga primite u ruke, jer biti dobro odmoren i smiren vrlo je važno za oboje.

Kako uspavati bebu bez plača

Piše: Prof. dr. sc. Naima Mutevelić-Arslanagić, dermatovenerolog


Zbog niskih temperatura i specifičknih klimatskih uvjeta podneblja u kojem živimo roditelji beba koje imaju atopijski dermatitis tokom zime moraju poduzeti neke specifične mjere u stanu i okolini.
Tada su stanovi obično pregrijani, rjeđe se prozračuju, a i zrak je suh. Isto tako i za lijepog vremena u šetnji susrećemo roditelje s bebama umotanim u vunene šalove i ogrtače, vunene kape i rukavice, da bi ih tako što bolje zaštitili.
Sve to ne godi koži pogođenoj atopijskim dermatitisom. Skretanje pažnje na ove činjenice se na prvi pogled čini nevažnim. Međutim, ove su činjenice vrlo važne i roditelji trebaju na njih obratiti pažnju, djelovati i mijenjati ih te tako pomoći i bebi i sebi.
Šta sve roditelji trebaju i mogu kontrolirati? Dijapazon kontrole je veoma širok, a ovdje će biti nabrojani samo vanjski elementi koje je s lakoćom moguće veoma uspješno kontrolirati.
1. Sobnu temperaturu gdje beba boravi treba održavati nešto nižom, ali konstantnom , nipošto prostoriju pregrijavati. 
2. Kada god vremenski uslovi dozvoljavaju, prozračiti prostoriju u kojoj beba boravi. 
3. Bebu u toku spavanja ne pretrpavati suvišnim pokrivačima. 
4. Ne dozvoliti da se usljed pregrijavnaja beba znoji, jer znoj pogoršava simptome bolesti i pojačava svrbež kože.
5. Zrak u bebinoj sobi treba redovno vlažiti. Koža ovakvih beba ne trpi suhoću, jer je sama, zbog bolesti suha.
6. Ne upotrebljavati u prostoriji mirisne aerosole za korekciju neugodnih mirisa. 
7. Pušenje u prostoriji u kojoj beba boravi strogo zabraniti.
8. U prostoriji u kojoj beba boravi ne smije se držati sobno cvijeće.
8. Kućne ljubimce, bilo da se radi o pticama ili drugim kućnim životinjama, najbolje je ne držati u stanu u kojem boravi beba s atopijskim dermatitisom.
9. U sobi treba biti samo bebi neophodan namještaj. 
10. Bebina soba ne treba imati zavjese, tepihe ili bilo kakve druge suvišne stvari pri čemu prije svega mislim na platnene ili plišane igračke kojima roditelji nastoje ukrasiti sobu.
11. Posteljina u bebinom krevetu mora biti od pamuka. Paziti da nema nabora na posteljini jer oni dodatno iritiraju kožu bebe.
12. Bebina odjeća mora biti napravljena od 100-postotnog pamuka. 
13. Odjeća bi trebala biti bijela. Ako je obojena, prilikom otkuhavanja ne smije otpuštati boju, jer takva odjeća dodatno alergizira kožu.
14. Odjeća ne smije biti gruba.
15. Koža ovakvih beba ne podnosi vunu. Izbjegavati čak upotrebu vunenih šalova, kapa, rukavica i vunenih prekrivača. Vunena odjeća pojačava svrbež kože. 
16. Za pranje odjeće i posteljine bebe upotrebljavati deterdžente na kojima stoji deklaracija da su manje alergeni. 
17. Bebine stvari uvijek prati posebno. 
18. Obavezno je dva puta isprati rublje, da bi odstranili ostaci deterdženta iz rublja i posteljine, koji dodatno irtira kožu bebe.
19. Prilikom pranja rublja i posteljine bebe ne upotrebljavati omekšivače rublja.
20. Ne iritirati kožu bebe sapunom. Sapun upotrijebiti samo za pranje prepona, pazušnih jama i stopala.
21. Kožu ovakvih beba inače ne treba često prati jer je suha zbog osnovne bolesti, atopijskog dermatitisa. Naročito izbjegavati dugotrajno kupanje u kadici.
22. Nakon kupanja ne trljati kožu preškirom. Kožu nakon kupanja treba nježno potapkati mekanim peškirom.
23. Ne dozvoliti da se ostaci hrane, prilikom hranitelja zadržavaju na koži bebe. Odmah nakon hranjenja treba oprati ostatke hrane u okolini usta i kožu nježno posušiti.
24. Za njegu kože beba koje boluju od atopijskog dermatitisa ne upotrebljavati pripravke u obliku masti. Ni u terapiji kožnih promjena ne treba upotrebljavati masti. Pod masnim filmom koža ovakvih beba se pregrijava, crveni i pojačno svrbi.
25. Kožu treba njegovati ili liječiti lokalnim pripravcima u obliku kreme.
Ukoliko se roditelji pridržavaju svih ovih uputstava, znatno će olakšati tok bolesti svoje bebe, a samim tim i sebi učiiniti život lagodnijim i imati više vremena da uživaju sa svojom bebom. 
Atopijski dermatitis, oboljenje koje je voema često u dojenčkom periodu, sa učestalosti 10-45 posto u cjelokupnoj populaciji, mada hronično i neizlječivo, pravilnom njege kože i pravilnim postupcima može se, uz odgovarajuće lijekove, ublažiti i prevesti u fazu bez simptoma bolesti.

Važna pravila za njegu bebe koja ima ekcem

Piše: Dr. Jack Newman, pedijatar i UNICEF-ov konsultant za inicijativu "Bolnica prijatelj djeteta"
 
Svi trebamo vitamin D. Bebe se rađaju s jetrom punom vitamina D, a izlasci van omogućavaju joj da generira vitamin D i zimi. Nisu, međutim, potrebni svakodnevni i dugotrajni izlasci jer je vitamin D topiv u masti i pohranjuje se u tijelu. Tek ako je došlo do manjka vitamina D u trudnoći, bebi će biti potreban dodatak vitamina D.
Šta je vitamin D
Vitamin D zapravo uopće nije vitamin, nego steroidni hormon koji je pogrešno klasificiran kao vitamin još 1922. godine u eri otkrivanja hranjivih tvari. Proizvodi se u tijelu nakon izlaganja kože ultraljubičastom zračenju iz sunčeve svjetlosti. 
Vitamin D igra nezamjenjivu ulogu u održavanju optimalnog nivoa kalcija i fosfora u krvi, te u mineralizaciji kostiju stimulirajući apsorpciju kalcija i fosfora u tankom crijevu. Također učestvuje u mnogim drugim biološkim funkcijama. 
Kod djece, manjak vitamina D može uzrokovati rahitis, bolest kostiju. Simptomi rahitisa uključuju deformacije i prijelome kostiju, slabost mišića, zaostajanje u razvoju, zastoj u rastu, niži rast, probleme sa disanjem, moguće učestale kontrakcije mišića uzrokovane niskom nivoom kalcija u krvi i, vrlo rijetko, zastoj srca. 
Ako nema organskih uzroka, kao što je nedonošenost ili bolesti jetre ili bubrega, kada govorimo o manjku vitamina D kod inače zdrave djece, u stvari govorimo o manjku sunčeve svjetlosti, (iako nedovoljno izlaganje sunčevoj svjetlosti ne mora biti jedini uzrok manjka vitamina D i rahitisa).
Prirodni izvor vitamina
Vitamine D za dojenčad prvenstveno čine zalihe koje su razvijene prije rođenja i vitamin D koji proizvedu izlaganjem kože sunčevoj svjetlosti; manji dio je iz majčinog mlijeka. 
Koncentracija u masti topivog vitamina D u majčinom mlijeku varira od pet do 136 IU/L, ovisno o tome kako je mjerena njegova aktivnost i majčinom statusu vitamina D za vrijeme laktacije.
Ta koncentracija osigurava manje od 200 do 400 IU dnevno, količini koja se obično preporučuje za djecu do jedne godine starosti, no vitamin D iz majčinog mlijeka beba vrlo lako prerađuje te uz minimalno izlaganje suncu razvija sasvim dovoljnu količinu za sebe. 
Majčino mlijeko ne treba smatrati oskudnim vitaminom D, zato što je biološki normalan način opskrbe dovoljnom količinom vitamina D kod ljudi izlaganje sunčevoj svjetlosti, a ne prehrana.
Optimalan put za unos vitamina D kod ljudi nije probavni trakt, kroz koji se mogu unijeti i toksične doze. Zapravo je koža organ koji je programiran da, uz dovoljnu količinu sunčeve svjetlosti, proizvodi potencijalno ogromne količine vitamina D i spriječi apsorpciju više od onoga što tijelo može sigurno iskoristiti i pohraniti. 
Je li vaša beba pod rizikom manjka vitamina D
Bebe zaista rijetko trebaju nadomjestak vitamina D. Bebe koje trebaju nadomjestak vitamina D trebaju ga obično zbog nedovoljne izloženosti sunčevu svjetlu. Faktori rizika za manjak vitamina D kod beba su:
1. Beba gotovo nikad nije izložena sunčevu svjetlu 
- ako živite u zemljama pri vrhu sjeverne hemisfere, 
- u urbanim područjima gdje visoke građevine ili zagađenja blokiraju sunčevu svjetlost, 
- ako je beba uvijek prekrivena i čuvana daleko od sunca, 
- ako je tokom dana konstantno u zatvorenom prostoru ili 
- ako primjenjujete zaštitu sa visokim faktorom protiv UV zračenja. 
2. I beba i majka su tamnopute pa im je zbog toga potrebno duže izlaganje suncu da bi generirale odgovarajuću količinu vitamina D. Međutim, to je, opet, pitanje nedovoljnog izlaganja suncu, jer tamniju kožu treba duže izlagati suncu. Ne postoje pouzdana saznanja o tome koliko je potrebno dodatno se izlagati suncu, ukoliko imate srednje tamnu ili tamnu kožu. 
3. Manjak vitamina D kod majke - što je rijedak slučaj u zapadnim zemljama. Količina vitamina D u majčinom mlijeku ovisi o količini koju majka posjeduje. 
Ako je beba izložena sunčevoj svjetlosti dovoljno dugo, teško da će manjak vitamina D u majke predstavljati problem za bebu. No, ukoliko beba ne generira dovoljnu količinu vitamina D od izlaganja sunčevoj svjetlosti, količina iz majčinog mlijeka bi onda trebala zadovoljiti povećane potrebe za vitaminom D. 
Ukoliko je majka minimalno izložena sunčevoj svjetlosti ili ne konzumira dovoljno namirnica bogatih vitaminom D, moguć je nedostatak vitamina D.
Koliko je sunčeve svjetlosti potrebno za adekvatnu količinu vitamina D
Najbolji način za razvijanje adekvatne količine vitamina D, koji potpuno odgovara dizajnu ljudskog tijela, je umjereno izlaganje sunčevom svjetlu. Bebama, kao i svima nama, potrebni su redoviti izlasci van. Naravno, potrebno je misliti na rizike od pretjeranog izlaganja suncu.
Vrijeme izlaganja sunčevoj svjetlosti u cilju prevencije manjka vitamina D, ovisi o faktorima poput pigmentacije kože, geografske pozicije, stupnju izloženosti kože, klimi, dobu dana, stupnju zagađenja zraka, statusu vitamina D kod majki koje doje i trenutnom statusu vitamina D u tijelu djeteta. 
Preporuke dakle variraju u različitim dijelovima svijeta, u skladu sa lokalnim uvjetima i praksom. Važno je istaknuti da nije neophodno svakodnevno izlaganje suncu, jer tijelo pohranjuje i čuva vitamin D. 
Istraživanja pokazuju da djeca izložena ljetnom suncu na samo nekoliko sati mogu pohraniti količinu vitamina D dovoljnu za nekoliko mjeseci.
Možemo li dodati vitamin D majci umjesto bebi
Najveći izvor vitamina D za bebe, pored sunčeva svjetla, su zalihe pohranjene u njihovom tijelu prije rođenja. Neka istraživanja ukazuju da je kod djece čije su majke u trudnoći imale manjak vitamina D, također, moguć manjak, pa su ovisna o redovitoj opskrbi vitaminom D kroz prehranu, nadomjestke te izlaganju sunčevoj svjetlosti. 
Uočeno je da status vitamina D u tijelu majke tokom trudnoće direktno utječe na status vitamina D u novorođenčeta, posebno tokom prva dva ili tri mjeseca života. Poželjno je da trudnice vode računa o adekvatnom unosu vitamina D. 
Bebine rezerve, koje dobije rođenjem, dostatne su za neka tri mjeseca, ako je beba vrlo malo izložena sunčevoj svjetlosti, no trajat će mnogo duže ako se beba sunčevoj svjetlosti izlaže redovno.
Majka daje djetetu vitamin D i tokom dojenja. Zato dodavanje nadomjestaka vitamina D u majčinu prehranu te izlaganje ultravioletnom zračenju, doprinose količini vitamina D u majčinu mlijeku. 
Dokle god majka ne pati od manjka, njeno će mlijeko sadržavati dovoljnu količinu vitamina D. No, bebe primaju samo dio potrebnog vitamina D iz majčinog mlijeka, a ostatak generiraju putem kože, usljed izloženosti sunčevom svjetlu. 
Šta ako beba ne dobiva minimalnu količinu sunčevog svjetla
Studije pokazuju da dodavanje 2000-4000 IU vitamina D dnevno majci, sigurno povećava status vitamina D i kod majke i kod bebe. 
Dodavanje 2 000 IU dnevno, rezultiralo je ograničenim napretkom, dok unos od 4 000 IU dnevno može značajno doprinijeti poboljšanju majčinog i statusa vitamina D kod novorođenčeta. 
Jedno finsko istraživanje pokazalo je kako je dodavanje 50 µg (2000 IU) vitamina D dnevno majkama jednako efikasno kao dodavanje 10 µg (400 IU) bebama. Neki, međutim, još smatraju kako će tek veći unos vitamina D kod majki (više od „sigurnih“ 2000 IU) omogućiti da djeca održe adekvatan nivo vitamina D. 
Ne sunča se uz zatvoren prozor
Izlaganje kože sunčevoj svjetlosti koja je prošla kroz „pleksiglas", plastiku ili prozorsko staklo (u zgradama, u automobilu, prekrivenim kolicima) nije dovoljno za proizvodnju vitamina D zato što ti materijali upijaju ultraljubičasto (UVB) zračenje koje je potrebno da bi koža započela proizvodnju vitamina D.
Uputa Svjetske zdravstvene organizacije
Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje: "Dva sata sunčevog svjetla sedmično minimalna je količina izlaganja za djecu čije je samo lice izloženo suncu. Ukoliko su gornji i donji ekstremiteti izloženi suncu, dovoljno je izlaganje 30 minuta sedmično.
Ovo je uputstvo iz studije o bijeloj, isključivo dojenoj djeci, mlađoj od šest mjeseci, koja žive na 39 stepeni sjeverne geografske širine. 

Kako je Bosna i Hercegovina nešto sjevernije, a i naša djeca su malo tamnije puti, to bi za naše uvjete važila preporuka o nešto dužem izlaganju suncu.&nbsp;

Istine o vitaminima: Treba li bebi dodatni vitamin D

Piše: Prof. dr. Naima Mutevelić-Arslanagić, dermatovenerolog

Jesen i zima periodi su čestih infekcija gornjih dišnih puteva, a vrlo čest izazivač tih infekcija je zlatni stafilokok bilo kao primarni ili naknadno, kao sekundarni izazivač. 
Jedna naizgled banalna hunjavica često se tako komplicira infekcijom zlatnim stafilokokom. Simptomi te infekcije su različiti, a najčešći je otežano disanje na nos, koje traje deset do petnaest dana. 
Rijetko se ti simptomi shvate ozbiljno u tom smislu da bi se potražila ljekarska pomoć i uradio bris nosa. Najčešće se bolest "odleži" na nogama. Kod velikog broja odraslih osoba zlatni stafilokok bez ikakvih simptoma ostaje i dalje prisutan u nosu.
Takve su osobe zdrave kliconoše zlatnog stafilokoka. One su ujedno rasadnici i izvor infekcije za osobe sa kojima dolaze u kontakt, jer se zlatni stafilokok prenosi na kožu i sluznice drugih osoba kašljanjem, kihanjem, rukovanjem i putem raznih predmeta. Ako trudnica, babica ili bilo koja druga osoba koja je akutni ili hronični kliconoša zlatnog stafilokoka u nosu, dolazi u kontakt s novorođenčetom, bakterije će dospjeti ne samo na sluznice novorođenčeta. 
Zapravo, zlatni stafilokok najčešće prvo dospijeva na kožu novorođenčeta s ruku majke, babice ili neke druge osobe koja njeguje bebu, a koja nosi zlatni stafilokok u nosu ili grlu.
Kako izgleda zaražena koža 
Na koži novorođenčeta na koju dospiju bakterije javljaju se bule - mjehuri ispunjeni gnojnim sadržajem. Gnojne bule javljaju se bez prethodnog crvenila kože, tankog su pokrova i pucaju brzo, spontano, same od sebe ili u toku kupanja i previjanja bebe. 
Na mjestu puknute bule ostaje ogoljena koža, a gnojni sadržaj dospijeva na okolnu zdravu kožu. Na svim tim mjestima javljaju se novi mjehuri ispunjeni gnojem. 
U početku bolesti beba ne pokazuje opće simptome infekcije. Dobro jede, dobro spava, nije čak ni plačljiva. Međutim, ako se bolest ne liječi, kada se proširi na veće površine, pojavljuju se znaci općeg poremećaja zdravlja. Beba odbija hranu, povraća, javljaju se proljev i povišena temperatura.
Gdje nastaju gnojni mjehuri
Gnojni mjehuri se javljaju prvo na onim dijelovima tijela koji su bili u kontaktu s inficiranim rukama ili radnim površinama na kojima se previja beba. 
Naime, novorođenčad gotovo poslije svakog hranjenja imaju stolicu ili se umokre. U toku samog akta pranja i previjanja, bebu prihvatamo ispod pazuha da bismo oprali predio oko čmara i vanjskog otvora mokraćne cijevi. 
Zato se prvi gnojni mjehuri javljaju upravu na koži pazušne regije, u predjelu debelog mesa i stidne regije. Ako se zaraženim rukama dodirivalo lice, ili se beba prihvatala za prste i šake, a to je gotovo uobičajeno, gnojni mjehuri će se javiti i na tim dijelovima tijela.

Pojava infekcije s opisanim simptomima u bilo kojoj sredini, pri čemu mislim na porodilište, porodicu ili jaslice, siguran je znak da tu radi osoba koja nosi zlatni stafilokok u nosu ili grlu.
Kako spriječiti infekciju
U svim zdravstvenim ustanovama provode se preventivne mjere redovnim uzimanjem brisa na zlatni stafilokok iz nosa, sa odjeće i sa radnih površina. No, pravi problem dolazi s pacijentima. 
Mi, naime, nismo ni tako bogata sredina, niti tako zdravstveno prosvijećeno društvo, da bi i svaka buduća porodilja imala naviku da uradi bris nosa i grla na zlatni stafilokok.
A to bi trebala uraditi svaka buduća majka pred porod, bez obzira na to da li je prehlađena ili nije. U porodicama sa više djece, kada novorođenče dođe u kuću, briseve bi trebalo uzimati i ostaloj djeci i ukućanima koji su dolazili u kontakt s bebom. 
Beba mora imati svoj poseban sto za previjanje i posude za pranje koji će se temeljito čistiti.
Kako postupiti kod infekcije
1. Prije svega, treba konsultovati dermatologa. 
2. Majka ne smije mjehure otvarati sama, jer postoji poseban način otvaranja mjehura kako bi se spriječilo raznošenje uzročnika na okolnu zdravu kožu. 
3. Koža se ne smije prati vodom i sapunom, jer se na taj način stafilokok rasijava.
4. Beba se smije kupati samo u blagom rastvoru hipermangana. 
5. Ogoljelu kožu, nakon pucanja mjehura, liječiti isključivo prema uputama dermatologa. 
6. I što je jako važno - treba liječiti osobu koja je izvor infekcije.

Infekcije kože novorođenčeta: Opasnost zvana zlatni stafilokok

Piše: Prof. dr. Naima Mutevelić Arslanagić, dermatovenerolog

Ekcem u periodu bebinog uzrasta danas je mnogo češće oboljenje u odnosu na period od prije dvadeset godina, a razlozi porasta su mnogobrojni. No, prije svega, ovu vrstu ekcema ne treba poistovjećivati s atopijskim dermatitisom, u čemu, nažalost, griješe mnogi pedijatri i dermatolozi. 
Opravdanje se, doduše, može naći u nekim sličnostima promjena na koži koje ekcem beba ima s atopijskim dermatitisom. Međutim, vrijeme nastanka i alergeni koji izazivaju bebin ekcem drukčiji su u odnosu na atopijski dermatitis.
Šta izaziva ekcem bebe i zašto je u porastu
Tvari koje izazivaju ovaj ekcem, alergeni, nalaze se u vanjskom svijetu koji okružuje bebu. To mogu biti najrazličitiji predmeti: odjeća, deterdženti, sapuni, omekšivači rublja, obojena garderoba, obojena posteljina i hrana sa kojom bebina koža dolazi u dodir. 
Navest ću samo neke od najčešćih ačina kako bebina koža postaje osjetljiva i reagira ekcemom. Izazivač može biti držač za cuclu koji dolazi u kontakt sa kožom obraza, zatim, niklovana kašičica, neka hrana koja kapa iz usta i dolazi u kontakt s okolnom kožom, šamponi za pranje, kreme za njegu bebine kože, ostaci deterdženta u odjeći i u posteljini bebe. 
Ako je beba sklona ekcemu, najbolje je da njena odjeća bude bijela. Igračke, naročito obojene, a zapravo se može reći da su sve obojene i da tom bojom jako privlače roditelje da ih kupe, veoma su jaki alergeni. 
Kako sve predmete bebe prvo stavljaju u usta, njihova pljuvačka rastvara boje i druge hemijske sastojke od kojih su igračke napravljene te zato dolazi do pojave ekcema u okolini usta. 
Naročito želim skrenuti pažnju na deterdžent i omekšivače rublja u uslovima mašinskog pranja. Naime, nakon mašinskog ispiranja u rublju još uvijek ostaju hemijske supstance iz deterdženta koje alergiziraju kožu beba sklonih ekcemu. 
Zato bebino rublje treba najmanje dva puta isprati u mašini ili naknadno još jednom ručno isprati ako beba ima ekcem. Ne treba upotrebljavati sredstva za omekšavanje bebinog rublja.
Drugi problem koji gotovo da ne želim spominjati su sokovi koji sadrže aditive i vještačke boje, jer pretpostavljam da nijedna majka ne daje takvu vrstu sokova svojoj bebi. Ako pak daje, onda treba znati da boje dodate sokovima izazivaju ekcem.
Kada se javlja i kako izgleda 
Za razliku od atopijskog dermatitisa koji se javlja tek nakon trećeg mjeseca života, ekcem bebe može se javiti odmah nakon rođenja i u svim kasnijim periodima. 
Atopijski dermatitis je najčešće od samog početka raširen po čitavoj koži, dok ekcem bebe počinje na onom dijelu tijela koji je najviše u kontaktu s alergenom. 
Tako, ako je alergen hrana, boje i konzervansi u hrani i sokovima, zatim boje ili drugi sastojci igračke koju beba stavlja u usta, prve promjene koje se javljaju kod ekcema lokalizirane su baš u okolini usta. 
Koža bebe postaje crvena, gruba, suha, puca i svrbi. Mogu se pojaviti i mjehurići veličine vrha igle ispunjeni bistrom tečnošću. 
Ako je alergen deterdžent, omekšivač ili boja iz rublja, prve promjene će se pojaviti na dijelovima tijela koji se pojačano znoje - to su pregibi u pazušnim jamama i u preponama - ali i na bilo kojem drugom dijelu tijela bebe. Promjene imaju iste karakteristike kao već opisane promjene u okolini usta. 
Ako su alergeni deterdženti, omekšivači i boje iz posteljine, promjene na koži bebe tokom vremena se prošire na veće površine i mogu zahvatiti svu kožu. U takvim slučajevima, ako ljekar ne obrati dovoljno pažnje na sve nabrojane faktore koji dovode do ekcema, često zamijeni ekcem bebe za atopijski dermatitis. 
Zato majka treba imati na umu sljedeće činjenice na koje će skrenuti pažnju ljekaru:
- U kojem mjesecu života su se javile promjene na koži;
- Na kojem dijelu tijela su se javile prve promjene;
- Da li su promjene u vezi sa uvođenjem novog načina ishrane i upotrebe kašičice prilikom hranjenja;
- Da li su promjene na koži u vezi s upotrebom deterdženta i omekšivača rublja;
- Da li su promjene nastale nakon kupovine nove igračke ili odijevanja nove odjeće.
Veoma je važno razlikovati ekcem bebe od atopijskog dermatitisa. Terapija je sasvim drukčija. U svim slučajevima dovoljno je da bebina koža više ne dolazi u kontakt sa supstancama koje izazivaju ekcem, pa će se promjene na koži veoma brzo povući, za razliku od atopijskog dermatitisa kod koga se u tom dobnom uzrastu primjenjuje mnogo kompleksniji način terapije koji zahtijeva i određene promjene u načinu ishrane.

Ekcem kod beba - Zašto nastaje i kako se liječi

Unicefova stručnjakinja predlaže preokret u hranjenju djece zagovarajući usitnjenu hranu. Zamjenica direktora UNICEF-ove udruge 'Baby Friendly Initiative' Gill Rapley izjavila je kako djecu do šestog mjeseca života treba isključivo dojiti, ukoliko je to moguće, a ako nije, hraniti ih zamjenskim mlijekom (formulom) te nakon toga perioda preći na usitnjenu krutu hranu. 
Među ostalim, kazala je Rapley, na ovaj način djeca postaju manje izbirljiva kad je riječ o prehrani. 
Rapley se prehranom dojenčadi bavi 25 godina, a u više je navrata istaknula kako su njezina istraživanja pokazala da tokom prvih šest mjeseci dojenčad treba hraniti isključivo mlijekom. 
Ako je riječ o majčinu mlijeku, djetetu nije potrebna ni voda, a ako se dijete hrani formulom, tada mu se može dati i nekoliko kašičica vode na dan. 
Nakon šestomjesečnog životnog razdoblja, Rapley smatra da su djeca sposobna primati usitnjenu, a ne kašastu hranu te je pomalo žvakati. 
Britanski pedijatar-gastroenterolog David Candy smatra da je zamisao Gill Rapley dobra, no upozorava kako je teško odrediti precizno vrijeme uvođenja u prehranu usitnjene hrane, jer je to vrlo individualno i vjeruje kako kašice mogu olakšati prelaz u prehrani na usitnjenu krutu hranu. 
- Neka djeca lagano će se priviknuti na grudice i sitne komadiće hrane, no kod nekih je oromotorna funkcija u toj životnoj dobi slabo razvijena pa će hranu odbijati, kaže prof. Candy, dodajući kako svakome djetetu treba pristupiti kao individui. 
A glasnogovornica "Baby Friendly Initiative" napomenula je kako je Gill Rapley svojim zaključcima istupila u vlastito ime, a ne u ime udruge.

Dohrana beba: Treba li hranu usitniti ili gnječiti

Piše: Prof. dr. Naima Mutevelić-Arslanagić

Madeži ili nevusi predstavljaju pogrešno nakupljanje tkiva tokom prvih dana razvoja ploda nakon začeća. U slučaju crvenih madeža radi se o pogrešnom nakupljanju malih krvnih sudova. Kako se taj proces odvija u toku bebinog života u materici, beba se rađa sa takvim promjenama. 
Crveni madež može biti lokaliziran na bilo kojem dijelu kože. Jedna od najčešćih lokalizacija je na stražnjoj strani kože vrata ili na stražnjoj strani kože glave. To je takozvani rodin ugriz. 
Koža se od okolne kože razlikuje samo svojom svijetlocrvenom bojom. Madež ne pravi nikakve simptome, koža ne svrbi. Površinski sloj kože je očuvan i zato promjene ne krvare. 
Gdje se sve mogu naći
Mjesta za paniku nema. Takvi madeži tokom života obično ne rastu, ne povećavaju se, a vremenom izblijede.
Slijedeća česta lokalizacija madeža krvnih sudova jeste koža u predjelu krstačne kosti, dakle u predjelu donjeg dijela kože leđa. Ovdje lokalizirani madež je više plavičast jer se pogrešno spajanje krvnih sudova odvijalo u dubljim dijelovima kože i otuda plavičasta boja.
Pored ove dvije najčešće lokalizacije, madež se može naći i na na koži lica. U takvim slučajevima predstavlja estetski nedostatak, ali je važno istaći da nije udružen sa takvim istim promjenama na drugim organima. 
Naime, kako ovakvi madeži malih, bolje reći najsitnijih krvnih sudova predstavljaju rezultat pogrešnog spajanja tkiva samo u koži, veoma rijetko su takvi poremećaji prisutni i na unutrašnjim organima.
Po tome se oni razlikuju od madeža većih krvnih sudova kada se iste promjene mogu naći na krvnim sudovima mozga i veoma često su udružene sa epilepsijom. 
Pored toga madeži većih krvnih sudova udruženi su sa istim promjenama pogrešnog spajanja krvnih sudova u oku, pa su prisutne smetnje vida, zatim u jetri, bubrezima, u zidovima probavnog sistema. 
Sve te lokalizacije na unutrašnjim organima su opasne jer prijeti opasnost od krvarenja. Na sreću, takve komplikacije se ne javljaju kod madeža malih krvnih sudova.
Kako da se ponašaju roditelji
Koža promijenjene boje njeguje se kao i ostala. Neka se roditelji ne iznenade ako nakon brisanja peškirom ti dijelovi postanu jače crveni. Mehaničkim trljanjem dolazi do proširenja krvnih sudova i većeg priliva krvi pa se zato boja intenzivira. 
Zato kožu iznad madeža ne treba trljati prilikom posušivanja, nego je nježnim tapkanjem posušiti.
Prilikom pregrijavanja tijela, kod povišene temperature tijela ili nakon izlaganja suncu, dolazi do jačeg crvenila već postojećih ružičastih mrlji. Zato takva mjesta ne treba izlagati djelovanju sunca. 
Sunčanje tih dijelova i inače treba izbjegavati jer će kasnije na tim mjestima doći do jače pigmentacije kože. U toku sunčanja madežom zahvaćene dijelove kože, pored upotrebe zaštitnih krema protiv štetnog djelovanja sunca, treba prekriti i slojem pudera u prahu ili cinkovom pastom.
Kakva je prognoza krvnih madeža ove vrste
Prognoza je dobra. Kako dijete raste, mrlja postaje bljeđa i u doba ppuberteta skoro u potpunosti izblijedi. Nikakva terapija nije potrebna. Naročito se ne preporučuje upotreba lokalnih preparata na bazi kortikosteroida.
Bijele mrlje na bebinoj koži 
Bijele mrlje imaju sasvim suprotno porijeklo od crvenih mrlja. One predstavljaju dijelove kože u kojima su krvni sudovi manje razvijeni. Bijela boja se naročito dobro uočava nakon mehaničkog podražaja, kao što je trljanje rukom ili peškirom. 
Dok se okolna koža u kojoj su krvni sudovi normalno prisutni zacrveni nakon mehaničkog podražaja, dijelovi gdje su prisutne bijele mrlje i dalje ostaju bijele. 
Najčešće su ovakve mrlje prisutne na koži trupa. Kako je ovaj poremećaj uslovljen poremećajem razvoja krvnih sudova u toku života u materici, ne može se liječiti.
Njega ovakvih dijelova tijela provodi se na isti način kao i njega ostale kože. Ovi dijelovi ne smiju se izlagati djelovanju sunčeve svjetlosti jer na takvim mjestima naročito lako nastaju opekotine. Zato ih prilikom izlaganja suncu treba prekriti slojem cinkove paste.

Problemi s kožom mogu biti posljedice poremećaja u genima

Zašto je opasan zlatni stafilokok

Kako dijete dobije prvu infekciju virusom herpesa

Oprezno primjenjivati kreme i masti za kožu djece

Prvi zubići mogu izazvati i promjene na koži

Infekcije rodnice u trudnoći

Dječiji vitaminski dodaci - samo na preporuku ljekara

Roditeljski vodič: Prvi mjeseci s bebom

Njega kože: Šta trebaju znati majke muških beba

Kako uspavati bebu bez plača

Važna pravila za njegu bebe koja ima ekcem

Istine o vitaminima: Treba li bebi dodatni vitamin D

Infekcije kože novorođenčeta: Opasnost zvana zlatni stafilokok

Ekcem kod beba - Zašto nastaje i kako se liječi

Dohrana beba: Treba li hranu usitniti ili gnječiti

Šta je to rodin ugriz

Riječ stručnjaka

Problemi s kožom mogu biti posljedice poremećaja u genima

Zašto je opasan zlatni stafilokok

Kako dijete dobije prvu infekciju virusom herpesa

Oprezno primjenjivati kreme i masti za kožu djece

Prvi zubići mogu izazvati i promjene na koži

Infekcije rodnice u trudnoći

Dječiji vitaminski dodaci - samo na preporuku ljekara

Roditeljski vodič: Prvi mjeseci s bebom

Njega kože: Šta trebaju znati majke muških beba

Kako uspavati bebu bez plača

Važna pravila za njegu bebe koja ima ekcem

Istine o vitaminima: Treba li bebi dodatni vitamin D

Infekcije kože novorođenčeta: Opasnost zvana zlatni stafilokok

Ekcem kod beba - Zašto nastaje i kako se liječi

Dohrana beba: Treba li hranu usitniti ili gnječiti

Šta je to rodin ugriz