Njemačka akademija nauka traži da se društvene mreže uopće ne koriste do 13. godine, a i kasnije samo uz nadzor.Više od 80 posto mladih u Njemačkoj svakodnevno koristi društvene mreže, u prosjeku tri i po sata dnevno. Ali brojna istraživanja pokazuju da se rizici za psihička opterećenja povećavaju kod intenzivne upotrebe – naročito kod djece i adolescenata, prenosi DW.<h2>Preporuke akademije Leopoldina</h2>Sredinom avgusta Akademija nauka Leopoldina objavila je dokument u kojem se od političara hitno traži zaštita mladih kroz strožu regulaciju društvenih mreža. Dokument sadrži prijedlog da se brzo i konkretno provede strategija zaštite za sve društvene mreže, uključujući i aplikacije za razmjenu poruka.Preporuka glasi: „Bez računa na društvenim mrežama za djecu mlađu od 13 godina – u toj dobi su psihološki i socijalno preopterećeni“, rekao je informatičar Johanes Buman (Johannes Bumann) prilikom predstavljanja dokumenta.<h2>Roditeljski nadzor</h2>Od 13. godine korištenje društvenih mreža trebalo bi se odvijati uz roditeljski nadzor. Ali politika bi morala uvesti zaštitne mjere za sve mlađe od 18 godina, zahtijeva Buman:- Dobno prilagođen dizajn društvenih mreža uključuje zabranu personaliziranog oglašavanja i izrade korisničkih profila.Treba ograničiti naročito funkcije koje izazivaju ovisnost, poput push-obavijesti i beskonačnog skrolanja - kažu iz Leopoldine.

Demić: Zaštita djece na internetu ključna tema u današnjem društvu


<h2>Rastuća zabrinutost</h2>Nauka u tome vidi akutnu opasnost za mlade. Podaci Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) i njemačke zdravstvene osiguravajuće kuće DAK pokazuju da raste ovisnost o korištenju upravo među adolescentima.Posebno zabrinjava što sve mlađa djeca koriste društvene mreže, objašnjava autorica i dječija psihologinja Silvia Šnajder (Schneider).Ona citira izvještaje prema kojima svako deseto dijete u dobi od 6 do 7 godina koristi TikTok, polovina djece od 10 do 11 godina i čak 71 posto djece od 12 do 13 godina.&nbsp;<h2>Depresija i anksioznost</h2>- I to uprkos činjenici da sami operateri navode minimalnu dob od 13 godina - kaže Šnajder, naglašavajući da je problem što je ta dobna skupina posebno podložna utjecajima.&nbsp;Intenzivno i ovisničko korištenje društvenih mreža povezano je s brojnim psihičkim problemima i opterećenjima – najčešće se istražuju depresija i anksioznost.Također je poznato da društvene mreže uzrokuju poremećaje spavanja. Dobro su istraženi i problemi s izgledom te poremećaji prehrane kod mladih djevojaka – i tu postoje jasne poveznice.

<h2>Medijska pismenost i obrazovanje</h2>Sve ovo poznato je i vlasnicima društvenih mreža. Analize podataka stalno pokazuju povezanost između intenzivne upotrebe društvenih mreža i narušenog psihičkog zdravlja.Zato naučni tim Leopoldine preporučuje da se „u školama do 10. razreda ne koriste privatni pametni telefoni“.Uz to, sva djeca i adolescenti trebali bi biti obučeni za korištenje društvenih mreža na način primjeren dobi, kako bi, naprimjer, mogli prepoznati lažne vijesti.Za to je potrebno i ciljano obrazovanje nastavnog i pedagoškog osoblja. Plan obrazovanja koji bi djecu već u vrtiću pripremio za sadržaje na društvenim mrežama još ne postoji.<h2>Zahtjev za jasnim pravilima</h2>Iz Leopoldine preporučuju da država preuzme aktivnu ulogu u zaštiti djece i mladih. Za sada se procjena rizika i odgovornost za zaštitne mjere uglavnom prepuštaju samim operaterima, navodi tim Leopoldine.Poslovni model društvenih mreža temelji se na privlačenju pažnje korisnika i njenom pretvaranju u profit. Zato se korisnike nastoji maksimalno zadržati, pa se ciljano uspostavljaju strukture ovisnosti.Australija, naprimjer, dopušta korištenje društvenih mreža tek od 16. godine radi zaštite djece od nasilja, cyberbullyinga i sadržaja koji izazivaju ovisnost. I na nivou Europske unije više zemalja vrši pritisak oko kontrole dobi – poput Danske.Informatičar Buman objašnjava da se poštivanje dobnih granica može provjeravati neovisno i pouzdano:- Ne kao sada – kliknem "Već imam 16". Radi se o tehničkoj provedbi. To će biti moguće uvođenjem evropskog digitalnog novčanika kojim se dokazuje identitet, a koji bi trebao biti u upotrebi u svim članicama EU od kraja 2026. godine.

Brojna istraživanja pokazuju da se rizici za psihička opterećenja povećavaju kod intenzivne upotrebe – naročito kod djece i adolescenata

Šta "skrolanje" radi dječijem mozgu: Posljedice su zabrinjavajuće

Dječija psihologinja Rim Rauda, autorica vodiča za svjesno roditeljstvo i kreatorica programa FOUNDATIONS, godinama proučava šta, zapravo, gradi zdrav odnos između roditelja i djece. Nakon više od 200 analiziranih odnosa i vlastite roditeljske prakse, došla je do ključnog zaključka: djeca prestaju da slušaju kada im se oduzme osjećaj poštovanja i sigurnosti.I dok roditelji često izgovaraju određene rečenice automatski, upravo te fraze mogu sabotirati vezu s djetetom i izazvati još veći otpor, kaže ona u tekstu objavljenom na CNBC Make It. Evo koje su to i kako ih zamijeniti na način koji poziva na saradnju, a ne na borbu.<h2>Umjesto: „Zato što sam tako rekla!“</h2>Recite: „Znam da ti se ovo ne dopada. Objasnit ću ti zašto, pa nastavljamo dalje.“Fraza „zato što sam tako rekla“ djeluje kao naređenje koje gasi svaku komunikaciju. Možda djeluje kao “čvrst stav”, ali dijete ne uči da razumije – već da se povinuje. Kratko objašnjenje ne znači popuštanje, već modelovanje mirnog i sigurnog vodstva.<h2>Umjesto: „Ako ne poslušaš, oduzimam [X]!“</h2>Recite: „Kad budeš spreman da uradiš [konkretna stvar], možemo da radimo [željenu aktivnost].“Prijetnje najčešće izazivaju suprotno ponašanje – dijete ulazi u odbranu. Ova fraza zadržava granice, ali vraća kontrolu djetetu: ono odlučuje kada će biti spremno da se uključi. Time se ne oduzima autoritet roditelja, već se smanjuje tenzija i vraća fokus na saradnju.<h2>Umjesto: „Nemoj da plačeš, sve je uredu“</h2>Recite: „Vidim da si jako uznemiren. Hajde da pričamo o tome.“Iako često dolazi iz dobre namjere, poruka “nema razloga da plačeš” kod djeteta izaziva osjećaj da su mu emocije nepoželjne. Umjesto toga, priznanje osjećanja i poziv na razgovor djetetu daje signal da je sigurno da izrazi ono što ga muči.<h2>Umjesto: „Koliko puta treba da ti kažem?“</h2>Recite: „Već sam te nekoliko puta pitala. Pomozi mi da razumijem zašto je ovo teško.“Ova frustrirana rečenica pretpostavlja da dijete svjesno ignoriše. A vrlo često se iza „neposlušnosti“ kriju nesnalaženje, preopterećenost ili emocionalna potreba. Prebacivanjem fokusa na razumijevanje, umjesto krivice, otvaramo prostor za pravi dijalog.<h2>Umjesto: „Znaš ti bolje od toga“</h2>Recite: „Nešto ti sada smeta da budeš u svom najboljem izdanju. Hajde da pričamo.“Fraza “znaš ti bolje” djeluje kao optužba i ostavlja dijete sa sramom – a ne motivacijom. Kada pokažemo da vjerujemo u dobre namjere djeteta, čak i kad griješi, šaljemo poruku da smo tu ne da sudimo, već da ga pratimo kroz razvoj.<h2>Šta djeci zaista treba da bi nas slušala?</h2>Slušanje nije rezultat kontrole, već odnosa. Djeca reaguju na ton, ritam i emociju, mnogo više nego na naredbu. Kada osjećaju da su viđena, shvaćena i vođena s poštovanjem, prirodno žele da sarađuju. I upravo zato fraze koje biramo znače mnogo više nego što djeluje na prvi pogled – one nisu samo komunikacija, već alat za građenje povjerenja.Ili, kako psihologinja Rim Rauda, kaže: “Ne tražimo poslušnost, već povezanost. Kad to uspijemo, saradnja dolazi sama.”

Dok roditelji često izgovaraju određene rečenice automatski, upravo te fraze mogu sabotirati vezu s djetetom i izazvati još veći otpor

Zbog čega djeca prestaju slušati: Ovo je 5 grešaka koje čine roditelji

Džordan Piterson (Jordan Peterson), kanadski klinički psiholog, društveni kritičar i profesor emeritus psihologije na Univerzitetu Toronto, pokušao je ukazati ženama da možda žive u svijetu lažnih kriterija.Kao iskusan psiholog posmatrao je ženu i njene uloge – od majke do uspješne direktorice koja postavlja standarde. U jednom od izlaganja, ovako je opisao savremenu ženu i podijelio svoje iskustvo s milionskom publikom.<h2>Šta je važno i kada?</h2>- Koliko su važni karijera i majčinstvo u životu jedne žene - započeo je Piterson.- Cijeli život radim s muškarcima i ženama. Posmatrao sam i analizirao ovo pitanje i stvar je prilično očigledna.Sa 19 godina sve se vrti oko karijere.Do 30. godine to više nije slučaj. Nisam siguran da sam ikada sreo ženu – a da nisam pomislio da ima neki psihološki problem – koja nije značajno promijenila svoj stav prema ravnoteži između porodice i karijere do trenutka kada je napunila 30 godina.A onda, vidite mnoge žene koje sa 40 godina nisu imale djecu, a možda su željele. I to nije prijatna situacija - kazao je Piterson.<h2>Razgovor s jednom ženom</h2>Psiholog je tokom izlaganja naveo primjer jedne žene čija ga je situacija navela da razmišlja o nametnutim postavljenim standardima.- Razgovarao sam s jednom ženom, imala je oko 39 godina. Bila je profesionalno ostvarena – atraktivna, sređena, kompetentna, dobro obrazovana, uspješna u svojoj profesiji, ali neudata. Bila je u vezi sa starijim muškarcem, ali nije bila u braku. Očajnički je željela dijete. Rekla mi je da joj niko nikada nije rekao da treba da pomisli da bi možda željela porodicu, niti je ohrabrivao da razmišlja o tome. Kao da nije bilo ni u domenu mogućnosti da bi jedna od njenih ambicija mogla biti da postane majka. A to jednostavno nije prihvatljivo.Bilo je kao da se probudila u kasnim tridesetim i prvo što je pomislila bilo je:"Moja profesija uopće nije ni približno toliko ispunjavajuća koliko su me reklame u to ubjeđivale."I to je nešto što gotovo svi shvate kako napreduju u karijeri. Jer, generalno, razlog zbog kojeg vas plaćaju za vaš rad jeste to što obavljate nešto što ne biste izabrali da radite da za to ne dobivate plaću. Ideja da će vam karijera biti glavni izvor ispunjenja u životu važi samo za vrlo mali broj ljudi. A čak i kod njih, to je komplikovano.Tako smo došli do stanja u kome je ona uplakana i uznemirena zbog toga što joj je trebalo toliko dugo da otkrije da postoje i druge važne dimenzije života i da se majčinstvo ispostavlja kao… - Piterson je ovaj odgovor ostavio otvoren.<h2>Pitanje za svaku ženu</h2>Pa, koliko suštinski važnih stvari uopće radite u životu, zapitao je Džordan Piterson sve žene.- Imate svoju karijeru i obrazovanje, što je dio vašeg profesionalnog razvoja i dio onoga što vas čini korisnim za društvo. Možda je to i mjesto gdje nalazite smisao i svrhu.Imate prijatelje.Imate porodicu – roditelje, braću i sestre.Imate djecu.Imate partnersku vezu.To je to. To su četiri stvari. Možete to malo i proširiti, jer ste možda pritom i kreativni, te dobro koristite svoje slobodno vrijeme. Postoje i drugi važni faktori. Ali, te četiri stvari su suštinske. Ako jednu od njih propustite, platit ćete cijenu.Naše društvo mora ponovo da promisli kako vrednuje karijeru u odnosu na majčinstvo. Ne znamo kako da riješimo ovaj problem, ali makar o tome možemo voditi inteligentnu raspravu. A možemo početi tako što ćemo priznati da je ideja koja se plasira većini mladih žena koje imaju 19 da će im karijera biti primarni smisao života, zapravo –laž - jasno je poručio klinički psiholog Džordan Piterson koji je ovim i probudio na stotine hiljada žena da preispitaju svoje prioritete i stil života.&nbsp;

Klinički psiholog Džordan Piterson pokušao je ukazati ženama da možda žive u svijetu lažnih kriterija

Karijera ili majčinstvo: Žive li žene u laži?

Matična mliječ jedan je od prvih izbora u liječenju muškog i&nbsp; ženskog steriliteta, jer, bez obzira na nedostatak kliničkih istraživanja, neplodni parovi često svjedoče o poboljšanju kvalitete jajašaca i poboljšanju broja i kvalitete spermatozoida. Međutim, treba znati da je ključni faktor za uspješno djelovanje matične mliječi kvalitet preparata, doza i dužina korištenja.<h2>Šta je matična mliječ?</h2> Matična mliječ je mliječna izlučevina žlijezda koje se nalaze na glavi pčele. Sastav joj varira od geografskog područja i klimatskih uvjeta, ali prosječno sadrži od 60-70 posto vode, 12-15 posto proteina, 10-16 posto šećera, 3-6 posto lipida te 2-3 posto mikronutrijenata kao što su vitamini, neki minerali i slobodne masne kiseline. Sadrži vitamine B grupe, vitamine A,C, D i E, enzime, aminokiseline i 10-HDA – rijetku nezasićenu masnu kiselinu koju proizvode samo pčele, a za koju se smatra da posjeduje antitumorsku aktivnost. U prirodi matična mliječ služi za rast, razvoj i prehranu matice, ali i prehranu larvi. Matica koja se hrani matičnom mliječi naraste dva puta veća i teža od obične pčele, živi 40 puta duže od obične pčele i proizvodi i više od 2000 jajašaca na dan. Impresivna brojka, zar ne? Radi se doista o jedinstvenom preparatu prirode, pa ipak, provedeno je premalo naučnih istraživanja, pogotovo onih vezanih za antitumorsku aktivnost i pospješivanje plodnosti, da bi se sa sigurnošću moglo potvrditi njeno djelovanje. <h2>Brojne blagodati</h2>Matična mliječ se koristi kod astme, alergijskog rinitisa, problema s jetrom, pankreatitisom, nesanicom, PMS-om, čirevima na želucu, bubrežnim bolestima, frakturama kosti i kod hiperlipidemije. Također se koristi kao adaptogen, za pomlađivanje i poboljšanje rada imunološkog sistema. Lokalno, koristi se u njezi kože i za rast kose. U svojoj knjizi „Infertility cure“, stručnjakinja za plodnost dr. Randine Luis (Lewis) opisuje nekoliko studija u kojima je matična mliječ pomogla kod neplodnosti: „ Bogdan Tekavčić, ginekolog, proveo je studiju u koju su bile uključene žene s nekim problemom menstrualnog ciklusa, poglavito žene koje nisu imale ovulaciju. U odnosu na placebo skupinu, žene koje su dobivale polen i matičnu mliječ pokazale su poboljšanje i u nekim slučajevima izlječenje, dok u placebo skupini nije bilo promjene. Druga studija pokazala je da je davanje polena i matične mliječi neplodnim muškarcima značajno poboljšalo kvalitetu sperme.“ – opisuje dr. Luis u svojoj knjizi. - Parovi kojima sam na savjetovanju preporučila matičnu mliječ u prirodnom tretmanu neplodnosti svjedoče o odličnim rezultatima vezanim za kvalitetu jajašaca, broj i pokretljivost spermija, uravnoteženje menstrualnog ciklusa, povećanje snage i izdržljivosti, redukciju stresa i povećanje libida. Međutim, radi se o jednoj kombinaciji različitih prirodnih pristupa liječenju neplodnosti koji uključuju promjenu prehrane, životnih navika, fitoterapijske i aromaterapijske tretmane, druge dodatke prehrani te bi bilo neozbiljno tvrditi da se radi isključivo o matičnoj mliječi. Ono što mi je drago vidjeti prilikom razgovora s neplodnim parovima jest da, u posljednje vrijeme, i veliki broj ginekologa sve češće preporučuje korištenje matične mliječi. <h2>Imajte na umu kvalitet, dozu i dužinu korištenja</h2> Sve ovo ukazuje da matična mliječ zaista može biti korisna, međutim, kao i kod drugih prirodnih preparata koji spadaju pod kategoriju dodataka prehrani – problem je u kvalitetu pripravka i u doziranju matične mliječi. A naročito u cijeni. Ako se odlučite na ovaj način prirodnog liječenja neplodnosti – morate biti spremni na izdvajanje određene svote novca jer – matična mliječ je skupa. Radi se o jednom od najskupljih prirodnih preparata i ako je želite uzimati u ispravnoj dozi, morat ćete izdvojiti značajnu svotu.&nbsp; Na tržište dolazi kao svježa matična mliječ koja se mora čuvati na niskoj temperaturi, liofilizirana (zamrznuta, u obliku praška), potom u obliku 50 posto alkoholne otopine ili pomiješana s medom (tu se najčešće nalazi u vrlo niskim dozama). Radi se o izuzetno osjetljivom produktu koji se vrlo brzo kvari ako se nađe na povišenim temperaturama te se, sigurnosti i praktičnosti radi, sve češće preporučuje uzimanje zamrznute, liofilizirane matične mliječi. Kod liofilizirane matične mliječi se na vrlo niskim temperaturama (od -30 do -60°C) vakuumom oduzima voda, a mliječ se pretvara u praškastu supstancu u kojoj su očuvane sve aktivne tvari i koje se, u kontaktu sa slinom, ponovno aktiviraju. <h2>Svježa matična mliječ čuva se isključivo&nbsp; duboko zamrznuta</h2> U kojem je god obliku uzimali, svježu ili liofiliziranu, matičnu mliječ stavljate pod jezik i pustite da se tako apsorbira i direktno uđe u cirkulaciju. Važno je i reći da je za prve ozbiljnije rezultate u liječenju neplodnosti potrebno pričekati nekoliko mjeseci te da, zbog visokih troškova koji prate jednu takvu terapiju, mnogi parovi odustanu upravo nakon prvih mjesec-dva korištenja. Kod liječenja neplodnosti, minimalno vrijeme uzimanja je tri mjeseca, tako da i to imate na umu ako se odlučite za ovu vrstu terapije.&nbsp;

Ključni faktor za uspješno djelovanje matične mliječi u liječenju neplodnosti je kvalitet preparata, te doza i dužina korištenja

Matična mliječ: Prvi izbor u liječenju muškog i  ženskog steriliteta 

Odnosi između roditelja i odrasle djece često se mijenjaju s godinama, što može rezultirati šutnjom, nesporazumima ili čak prekidom komunikacije. Iako roditelji obično djeluju iz ljubavi, način na koji pristupaju razgovoru može pogoršati situaciju.Terapeut Džefri Bernštajn (Jeffrey Bernstein) navodi tri glavna razloga zbog kojih odrasla djeca prekidaju kontakt s roditeljima.- Prvi razlog je preburna emocionalna reakcija, poput povišenog tona ili optužbi, koja može izazvati osjećaj krivnje ili pritiska kod odrasle djece, čineći ih još udaljenijima. - Drugi razlog je nametanje vlastitih vrijednosti, kada roditelji pokušavaju usmjeriti djecu kroz kritiku ili savjete bez pitanja, što odrasla djeca doživljavaju kao osporavanje njihovih odluka. - Treći razlog je nepriznavanje njihove autonomije, kad roditelji donose odluke umjesto djece ili ne odobravaju njihove izbore, što može izazvati osjećaj neslušanosti.Bernštajn savjetuje roditeljima da umjesto kritike i moraliziranja, koriste pristup temeljen na slušanju i iskrenom interesu za vlastiti život djeteta. Promjena pristupa i smanjenje emocionalne reaktivnosti mogu pomoći u obnovi povjerenja i ponovnom uspostavljanju bliskosti s odraslom djecom.

Promjena pristupa i smanjenje emocionalne reaktivnosti mogu pomoći u obnovi povjerenja

Tri načina kako obnoviti odnos s odraslom djecom

U prvim mjesecima života, dok beba otkriva svijet kroz prve pokrete i vještine, roditelji s radošću, ali i strepnjom prate svaki razvojni korak. Pitanje koje se tada prirodno nameće je – razvija li se moje dijete u skladu s očekivanim razvojnim koracima? Briga je još veća ako je dijete rođeno prije termina ili je porođaj bio praćen komplikacijama.Svaki roditelj zna da kada se sumnje uvuku u svakodnevicu, i najmanji znak da je sve uredu donosi neprocjenjivo olakšanje. Upravo je zato razvijen SENDD - aplikacija koja je prošle godine nagrađena prestižnom nagradom “Zlatno jaje” za inovaciju na VIDI Awardsu 2024, jednom od najznačajnijih tehnoloških događanja u regiji, a njegovi tvorci su Tomislavo Strgar iz IT tvrtke TIS Grupa i dr. med. sci. Gorano Krakaro, iz zagrebačke Poliklinike Sabol.<h2>Šta je SENDD i kako pomaže u ranom prepoznavanju neurorazvojnih odstupanja?</h2>SENDD je inovativna mobilna aplikacija koja roditeljima omogućava ranu procjenu motoričkog razvoja djeteta i to na temelju videosnimki koje sami snime kod kuće, u djeci poznatom i opuštenom okruženju. Aplikacija koristi vještačku inteligenciju, a temelji se na metodi koja analizira kvalitet vrpoljenja u dojenačkoj dobi.SENDD je proizašao iz konkretne želje i potrebe da se postojeća metoda, koja je oduzimala dosta vremena i koja zbog toga nije više ušla u svakodnevnu praksu, automatizira i učini pristupačnijom.- Riječ je o geštalt metodi procjene koja se temelji na gledanju kratkih snimki bebe dok leži i spontano se miče. Promatra se raznolikost pokreta – jesu li fluidni, prirodni i raznoliki, ili pak jednostavni, stereotipni i ponavljajući. Takva se procjena inače nikada ne radi uživo jer je teško ‘uhvatiti’ idealan trenutak, s obzirom na to da dijete mora biti budno, sito, naspavano i bez distraktora. Upravo je zato snimanje kod kuće, u poznatom i opuštenom okruženju, idealan način da se dobije vjerodostojna snimka djetetova ponašanja - pojasnio je dr. Krakar za portal naturala.hr.Vještačka inteligencija u SENDD-u prepoznaje obrasce pokreta, a konačnu procjenu uvijek potvrđuju stručnjaci – što aplikaciju čini pouzdanim alatom koji pomaže liječnicima u donošenju odluka, a roditeljima donosi olakšanje ili – ako je potrebno – pravovremeni poticaj za daljnju podršku razvoju djeteta.<h2>Kako izgleda proces korištenja SENDD-a?</h2>Korištenje aplikacije SENDD jednostavno je, intuitivno i potpuno prilagođeno roditeljima.Roditelji preuzimaju aplikaciju putem App Storea ili Google Playa, unose osnovne podatke o djetetu i, prema jednostavnim uputama, snimaju tri videozapisa svog djeteta u dobi između 2. i 3. mjeseca života. Snimke moraju zadovoljiti nekoliko osnovnih tehničkih uvjeta o kojima se detaljno informira u aplikaciji.Nakon što se snimke učitaju, uključuje se vještačka inteligencija koja analizira obrasce pokreta djeteta.- Ovisno o paketu koji roditelj odabere, rezultati dolaze u dvije razine. U standard paketu, AI filtrira snimke koje pokazuju potencijalna odstupanja, a nalaz dodatno potvrđuju liječnici. U premium paketu, roditelji dobivaju dvojnu procjenu – i onu AI sustava i neovisno mišljenje dvojice neuropedijatara koji su specijalizirani za ovu metodu. Za veću pouzdanost sustava, ne koristi se samo jedan algoritam, već četiri različita AI modela koji zajednički analiziraju podatke – što dodatno osigurava preciznost i kontrolu svakog nalaza - kazao je Tomislav Strgar iz TIS Grupe.Nakon obrade, roditelji dobivaju nalaz na e-mail, čime proces završava.- Ovo nije alat za samodijagnosticiranje, već roditeljska aplikacija koja pomaže liječnicima u medicinskom dijelu, a roditeljima omogućava da ne moraju putovati, već da sve obave iz svog doma – i u roku od par dana dobiju informaciju koju mogu proslijediti svom pedijatru, fizijatru ili dječjem neurologu - naglasio je dr. Krakar.Posebno kod neurorizične djece, SENDD predstavlja snažnu podršku – kako roditeljima tako i liječnicima koji dobivaju nekoliko snimki koje je AI sistem već pregledao, što štedi vrijeme i omogućava brže donošenje odluka. SENDD značajno olakšava cijeli proces – bez kompromisa na kvaliteti.<h2>Kako biti siguran da AI ne donosi pogrešne zaključke?</h2>Razvoj vještačke inteligencije u okviru aplikacije SENDD temeljio se na strogoj stručnoj validaciji i višeslojnom pristupu obradi podataka.S tehničke strane algoritam funkcionira kroz dvije ključne faze. Prva faza koristi računalni vid za prepoznavanje položaja i dijelova tijela na snimci. U drugoj fazi, modeli neuronskih mreža analiziraju kvalitetu pokreta, prepoznajući obrasce koji mogu ukazivati na razvojna odstupanja.Ovakav pristup, u kojem AI uči isključivo iz precizno označenih i stručno verificiranih primjera, uz stalnu prisutnost ljudske kontrole u svakoj fazi, čini SENDD sistem iznimno pouzdanim. Upravo ta sinergija vrhunske tehnologije i stručnog znanja pretvara ga u vrijedan alat za rano prepoznavanje neurorazvojnih odstupanja kod dojenčadi – osmišljen da bude podrška stručnjacima, a ne njihova zamjena.

Mobilna aplikacija koja roditeljima omogućava ranu procjenu motoričkog razvoja djeteta i to na temelju videosnimki koje sami snime kod kuće

AI kao roditelj: SENDD pomaže u ranom prepoznavanju neurorazvojnih odstupanja kod djece

Odgoj tinejdžera jedno je od najizazovnijih životnih poglavlja svakog roditelja. Djeca u tom periodu tragaju za identitetom, žele veću autonomiju i često se udaljavaju od roditeljskog autoriteta. Iako većina roditelja ima dobre namjere, neke od njihovih reakcija mogu – umjesto da podstaknu bliskost – nenamjerno izazvati otpor, zatvaranje i bunt.Štručnjaci upozoravaju da kvalitet odnosa i način komunikacije igraju ključnu ulogu. Evo četiri česte greške koje roditelji čine, a koje mogu pogoršati odnos s adolescentima:<h2>1. Pretjerana kontrola i nepovjerenje</h2>Roditelji ponekad smatraju da stroga pravila, zabrane i nadzor garantuju dobro ponašanje. Međutim, tinejdžeri koji osjećaju da im se ne vjeruje najčešće reaguju suprotnim ponašanjem – povlače se, lažu, skrivaju informacije i testiraju granice. Umjesto da razviju suradnički odnos, stvara se klima otpora. Tinejdžerima je potreban prostor da se razvijaju, ali uz roditeljsku podršku – ne nadzor.<h2>2. Omalovažavanje osjećaja i iskustava</h2>Rečenice poput "ma to ti se samo čini", "proći će te", "vidjet ćeš kad odrasteš" umanjuju važnost emocija koje tinejdžer proživljava. Takav pristup ostavlja utisak da njihova osjećanja nisu legitimna ili vrijedna pažnje. Posljedica može biti emocionalno udaljavanje, povlačenje ili iskazivanje frustracija kroz bunt. Adolescenti ne traže uvijek rješenje – često im je dovoljno da ih neko sasluša bez osuđivanja.<h2>3. Kritika bez podrške i pohvale</h2>Stalno ukazivanje na greške, loše ocjene, nepoželjno ponašanje ili stil oblačenja – bez istovremenog izraza ljubavi i prihvatanja – može učiniti da se dijete osjeća neadekvatno. Kada tinejdžer vjeruje da ne može ispuniti roditeljska očekivanja, često se prestaje truditi i počinje se ponašati buntovno. Ravnoteža između konstruktivne kritike i emocionalne podrške ključ je zdravog odnosa.<h2>4. Zahtijevanje poslušnosti bez objašnjenja</h2>Fraze poput "zato što ja tako kažem" često izazivaju frustraciju kod tinejdžera koji žele razumjeti zašto nešto moraju ili ne smiju raditi. Očekivanje slijepe poslušnosti bez dijaloga ili objašnjenja obeshrabruje razvoj kritičkog mišljenja i osjećaj odgovornosti. Kada roditelji razgovaraju s djecom kao s osobama koje zaslužuju pojašnjenje, jačaju međusobno povjerenje.

Roditelji ne moraju biti savršeni, ali mogu mnogo učiniti ako sa svojim tinejdžerima grade odnos na osnovu poštovanja, komunikacije i razumijevanja

Četiri greške kojima roditelji nesvjesno podstiču bunt kod tinejdžera

Prve godine života period su intenzivnog učenja, ali ljudi se toga obično ne sjećaju, što je pojava poznata kao infantilna amnezija. Međutim, nova studija objavljena u američkom časopisu “Science” pokazuje da bebe zaista stvaraju sjećanja. Ipak, ostaje pitanje zašto je tim sjećanjima teško pristupiti kasnije u životu.- Oduvijek sam bio fasciniran ovom misterioznom prazninom koju imamo u našoj ličnoj historiji - rekao je za AFP Nik Turk-Braun (Nick Turk-Browne), profesor psihologije na Univerzitetu Yale i glavni autor studije.<h2>U dobi od godinu djeca izvanredno uče</h2>Otprilike u dobi od godinu djeca izvanredno uče. Oni usvajaju jezik, hodaju, prepoznaju predmete, društvene veze… “Ali mi se ne sjećamo nijednog od ovih iskustava”.Sigmund Frojd (Freud), otac psihoanalize, vjerovao je da su rana sjećanja nedostupna svijesti zbog mehanizma potiskivanja. Ali prema modernim teorijama, uzrok je hipokampus, dio mozga neophodan za epizodno pamćenje koji nije u potpunosti razvijen tokom ranog djetinjstva.Naučnici su se oslonili na prethodne studije ponašanja koje su pokazale da bebe, koje ne mogu verbalizirati svoja sjećanja, imaju tendenciju duže gledati predmete koji su im već poznati i kojih se sjećaju.<h2>U eksperimentu sudjelovalo 26 beba</h2>Do sada je bilo nemoguće promatrati bebe, koje nerado miruju, pomoću uređaja za funkcionalnu magnetsku rezonanciju (fMRI), koji prati protok krvi kako bi se vidjela aktivnost mozga. Da bi prevladao ovu prepreku, tim Nika Turk-Brauna koristio je tehnike koje je njegova laboratorija tokom vremena usavršavala: dude, plišane životinje, podupiranje beba jastucima i psihodelične uzorke u pozadini, kako bi zadržali dječiju pažnju.U eksperimentu, koji je uključivao skeniranje mozga, sudjelovalo je ukupno 26 beba, pola mlađe od jedne godine, a pola starije od godinu. Prvo su im pokazane slike lica ili predmeta. Kasnije im je prikazana prethodno viđena slika zajedno s novom.- Mjerili smo koliko su vremena proveli gledajući poznate slike i to je naše mjerilo za razumijevanje njihovog pamćenja - rekao je.<h2>Hipokampus - kodiranje sjećanja</h2>Ispitivanjem aktivnosti mozga kao odgovora na sjećanje, naučnici su potvrdili da je hipokampus bio aktivan u kodiranju sjećanja od vrlo rane dobi.To je bio slučaj za 11 od 13 djece starije od godinu, ali ne i za djecu mlađu od godinu. Također su otkrili da su bebe koje su bile bolje u pamćenju imale veću aktivnost hipokampusa.- Ono što možemo zaključiti iz naše studije jeste da bebe imaju sposobnost kodiranja epizodnih sjećanja u hipokampusu od otprilike 12 mjeseci - kaže Turk-Braun.- Genijalnost njihovog eksperimentalnog pristupa ne može se potcijeniti - napisali su istraživači Adam Ramsaran i Paul Frankland u komentaru koji prati publikaciju.<h2>Šta se dogodilo s prvim sjećanjima?</h2>Ali, još je tajna šta se dogodilo s tim prvim sjećanjima. Možda nikada nisu u potpunosti konsolidirana u dugotrajnu pohranu ili su možda prisutna, ali postaju nedostupna.Turk-Braun naginje drugoj hipotezi i vodi novu studiju, kako bi utvrdio prepoznaju li bebe, mala djeca i djeca prethodno gledane slike.Prvi rezultati sugeriraju da sjećanja mogu trajati do treće godine prije nego izblijede. Turk-Braun je posebno zaintrigiran mogućnošću da bi se takvi fragmenti jednog dana mogli ponovno aktivirati kasnije u životu.

Nova studija objavljena u američkom časopisu “Science” pokazuje da bebe zaista stvaraju sjećanja

Bebe pamte više nego što mislite

Roditelji su skloni da podmićuju djecu kako bi mališani učinili ono što oni žele, ali i izbjegli moguću svađu i dali im nadu. Profesorica Silvija Rus (Silvia) s Univerziteta u Vašingtonu, SAD, zadužena za odgoj i vaspitanje djece i autorica knjiga o djeci, napominje da su djeca velike cjepidlake kada je riječ o obećanjima – vaša riječ vaša je obaveza.- Ako prekršite obećanje, gubite dječije povjerenje – kaže profesorica Rus.Prema tvrdnjama prof. Rus, treba izbjegavati nekoliko uobičajenih obećanja koje roditelji daju i krše ili jednostavno nisu dobra za njihov razvoj:1. Obećavam da neće boljetiBol je subjektivna, pa se skidanje flastera vama čini sitnicom, ali dijete će to možda doživjeti drugačije. Umjesto da kažete da uopće neće boljeti, recite: „Možda će malo boljeti, ali brzo će proći“.2. Obećavam da ću doći kući prije nego što odeš na spavanjeBudite oprezni s obećanjima kada su okolnosti van vaše kontrole, poput saobraćajne gužve ili hitnog poslovnog sastanka. Umjesto toga, recite: „Obećavam da ću dati sve od sebe da dođem kući što ranije“.3. Obećavam da ćeš se sljedeće sedmice igrati kod drugara, ali ne danasDjeca pamte detalje. Ako kažete sljedeće sedmice, držat će se toga. Ponudite bolju alternativu: „Razgovarat ću s mamom tvog drugara i pokušat ću da dogovorim druženje kad svima bude odgovaralo“.4. Obećavam da ću te odvesti na sladoled kada pospremiš svoju sobuPodmićivanjem nećete pomoći djetetu da se nauči motivaciji. Preskočite obećanje o slatkišima i pomozite da shvati ideju uzroka i posljedica. Pokušajte nešto ovako: „Treba da pospremiš svoje igračke, jer bi neko mogao da se saplete i padne“.5. Obećavam da ćeš, kad napišeš domaći zadatak, biti najpametnije dijete u razreduPomozite djetetu da nauči cijeniti vrijednost učenja, umjesto da po svaku cijenu želi da bude najbolje. Recite: „Pisanje domaćeg pomoći će ti da porasteš i naučiš“.6. Obećavam da će sutra biti boljeSvi roditelji žele sve najbolje za svoju djecu, ali ponekad djeca samo žele da ih poslušate i shvatite njihova osjećanja. Dobar način da to učinite? Recite: „Zvuči kao da si imao težak dan“.7. Obećavam da ćemo ići u akvapark za tvoj rođendan sljedeće godineVaše dijete želi nešto posebno i vi to želite da mu pružite, ali veća putovanja zahtijevaju planiranje i budžet. Uključite dijete u proces, kako bi imalo bolju predstavu šta se dešava. Pokušajte sa: „Mislim da bi akvapark bio zabavan. Hajde da razmislimo kako možemo da uštedimo za putovanje tamo“.

Profesorica Silvija Rus s Univerziteta u Vašingtonu, kaže: “Ako prekršite obećanje, gubite dječije povjerenje”

Nikad ne obećavajte djeci ovih 7 stvari: Mogu utjecati na njihov razvoj

Odnosi koji se stvaraju u prve dvije godine života imaju veliki utjecaj na to kako se dijete kasnije, kada odraste, ponaša u različitim ljudskim odnosima, u kontekstu ljubavi, posla i politike.Istraživanja su pokazala da su prve dvije godine života najvažnije determinante uspjeha djeteta, jer se u tom periodu stvara veza s roditeljima. Općepoznato je da se cijeli život ljudi temelji na međuljudskim odnosima, a nova istraživanja su pokazala da odnosi koji se stvaraju u prve dvije godine života imaju veliki utjecaj na to kako se dijete kasnije, kada odraste, ponaša u različitim ljudskim odnosima, u kontekstu ljubavi, posla i politike.<h2>Prva privrženost i povezanost</h2>Nauka o privrženosti izgrađena je na idejama Džona Boulbija (John Bowlby), britanskog psihologa koji je djelovao u periodu nakon Drugog svjetskog rata. On je razvio teoriju privrženosti, koja u suštini tvrdi da su ljudska bića rođena bespomoćna i da su od rođenja programirana da pronađu kompetentnu i pouzdanu osobu i povežu se s njom radi zaštite.Prva osoba s kojom se dijete povezuje najčešće je majka, no to ne mora nužno biti to, to može biti i otac, baka, djed ili neka druga odrasla osoba. Ali kvalitet te prve veze, bilo da je ta veza stabilna, puna ljubavi ili nedosljedna, čak i odsutna, oblikovat će mozak u razvoju i utjecati na to kako se osoba ponaša u odnosima s drugima.Učinak te prve veze ne traje samo u djetinjstvu, već cijeli život. To će utjecati na to kako će se ta osoba, kada odraste, odnositi prema svojoj djeci i starijima, romantičnim partnerima, supružniku, najbližim prijateljima, kolegama na poslu, suigračima u sportskim timovima, pa čak i na to kako se odnosi prema politici ili Bogu. Dakle, to je doživotni učinak.Zato je najvažniji zadatak svakog roditelja izgraditi siguran odnos, odnosno sigurnu privrženost sa svojim djetetom.<h2>Roditelji moraju biti dosljedni</h2>Da bi izgradili takvu vezu, roditelji moraju biti dosljedni, brinuti se o djetetu i biti dovoljno osjetljivi da reagiraju na pravi način i čitaju signale koje dijete šalje, kako bi adekvatno odgovorili na njihove potrebe. Za početak mame i tate moraju naučiti razlikovati djetetov plač - kada plače jer je gladno, kada samo želi zagrljaj i slično.Da bismo to učinili, općenito moramo biti blizu svoje djece, kako bismo naučili ispravno prepoznavati njihove signale.Istraživanja pokazuju da djeca koja uspostave bliske veze u ranoj dobi žanju velike nagrade. Općenito lakše vjeruju drugima, uživaju biti bliski s drugima. Kada se susreću s izazovima u životu – bolešću, ozljedama, gubitkom posla, gubitkom voljene osobe, općenito su mnogo otporniji i lakše se s tim nose. Također, sposobni su imati stabilne i zdrave odnose.

Istraživanja su pokazala da su prve dvije godine života najvažnije determinante uspjeha djeteta, jer se u tom periodu stvara veza s roditeljima

Prve dvije godine u djetetovom životu određuju šta će postati u budućnosti

Izlivi bijesa kod djece: vrištanje, udaranje nogama, bacanje na pod, nažalost, sve su češća pojava. Osim što su iscrpljujući i za djecu i za roditelje, u roditeljima izazivaju osjećaj nesigurnosti i sumnje u svoje roditeljstvo. Pitaju se gdje su pogriješili, ali istina je da su izlivi bijesa kod djece normalni i, vjerovali ili ne, bitan dio njihovog razvoja. Dakle, nisu znak lošeg roditeljstva.<h2>Prirodni proces</h2>Prema stručnjacima, riječ je o prirodnom procesu kroz koji djeca prolaze dok uče upravljati svojim osjećajima. Kad dijete izbacuje emocije kroz plač i vrištanje, ono, ustvari, traži razumijevanje i pokušava se nositi s vlastitim emocijama.A kako reagirati kad se naše dijete nađe u toj emocionalnoj zbrci? Ključ je u razumijevanju uzroka, ostajanju mirnim i primjeni nekolicine praktičnih strategija.<h2>Razlozi bijesa kod djece</h2>Evo nekoliko razloga zašto dolazi do izliva bijesa kod djece:Nedostatak adekvatnih riječi: Mališani često nemaju dovoljno riječi da kažu šta žele ili šta ih muči, pa kad se osjete frustrirano, to iskazuju na najglasniji način – vrištanjem i suzama.Želja za neovisnošću: Djeca jako žele biti samostalna, ali još nisu spremna. Možda pokušavaju sami vezati cipele ili se obući, ali kad ne uspiju, frustracija brzo raste i često završava izlivom bijesa.Nesnalaženje s emocijama: Djeca ne znaju kako se nositi s velikim osjećajima koji ih obuzimaju, odnosno šta im se tačno događa ili kako se izraziti, pa tada bijes postaje njihovo prirodno rješenje.<h2>Kako spriječiti izlive bijesa?</h2>Psiholozi preporučuju nekoliko trikova kojima biste mogli smanjiti šansu za izlive bijesa:Predvidite okidače: Ako znate da je dijete gladno, umorno ili preplavljeno stimulacijama, rizik od izliva bijesa je veći. Planirajte unaprijed – prije važnog izlaska osigurajte da je dijete odmoreno i sito. Tako izbjegavate situacije u kojima dijete postaje osjetljivije na frustraciju.Modelirajte ponašanje koje želite vidjeti: Djeca su kao male spužve – upijaju sve vaše reakcije. Ako vičete ili gubite kontrolu, velika je šansa da će to kopirati. Rutina je najbolji prijatelj: Djeca se osjećaju sigurnije kada znaju što mogu očekivati. Uvođenjem rutine u dnevne aktivnosti smanjujete šanse za napade bijesa, jer dijete zna šta slijedi i lakše se prilagođava promjenama. Rutine u vezi sa spavanjem, hranjenjem i igrom malenima čine svijet predvidljivijim i time smanjuju mogućnost iznenadnih ispada.<h2>Kako reagirati?</h2>Prvo što stručnjaci preporučuju prilikom izliva bijesa kod djeteta jeste da ostanete mirni. Evo nekoliko savjeta koji vam mogu pomoći kako da ostanete smireni i efikasno reagirate:Zadržite smirenost: Kada dijete počne vrištati ili se bacati na pod, uzmite trenutak za sebe. Duboko dišite, brojite do deset ili pronađite drugi način da se smirite prije nego što reagirate. Vaš mir djetetu može pružiti sigurnost i pomoći mu da se brže smiri.Čvrsto reagirajte: Djeca lako prepoznaju kad ste na rubu gubitka kontrole, što može dodatno pojačati njihov ispad. Pokažite mirnu odlučnost. Umjesto vikanja ili kazne, jasno i smireno komunicirajte granice ponašanja.Budite dosljedni i ne popuštajte: Kad popustite djetetovom ispadu, šaljete poruku da je to način na koji može dobiti što želi. Iako je teško, ostanite dosljedni i držite se postavljenih granica. Dijete će s vremenom shvatiti da ispadi bijesa nisu efektni.Nakon što oluja prođe, važno je pomoći djetetu da shvati šta se dogodilo. Pokušajte ga nježno upitati kako se osjeća i ponudite načine kako sljedeći put može reagirati.Razgovarajte o emocijama: Pitajte dijete šta je osjećalo i zašto. To djeci pomaže da prepoznaju osjećaje i nauče ih izražavati riječima.Pohvalite pozitivno ponašanje: Kada dijete pokaže kontrolu nad emocijama ili se nosi s izazovom na miran način, nagradite ga pohvalom. Djeca se osjećaju dobro kada dobiju priznanje.

Kad dijete izbacuje emocije kroz plač i vrištanje, ono, ustvari, traži razumijevanje i pokušava se nositi s vlastitim emocijama

Bijes kod djece: Koji su razlozi i kako reagirati 

Ime i prezime: Lana Lekić.Datum i mjesto rođenja: 19. juli 1979., Sarajevo.Šta prvo uradite kad se probudite: Detoks i vježbe istezanja.Da niste to što jeste, čime biste se bavili: Dizajnom.Šta Vam je bio prvi posao u životu: Podučavanje djece.Kada biste samo jednu stvar mogli ponijeti na pusti otok, šta bi to bilo: Ljubav.Najdraža pjesma: „Otkad tebe volim“, Bajaga.Šta gledate na televiziji: Emisije o zdravlju.Šta Vas nervira: Ljudska glupost.Najdraži grad: Sarajevo.Najbolji poklon koji ste dobili: Svakodnevni zagrljaji najmilijih.Čega se plašite: Bolesti.S kim najradije pijete kafu: Sama.Omiljena društvena mreža: Instagram.Najdraža boja: Crvena.Ko Vam je uzor: Roditelji.Najdraži pisac: Antoine de Saint Exupery.Da imate mogućnost, šta biste uradili da poboljšate stanje u svijetu: Zaustavila ratove.Omiljeni muzičar ili bend: Bajaga.Posljednja knjiga koju ste pročitali: „Djeca su zakon“, Delphine de Vigan.Tim za koji navijate: BH reprezentacija.Omiljena narodna izreka: Ko radi, ne boji se gladi.Koje pitanje najviše mrzite: Šta ima?Omiljeni lik iz knjige, filma ili serije: Mali princ.Koju zemlju biste voljeli posjetiti: Irsku.

Roditelji su mi uzor

Lana Lekić: Najradije pijem kafu sama

Umjereni unos kofeina ne ometa dojenje, pa su tako dvije šolje kafe dnevno sasvim prihvatljive za majku, tvrdi Američki koledž specijalista za porode i ginekologa.Kako navodi ovaj koledži, količina kofeina od 200 mg na dan ne utiče na bebu. S njima se slaže i Američka akademija za pedijatriju, ocjenjujući kofein kompatibilnim s dojenjem, piše Pure Wow.<h2>Bez neželjenih posljedica</h2>Činjenica je da se ostaci kofeina mogu pronaći u majčinom mlijeku, ali je količina koja dospije u bebin organizam toliko mala da nema nikakvih neželjenih posljedica. Ipak, to ne znači da bi mame koje doje trebale pretjerivati. Prema istraživanju Američkog koledža specijalista za porode i ginekologa, novorođenčad i prerano rođene bebe su osjetljivi na djelovanje kofeina, stoga se mamama preporučuje da unose manje količine tokom prvih nekoliko dana od porođaja.Iako kofein ne utiče na dotok majčinog mlijeka, on se može apsorbirati iz kafe i kod osjetljivih beba prouzrokuje izbirljivost ili odbijanje sisanja, što dalje umanjuje dotok mlijeka kako objašnjava Molly Petersen, certificirana savjetnica za dojenje u laboratoriju Lansinoh, iz američke savezne države Virginije.<h2>Određivanje vremena </h2>Ako primijetite da je vaša beba vidno izbirljiva ili nemirna nakon što ste konzumirali kofein, preporučljivo bi bilo da se suzdržavate od kafe sljedećih nekoliko sedmica kako biste se uvjerili da je u tome problem. Količina kofeina u majčinom mlijeku je na vrhuncu sat do dva nakon unosa pa možete odrediti vrijeme za ispijanje kafe koje se neće poklapati s dojenjem.

Činjenica je da se ostaci kofeina mogu pronaći u majčinom mlijeku, ali je količina koja dospije u bebin organizam toliko mala

Iako kofein ne utiče na dotok majčinog mlijeka, on se može apsorbirati iz kafe

Evo kakve posljedice ima kofein na dojenje: Oktriveno koliko je majkama dozvoljeno dnevno piti kafu 

Strah na koji roditelji ne žele, niti se usuđuju da pomišljaju, upravo je da njihovo dijete doživlja bilo kakav vid nasilja u školi od strane vršnjaka, a naročito ne seksualno. Međutim, kako to nije slučaj koji se ne dešava, ma koliko strašno bilo, postoje neki signali koji roditeljima mogu ukazati da nešto nije u redu. Psihologinja Branka Tišman za Ona.rs je objasnila koji su to. - Iako nema konkretnih znakova koji ukazuju direktnije na to, promjene u ponašanju se obavezno javljaju. One se najčešće odnose na pad koncentracije tokom učenja i uopšte, kratko zadržavanje u različitim aktivnostima, mrzovolja, preskakanje ili odlaganje nekih važnih aktivnosti u kojima su djeca ranije rado učestvovala - kazala je Tišman.Također, javljaju se i povlačenje i agresija. Od djeteta do djeteta zavisi, jer će se mirno i povučeno dijete još više povući. Vrlo često, kako kaže, mogu biti neki verbalni ili neverbalni ispadi iz bijesa i agresije.- Još neki signali koji ukazuju da se nešto dešava, pa i tog tipa, jeste i promjena oblačenja, izlasci i navike, a i pad ocjena u školi. Kako objašnjava psiholog, ono što je jako važno, kad dijete promijeni nešto u svom ponašanju, izgledu i navikama, obratiti pažnju i naći način da roditelj ili neko ko je blizak djetetu i nama od starijih, popriča sa djetetom ne bi li nam otkrio o čemu se radi. Češće, posebno ako je u pitanju seksualno nasilje, radije će se obratiti nekoj drugoj bliskoj osobi, nego roditeljima, jer je naprosto neprijatna tema za razgovor sa roditeljima - objasnila je Tišman.Ističe da je važno otići i u školu i razgovarati i sa razrednim starješinom i sa psihologom ili pedagogom i vidjeti da li oni primjećuju promjene u ponašanju. Dakle, uložiti sve da dođete do informacije koje su vam važne, a onda i prije svega, učiniti sve da se dijete osjeća sigurno i zaštićeno i da mu roditelj i drugi stariji daju do znanja da ga vole, ne okrivljuju i ne optužuju za to što se desilo. Dijete nije nipošto krivo.

Važno je uložiti sve da dođete do informacije koje su vam važne, a onda i prije svega, učiniti sve da se dijete osjeća sigurno i zaštićeno 

Mogući signali da je dijete zlostavljano: Promjene u ponašanju se obavezno javljaju

Odnos oca i kćeri igra ključnu ulogu u emocionalnom razvoju i samopoštovanju djevojčice. Odsustvo oca može dovesti do niza emocionalnih posljedica za kćerke, osjećaj napuštenosti, neadekvatnosti i niske vlastite vrijednosti. Očevi igraju ključnu ulogu u oblikovanju osjećaja identiteta i slike o sebi kod svojih kćeri. <h2>Formiranje odnosa</h2>Odsustvo oca može dovesti do problema vezanosti i poteškoća u formiranju zdravih odnosa.Kćerke mogu nesvjesno tražiti odnose koji odražavaju njihova iskustva sa odsutnim očevima. Zašto? U nadi da će iskustvo odnosa ovog puta biti pozitivno kako bi se razriješila prvobitna trauma sa ocem. Nažalost u većini slučajeva se samo potvrđuje prvo negativno iskustvo, prva povreda ili trauma nastala u odnosu sa ocem.Prvi korak u iscjeljenju i oporavku je prepoznavanje utjecaja odsustva oca.Opraštanje može biti ljekovito sredstvo za kćerke da oslobode i otpuste ljutnju i ogorčenost prema svojim odsutnim očevima.Izgradnja mreže podrške je od suštinskog značaja za kćerke koje se nose sa odsustvom oca. Važno je potražiti podršku prijatelja, porodice, psihoterapeuta i grupa podrške kako bi uspješnije upravljale svojim emocijama i iskustvima.

<h2>Ulaganje svjesnog napora</h2>Jako je važno da se izgrađuje samosaosjećanje, nježnost i briga o sebi dok se radi na ličnom iscjeljenju i samootkrivanju. Za navedeno je potrebno ulaganje svjesnog napora i samosvijest.Psihoterapija pomaže u izgradnji i njegovanju budućih zdravih odnosa, postavljanju granica i davanju prioriteta svojoj dobrobiti. U ovom slučaju, kćeri odsutnih očeva mogu očekivati pozitivno razrješenje svoje prvobitne povrede.Kreiranjem nove priče, novog narativa se stvara drugačije naslijeđe za nove generacije.

Važno je potražiti podršku prijatelja, porodice, psihoterapeuta i grupa podrške kako bi uspješnije upravljale svojim emocijama i iskustvima

Efekti odsutnog oca na kćerku i koraci iscjeljenja

Porodična sistemska terapija je pristup psihoterapiji koji se fokusira na razumijevanje i rješavanje problema unutar porodičnih sistema.&nbsp;Ovaj terapijski model postavlja naglasak na dinamiku i interakcije među članovima porodice, verujući da su pojedinci nerazdvojno povezani i da njihovo ponašanje utiče na cjelokupni porodični sistem. U ovom članku, istražićemo osnovne principe porodične sistemske terapije, njen pristup i koristi koje donosi. <h2>Osnovni principi</h2>Porodična sistemska terapija počiva na nekoliko ključnih principa. Prvo, terapija posmatra porodicu kao sistem u kojem su svi članovi međusobno povezani i gdje promjene u ponašanju jednog člana utiču na ostatak porodice. Drugo, fokus je na dinamičnim obrascima interakcije, a ne samo na individualnim simptomima. Terapeut se ne bavi isključivo problemom pojedinca, već i obrascima komunikacije i ponašanja unutar cijele porodice.<h2>Pristup i tehnike</h2>U porodičnoj sistemskoj terapiji, terapeut koristi različite tehnike kako bi razumio i promijenio obrasce ponašanja i komunikacije unutar porodice. Ovo može uključivati:1. Genogram: Vizuelni prikazi porodičnih odnosa i istorije koji pomažu u identifikaciji obrazaca i dinamike unutar porodice.2. Role-playing: Vježbanje različitih scenarija kako bi se članovi porodice osvijestili o svojim ulogama i reakcijama.3. Intervencije u stvarnom vremenu(tokom seanse): Terapeut može intervenisati tokom seanse kako bi prekinuo disfunkcionalne obrasce i podržao konstruktivne interakcije.<h2>Koristi i primjena</h2>Porodična sistemska terapija nudi brojne koristi, uključujući:1. Povećanje svijesti: Pomaže članovima porodice da prepoznaju i razumiju obrasce ponašanja i komunikacije koji doprinose problemima.

2. Poboljšanje komunikacije: Razvija vještine efikasne komunikacije, čime smanjuje konflikte i poboljšava međusobno razumijevanje.3. Jačanje porodičnih veza: Pomaže u izgradnji snažnijih i zdravijih odnosa između članova porodice.Ovaj pristup je koristan u različitim situacijama, uključujući probleme sa ponašanjem kod djece i adolescenata, bračne konflikte, porodične krize i mnoge druge situacije koje utiču na porodičnu dinamiku.<h2>Zaključak</h2>Porodična sistemska terapija predstavlja efikasan alat za rješavanje problema unutar porodica, pomažući im da identifikuju i promijene disfunkcionalne obrasce i izgrade zdravije odnose. Sa fokusom na cjelokupni sistem, a ne samo na pojedince, ovaj pristup omogućava dublje razumijevanje i trajne promjene koje mogu poboljšati kvalitet života svih članova porodice.

Šta "skrolanje" radi dječijem mozgu: Posljedice su zabrinjavajuće

Zbog čega djeca prestaju slušati: Ovo je 5 grešaka koje čine roditelji

Karijera ili majčinstvo: Žive li žene u laži?

Matična mliječ: Prvi izbor u liječenju muškog i ženskog steriliteta

Tri načina kako obnoviti odnos s odraslom djecom

AI kao roditelj: SENDD pomaže u ranom prepoznavanju neurorazvojnih odstupanja kod djece

Četiri greške kojima roditelji nesvjesno podstiču bunt kod tinejdžera

Bebe pamte više nego što mislite

Nikad ne obećavajte djeci ovih 7 stvari: Mogu utjecati na njihov razvoj

Prve dvije godine u djetetovom životu određuju šta će postati u budućnosti

Bijes kod djece: Koji su razlozi i kako reagirati

Lana Lekić: Najradije pijem kafu sama

Evo kakve posljedice ima kofein na dojenje: Oktriveno koliko je majkama dozvoljeno dnevno piti kafu

Mogući signali da je dijete zlostavljano: Promjene u ponašanju se obavezno javljaju

Efekti odsutnog oca na kćerku i koraci iscjeljenja

Kako pomoći: Sistemska terapija je ključ za razumijevanje i poboljšanje porodičnih odnosa

Riječ stručnjaka

Šta "skrolanje" radi dječijem mozgu: Posljedice su zabrinjavajuće

Zbog čega djeca prestaju slušati: Ovo je 5 grešaka koje čine roditelji

Karijera ili majčinstvo: Žive li žene u laži?

Matična mliječ: Prvi izbor u liječenju muškog i ženskog steriliteta

Tri načina kako obnoviti odnos s odraslom djecom

AI kao roditelj: SENDD pomaže u ranom prepoznavanju neurorazvojnih odstupanja kod djece

Četiri greške kojima roditelji nesvjesno podstiču bunt kod tinejdžera

Bebe pamte više nego što mislite

Nikad ne obećavajte djeci ovih 7 stvari: Mogu utjecati na njihov razvoj

Prve dvije godine u djetetovom životu određuju šta će postati u budućnosti

Bijes kod djece: Koji su razlozi i kako reagirati

Lana Lekić: Najradije pijem kafu sama

Evo kakve posljedice ima kofein na dojenje: Oktriveno koliko je majkama dozvoljeno dnevno piti kafu

Mogući signali da je dijete zlostavljano: Promjene u ponašanju se obavezno javljaju

Efekti odsutnog oca na kćerku i koraci iscjeljenja

Kako pomoći: Sistemska terapija je ključ za razumijevanje i poboljšanje porodičnih odnosa