Učenje odgovornosti životni je proces s kojim roditelji upoznaju djecu. Djeca imaju ograničenu svijest za odgovornost i tek započinju učiti vještine koje su nužne kako bi neko postao odgovorna osoba. Postavljajući im zadatke koje su u stanju izvršiti, kod djece se stvara veći osjećaj porodične pripadnosti, a ujedno razvija uvjerenje da značajno pridonose u životu.

Govoriti istinu

Učenje odgovornosti znači učiti i misliti o osjećajima drugih i pravedno se odnositi prema ljudima, govoriti istinu čak i kada to znači priznati grešku, učiniti pravu stvar čak i kada to znači da neće biti po njihovom ili da neće dobiti nešto što žele, razvijati samokontrolu, cijeniti sebe i svoja postignuća, biti zadovoljan vlastitim ponašanjem, onim što možeš učiniti i postizati nove stvari.

Djeca najbolje uče iz iskustva, prvenstveno oponašanjem. Dijete u većini slučajeva neće poslušati sve ono što roditelj kaže, ali će nepogrešivo oponašati roditeljske riječi i ponašanja. Čineći ono što želimo da naša djeca rade, osiguravamo našoj djeci najboljeg učitelja.

 Zato trebate pronaći načine u svakodnevnom životu da biste im pokazali kako odgovornost izgleda i omogućili im da je prakticiraju. Naučite dijete da prihvata odgovornost za svoja djela, i dobra i loša. Raspravljajte o tome što vi mislite da radite dobro i što mislite da još morate popraviti.

Ohrabrite ih

Kada napravite grešku, priznajte je i recite djetetu šta ste mogli učiniti da stvari napravite bolje. Ohrabrite dijete da prihvati pohvalu za sve što je dobro napravilo, ali i da prihvati odgovornost za greške. Pokažite mu da vjerujete u njegovu sposobnost prihvatanja odgovornosti.