Ako vam je teško nagovoriti dijete da proba novu hranu, niste jedini. Izbirljivost u prehrani česta je pojava, a stručnjaci ističu da je u većini slučajeva riječ o normalnoj razvojnoj fazi u kojoj djeca kroz hranu izražavaju samostalnost i oprez prema nepoznatom.
Pedijatrijska nutricionistica Marina Čaparo (Chaparro) objašnjava da roditelji često osjećaju pritisak jer brinu jede li dijete dovoljno raznovrsno, no naglašava kako je podjela odgovornosti jasna: roditelji biraju i nude zdrave obroke, a dijete odlučuje hoće li ih pojesti. Iako to mnogima nije lako prihvatiti, posebno onima koji su odrasli uz pravilo da se tanjir mora isprazniti, strpljenje i dosljednost dugoročno daju bolje rezultate.
Važno je djetetu dopustiti da se s hranom upozna bez pritiska. Dodirivanje, mirisanje ili igranje hranom također su koraci prema prihvaćanju. Istraživanja pokazuju da djeca koja sudjeluju u pripremi obroka, kupovini namirnica ili čak uzgoju povrća lakše prihvaćaju nove okuse. Uključivanje djeteta u kuhinju može napraviti veliku razliku.
Stručnjaci savjetuju i da se nove namirnice nude postupno, uz one koje dijete već voli, te da se ne odustaje ako ih u početku odbije. Nova hrana često mora biti ponuđena više puta prije nego što je dijete prihvati. Umjesto prigovaranja, bolje je zadržati miran pristup kako se ne bi stvorio negativan odnos prema jelu.
Također se preporučuje svakodnevna raznolikost na tanjiru, ali bez forsiranja velikih porcija. Dovoljni su vrlo mali zalogaji nove hrane, uz ohrabrenje i osjećaj uspjeha. S vremenom se količina može povećavati, a poznata 'sigurna' hrana postupno smanjivati.
