Hemosinteza je, kao što je poznato, spekulisana kao potencijalni izvor energije za mikrobe u 19. vijeku, iako nije potvrđena sve dok 1970-ih nisu otkriveni ekosistemi koji okružuju duboke okeanske hidrotermalne izvore.Od tada se način prikupljanja energije oksidacijom neorganskih spojeva smatra rijetkim, ograničenim na ekstremna staništa.Ali nova istraživanja s mora sugerišu da je ova strategija za preživljavanje zapravo obilna, od pola do pola.<h2>Primaran način života</h2>U stvari, kako sunčeva svjetlost blijedi u mrak, tim predvođen istraživačima sa Univerziteta Monash u Australiji pronašao je dokaz da hemosinteza postaje primarni način života za nevidljive morske mikrobe.- Vodonik i ugljen monoksid su zapravo "hranili" mikrobe u svim regionima koje smo posmatrali, od urbanih zaliva do oko tropskih ostrva do stotina metara ispod površine - kaže mikrobiolog sa Univerziteta Monaš Kris Grining.Dodaje i to da se neke čak mogu naći ispod leda na Antarktiku.Za razliku od sunčeve svjetlosti, molekularni vodonik je zgodan izvor energije koji je prisutan u najmanje tragovima u velikom broju ekosistema, od atmosfere do površine, pa čak i ispod.<h2>Bakterije raznolike</h2>U prethodnim studijama, Greening i njegove kolege su pokazali da su u velikom dijelu svjetskog tla bakterijske kulture koje mogu konzumirati vodonik "u izobilju, raznolike i aktivne", na mnogo načina, osnova cijelog lanca ishrane.Sada, on i neki od istih istraživača su pokazali da se ovo odnosi i na duboki okean.Njihova studija je prva koja istražuje mogu li bakterije u otvorenom okeanu koristiti vodonik kao gorivo. Nalazi su zasnovani na 14 uzoraka morske vode, prikupljenih iz Atlantika, Indije, Pacifika i Južnog okeana.<h2>Fleksibilni oblici života</h2>Morske bakterije koje se mogu prebacivati između kemosinteze i fotosinteze vjerojatno bi imale veliku konkurentsku prednost kada bi naseljavale sve različite razine okeanskog staništa.Vjerovatno je to razlog zašto su ovi fleksibilni oblici života i danas u izobilju.- Prvi život je vjerovatno nastao u dubokim morskim otvorima koristeći vodonik, a ne sunčevu svjetlost, kao izvor energije - spekuliše Greening.Kaže i to da je nevjerovatno da 3,7 milijardi godina kasnije, toliko mikroba u okeanima još uvijek koristi ovaj visokoenergetski plin i do sada smo to potpuno zanemarili.Studija je objavljena u časopisu Nature Microbiology.

Način prikupljanja energije oksidacijom neorganskih spojeva smatra rijetkim, ograničenim na ekstremna staništa

U dubokom okeanskom mraku živi veliki broj organizama

Kina će ove godine podstaći fazu 4 svog programa istraživanja Mjeseca, uključujući planiranu misiju vraćanja dva kilograma uzoraka sa druge strane Mjeseca na Zemlju, rekao je glavni dizajner državnog programa tog istraživanja Vu Veiren.Vu je rekao da će Kina nastaviti svoja istraživanja Mjeseca sa misijama Čhange-6, Čange-7 i Čange-8.Kako prenosi Sinhua, predviđeno je da misija Čange-6 završi zadatak vraćanja uzorka, a misija Čange-7 će uključivati slijetanje na južni pol Mjeseca i otkrivanje vodnih resursa.Misija Čange-8 biće pokrenuta oko 2028. godine i radiće u saradnji sa Čange-7 na izgradnji osnovnog modela naučnoistraživačke stanice na južnom polu Mjeseca, uključujući više instrumenata za istraživanje kao što su orbiteri, lenderi, roveri i letjelice, naveo je Vu.Čange-5, lansiran 2020. godine, bila je najnovija kineska lunarna misija.&nbsp;Njena sonda je izvukla ukupno 1.731 gram uzoraka tla sa bliže strane Mjeseca.

Vu je rekao da će Kina nastaviti svoja istraživanja Mjeseca sa misijama Čhange-6, Čange-7 i Čange-8

Kina unapređuje program istraživanja Mjeseca

Geni posebne vrste hobotnica sadržavaju "zapise" o topljenju ranije antarktičke ledene ploče, a saznanja povećavaju strahove od toga šta bi sljedeće otapanje moglo donijeti, piše britanski Guardian.Duboko u DNA antarktičke Turketove hobotnice naučnici su možda otkrili glavni trag o budućoj sudbini ledenog pokrivača kontinenta – što budi strahove da bi globalno zagrijavanje moglo uskoro pokrenuti brzo topljenje.<h2>Ledena ploča</h2>Naučnici koji se bave klimom pokušavaju otkriti je li se ledena ploča potpuno urušila tokom zadnjeg "međuledenog" doba prije oko 125.000 godina, kada su globalne temperature bile slične današnjima.Ledena ploča sadrži dovoljno vode da podigne nivo mora za 3 do 4 metra uz strah da bi je globalno zagrijavanje moglo uskoro gurnuti prema brzom otapanju, što bi zabetoniralo rast nivoa mora tokom vijeka.Tim od 11 naučnika, uključujući biologe, genetičare, stručnjake za ledenjake, kompjuterske stručnjake i modelare ledenih ploča, proučavao je genetiku Turketove hobotnice, vrste koja živi oko antarktičkog kontinenta oko 4 miliona godina.<h2>Zapisi o prošlosti </h2>Genski uzorci uzeti su od 96 hobotnica prikupljenih tokom tri decenije s cijelog kontinenta.DNA hobotnice sadrži zapise o prošlosti, uključujući kako i kada su se različite populacije kretale i miješale razmjenjujući genski materijal.Naučnici su otkrili jasne znakove da su se prije oko 125.000 godina neke populacije hobotnica na suprotnim stranama ledene ploče zapadne Antarktike pomiješale, a jedini vjerojatni put bio je morski put između južnog Weddellova mora i Rossova mora.-	To se moglo dogoditi samo ako se ledena ploča potpuno urušila - rekla je dr. Seli Leu (Sally Lau), genetičarka sa Sveučilišta James Cook koja je vodila istraživanje.Rekla je da se informacije o promjenama u DNA hobotnice mogu koristiti kao sat omogućujući da se tačno odredi razdoblje kada su se hobotnice u južnom Vedelovom (Weddellovom) moru i Rosovom (Rossovom) moru miješale.<h2>Hobotnice koristile svoju rutu</h2>Profesor Nik Džoledž (Nick Golledge), koautor istraživanja sa Sveučilišta Victoria u Velingtonu (Wellingtonu) na Novom Zelandu, rekao je da je razlog za veliku zabrinutost to što kada ledena ploča dosegne prekretnicu, topljenje postaje "samoodrživo" i nastaviće se najmanje stoljećima.Rekao je da je ruta koju su hobotnice koristile otprilike 1.500 do 2.000 metara ispod vrha sadašnjeg ledenog pokrivača. Taj bi kanal bio dubok oko 1.000 metara, ali plići bliže rubu.-	To je veliki dio okeana i značajan morski put kroz koji organizmi mogu proći - rekao je.Rekao je da u posljednje dvije decenije stopa gubitka leda na zapadu Antarktike raste.Prema zadnjoj procjeni UN-a, temperature tokom posljednjeg međuledenog doba bile su između 0.5 i 1.5 Celzijusa toplije od perioda neposredno prije industrijske revolucije.Nivo mora bio je između 5 i 10 metara viši nego danas.<h2>Globalo zagrijavanje</h2>Autori istraživanja hobotnica kažu da njihova otkrića upućuju na to da čak i uz globalno zagrijavanje od 1.5 stepeni, što je najambiciozniji cilj prema globalnom Pariškom sporazumu o klimi, ledena ploča zapadne Antarktike može biti osuđena na kolaps.Profesor Netan Bindof (Nathan Bindoff), okeanograf i stručnjak za Antarktiku na Sveučilištu Tasmanije, rekao je da uz tako visoke nivoe mora naučnici vjeruju da je topljenje ledene ploče zapadne Antarktike moralo pridonijeti rastu nivoa mora.Bindof, koji nije bio uključen u istraživanje, rekao je da je korištenje DNA hobotnice "posljednji način na koji bih pomislio da dobijem dokaze o velikim promjenama nivoa mora koje proizlaze iz kolapsa ledene ploče zapadne Antarktike".Razvoj ledene ploče ključan za naše razmišljanje o budućnosti u najnovijem izvještaju UN-a o klimi, prema Bindofu, upravo je veza visokog nivoa mora sa ledenim krovom zapadne Antarktike jedno od najneizvjesnijih područja.<h2>Ostrvske države</h2>Rekao je da oko 670 miliona ljudi trenutno živi u nizijskim područjima širom svijeta, a daljih 65 miliona u malim ostrvskim državama.-	Ovo istraživanje još je jedan dokaz koji smanjuje neizvjesnost o tome kako se ova ledena ploča razvijala u prošlosti i to je ključno za naše razmišljanje o budućnosti – rekao je. Profesor Ričard Elej (Richard Alley), vodeći stručnjak za ledenu ploču na Sveučilištu Penn State, rekao je da iako postoje dokazi da se ledena ploča urušila prije više miliona godina, "još uvijek nismo sigurni je li ledena ploča otopljena tokom posljednjeg međuledenog perioda".Opisao je istraživanje hobotnice kao "zanimljivo i važno" i rekao da je ojačalo argumente za gubitak ledenog pokrivača tokom posljednjeg međuledenog perioda.

Nivo mora bio je između 5 i 10 metara viši nego danas

Pomoću hobotnice moguće otkriti razvoj nivoa mora

Revolucionarna studija pokazala je da su se "organoidi ljudskog mozga", kuglice neurona veličine sjemenki sezama, uspjeli integrirati u mozak štakora, povezujući se s njihovim opskrbom krvlju i komunicirajući s neuronima štakora.Tim koji stoji iza ovog rada sugerira da bi ljekari u budućnosti mogli uzgojiti komadiće moždanog tkiva iz pacijentovih vlastitih ćelija u laboratoriju i koristiti ih za popravak povreda mozga uzrokovanih moždanim udarom ili traumom.- Ovo je nevjerovatno uzbudljivo za mene kao liječnika - rekao je Isak Čen (Isaac Chen), ljekar i asistent profesora neurohirurgije na Sveučilištu Pennsylvania.<h2>Stvara se autizam</h2>Naučnici su pokazali da kada se uzgajaju u pravim uslovima, neuroni počinju formirati sićušne strukture nalik mozgu, što omogućuje naučnicima da istražuju razvojna stanja kao što je autizam.Novi rad prva je demonstracija da se moždano tkivo uzgojeno u laboratoriju može uspješno implantirati u mjesto povrede kako bi se popravio mozak odrasle osobe, što sugerira da bi u budućnosti mogla postojati klinička primjena.Čen i njegove kolege uzgajali su organoide ljudskog mozga u posudi dok nisu dostigli promjer od oko 1,5 mm. Kuglice tkiva su potom transplantirane u mozgove odraslih štakora koji su pretrpjeli ozljede vidnog korteksa. U roku od tri mjeseca, presađeni organoidi integrirali su se u mozak svog domaćina, povezujući se s opskrbom krvlju, proširivši se nekoliko puta u odnosu na početni volumen i šaljući projekcije koje su se povezivale s neuronima štakora.- Nismo očekivali ovakav stepen funkcionalne integracije tako rano. Ovo sugerira da je transplantacija neuralnog tkiva u mozgu odraslog sisavca, posebno onog koji je poremećen nekom vrstom povrede, stvarno održiv put naprijed za neuralni popravak - dodao je Čen.<h2>Prazne procesne jedinice</h2>Naučnici nisu procijenili jesu li implantati poboljšali sposobnost štakora da funkcioniraju, ali testovi su pokazali da su ljudski neuroni "ispaljivali" električne signale kada su štakori bili izloženi blještavim svjetlima. Čen je rekao da to podupire ideju da organoidi mogu djelovati kao "prazne procesne jedinice" koje bi mozak mogao apsorbirati i koristiti za obnovu nakon ozljede.Dr. Serena Barral, predavačica razvojne neurologije na UCL-u, koja nije bila uključena u rad, opisala ga je kao "nevjerovatnu" demonstraciju čiste prilagodljivosti neurona.- Postoji mnogo informacija koje se nalaze u samoj DNK i koje omogućuju neuronima da rade gdje god se nalazili, bilo da su u plastičnoj kutiji u laboratoriju ili u mozgu - rekla je.<h2>Sposobnost mozga</h2>Dodala je da će u budućim kliničkim primjenama stepen do kojeg se mozak može popraviti vjerojatno ovisiti o tome koje su funkcije izgubljene. - Vizualni korteks je jednostavniji, ali ako razmišljate o zamjeni područja koja su važna za govor, matematičke izračune, razmišljanje to bi moglo biti malo teže jer postoji mnogo sposobnosti mozga koje se razvijaju iskustvom - dodala je Barral.

Naučnici su pokazali da kada se uzgajaju u pravim uslovima, neuroni počinju formirati sićušne strukture nalik mozgu

Naučnici uspjeli presaditi djeliće ljudskog u mozak štakora

Tim arheologa iz Penn Muzeja pronašao je 5.000 godina staru kafanu sa otvorenim prostorom za ishranu i djelomičnom kuhinjom.Kafana se nalazi u južnom drevnom iračkom gradu Lagash, sada poznatom kao Al-Hiba. Arheolozi su otkrili da se u kafani nalaze klupe, prostorija koja je služila kao hladnjača, peć i ostaci stare hrane.<h2>50 centimetara ispod površine</h2>Direktorica istraživaja Sara Pizzimenti sa Univerziteta u Pisi predložila je da umjesto kopanja ravno prema dolje, tim treba koristiti drugačiji pristup iskopavanjem područja vodoravnim kopanjem. Tim je otkrio da je krčma samo 50 cm ispod površine koristeći taj pristup.- Otkrivanje lokacije poput ove gotovo 5.000 godina stare javne kafane tako blizu površine je nevjerojatno - rekla je Holi Pitman (Holly Pittman), direktorica Lagash Archaeological Project (LAP) i kustosica Bliskoistočnog odjela Penn Muzeja.&nbsp;Dodala je i to da samo pedantno, višefazno horizontalno iskopavanje može razotkriti ono što ostaje.Lagash je bio jedan od najstarijih i najvećih mezopotamskih gradova oko 3.000 godina prije nove ere. Zbog okolnih močvara i plodne zemlje, bio je glavni proizvodni centar za poljoprivredu i ribarstvo.<h2>Slobodni ljudi</h2>Pitman i tim međunarodnih istraživača uključeni su u Arheološki projekt Lagash četiri godine.Od početka istraživanja 2019. godine, arheolozi su pronašli dvije kuće, ceste, uličice, peći za pečenje keramike i keramike koje su ostale netaknute hiljadama godina.Pitman je rekla da stanovnici u Lagashu nisu bili ni elita ni robovi, već slobodni ljudi koji žive u urbanim četvrtima, drugačiji pristup od onoga što su arheolozi prije mislili kada su iskopavali ovakva područja.- Vjerovatno ono što imamo - a posebno u tako nesigurnom okruženju kao što je južna Mezopotamija - je da imate široku skupinu ljudi koje bismo mogli smatrati "srednjom klasom" tokom trećeg milenija - objasnila je Pitman.&nbsp;Kaže i da su imali slobodu djelovanja, donosili su odluke.&nbsp;- Nisu nužno imali bogatstvo, ali su bili uglavnom nezavisni i imali su mobilnost - prenosi Jerusalem Post.

Kafana se nalazi u južnom drevnom iračkom gradu Lagash, sada poznatom kao Al-Hiba

Arheolozi pronašli 5.000 godina staru kafanu

Svakog dana, otpad i otpadne vode iz domaćinstava i fabrika San Hosea završe u rijeci Tarkoles. Pored toga što ova toksična rijeka predstavlja dom mangrova u njoj živi i oko 2.000 američkih krokodila. - To je super-kontaminirano područje, koje nije uticalo na populaciju krokodila - rekao je Ivan Sandoval, biolog sa Nacionalnog univerziteta Kostarike.&nbsp;On objašnjava da je Tarkoles najzagađenija rijeka na Kostariki i jedna od najzagađenijih u Centralnoj Americi uopšte, kao i da se u njoj mogu naći teški metali, nitriti, nitrati i velika količina otpada. <h2>5.000 jedinki ove vrste</h2>Prema Međunarodnoj uniji za očuvanje prirode u svijetu je nakon nekoliko decenija lova i uništavanja staništa ostalo samo oko 5.000 jedinki ove vrste krokodila. Ipak i pored ovoga, organizacija Crocodilus navodi da se njihov broj u toku posljednjih nekoliko godina uvećao.&nbsp;Dok nova otkrića ukazuju da je to možda i zato što su veoma otporni, jer kako se čini ovim velikim gmizavcima ne smeta ni jedna od 150 vrsta bakterija koje su otkrivene u spomenutoj rijeci.Sandoval tvrdi da ovi "živi fosili" očigledno imaju izvanredne sposobnosti za preživljavanje, što ne čudi ako se uzme u obzir da na planeti Zemlji postoje oko 100 miliona godina.- Nisu morali ništa da mijenjaju milionima godina, savršeno su dizajnirani - kaže&nbsp;Sandoval.<h2>Zakoni se ne primjenjuju</h2>Sandoval je rekao da se od 1980. godine populacija krokodila Kostarike "oporavlja" i upozorava da za njih veliku prijetnju predstavljaju turisti koji ih posmatraju u njihovom prirodnom okruženju i ugrožavaju tako što ih hrane. S druge strane, o problemu zagađenja svjedoči vozač jednog od turističkih brodova Huan Karlos Buitrago, koji tvrdi da on i lokalni mještani redovno izvlače na stotine guma i plastični otpad iz rijeke. On dodaje da želi da njegovi sunarodnjaci prestanu da zagađuju njegovu "kancelariju", koja je prebogata životinjskim i biljnim svijetom. - Ne možemo sakriti zagađenje - objašnjava on, a prenose agencije. Kostarika predstavlja pravo prirodno bogatstvo, sa trećinom teritorije koja je pod zaštitom. Međutim, ono što zabrinjava je činjenica da se zakon ne primjenjuje striktno, kao i da se ova država mora efikasnije da pristupi rješavanju problema po pitanju zagađenja i očuvanja životne sredine.&nbsp;

On objašnjava da je Tarkoles najzagađenija rijeka na Kostariki i jedna od najzagađenijih u Centralnoj Americi uopšte

Najzagađenija rijeka: Kako krokodili uspijevaju živjeti u njoj

Kineski naučnici uspješno su klonirali tri "superkrave" koje mogu proizvesti neuobičajeno veliku količinu mlijeka, prenose kineski mediji.Državni list Ningkia dejli prenio je da su stručnjaci sa Sjeverozapadnog univerziteta za poljoprivrednu i šumarsku nauku i tehnologiju klonirali holštajn-frizijsko govedo koje potiče iz Holandije, prenosi CNN.Ove krave mogu proizvesti 18 tona mlijeka godišnje, odnosno 100 tona mlijeka tokom svog života, a što je skoro 1,7 puta više od količine mlijeka koju proizvodi prosječna krava u SAD.<h2>Kloniranje 120 embriona</h2>Kako navode klonirane životinje rođene su početkom ove godine.Prvo od kloniranih teladi, rođeno je 30. decembra carskim rezom, zbog relativno velike veličine od 56,7 kilograma. Naučnici su izveli kloniranje 120 embriona iz ćelija visokoproduktivnih krava i stavili ih u surogat kravu.Naučnik koji je vodio projekat, Jin Iaping, rekao je da je kloniranje "superkrava" veliki korak naprijed jer omogućava Kini da uzgaja najbolje rase "na ekonomski izvodljiv način".- Samo pet od 10.000 krava u Kini može da proizvede 100 tona mlijeka tokom života, što ih čini vrijednim resursom za uzgoj. Ali ponekad je teško tačno odrediti koja je životinja u pitanju, što otežava njihov uzgoj. Planiramo da u od dvije do tri godine stvorimo stado od više od 1.000 superkrava kako bi se smanjila zavisnost Kine od uvoza krava - rekao je Jin, prenosi Tanjug.<h2>Značajan napredak</h2>Kina uvozi čak 70 posto muznih krava iz inostranstva.U mnogim zemljama, uključujući SAD, farmeri ukrštaju klonove sa konvencionalnim životinjama kako bi dodali poželjne osobine genskom fondu, kao što su visoka proizvodnja mlijeka ili otpornost na bolesti.Kina je posljednjih godina ostvarila značajan napredak u kloniranju životinja.Kineski naučnici su 2022. godine uspješno izveli prvo kloniranog arktičkog vuka na svijetu, a 2017. godine izvedeno je kloniranje goveda sa povećanom otpornošću na goveđu tuberkulozu.

Ove krave mogu proizvesti 18 tona mlijeka godišnje, odnosno 100 tona mlijeka tokom svog života

Uspješno klonirane tri "superkrave"

Tim međunarndnih naučnika je simulirao globalni potop uzrokovan udarom asteroida prije 66 miliona godina.Naučnici su koristili specijalni softver kako bi rekreirali ogromni cunami za koji se vjeruje da je "zbrisao dinosaure s lica Zemlje" prije nekoliko desetina miliona godina. Potop uzrokovan udarom asteroida doveo je do talasa visokih nekoliko kilometara, koji su zapljusnuli cijelu planetu.Američka nacionalna administracija za okeane i atmosferu (NOAA) objavila je isječak kompjuterske simulacije na Twitteru.

<blockquote class="twitter-tweet">NEW from NOAA SOS: This dataset shows the tsunami wave caused by the asteroid that hit Earth 66 million years ago. The wave was so impressive because the asteroid is estimated to have been 6+ miles (10+ km) in diameter! Want to learn more? <a href="https://t.co/MHCGQ1VDEa">https://t.co/MHCGQ1VDEa</a><a href="https://twitter.com/hashtag/dataviz?src=hash&amp;ref_src=twsrc%5Etfw">#dataviz</a> <a href="https://twitter.com/hashtag/Data?src=hash&amp;ref_src=twsrc%5Etfw">#Data</a> <a href="https://t.co/tbIxp7keoy">pic.twitter.com/tbIxp7keoy</a>&mdash; NOAA Education (@NOAAeducation) <a href="https://twitter.com/NOAAeducation/status/1620086968326696961?ref_src=twsrc%5Etfw">January 30, 2023</a></blockquote> <script async src="https://platform.twitter.com/widgets.js" charset="utf-8"></script>

Razorni prirodni događaj, koji je bio snažniji 30.000 puta od bilo kojeg zabilježenog cunamija, pokrenut je nakon udara ogromnog asteroida na mjesto gdje se sada nalazi meksički poluotok Yucatan. Nebesko tijelo je imalo prečnik veći od 10 kilometara.Asteroid je ostavio duboki krater koji je danas poznat kao krater Chicxulub, a udar je prouzrokovao valove visoke do 4,5 kilometara.<h2>Prva silumacija&nbsp;</h2>Udar asteroida se poklapa s izumiranjem u kojem je nestalo 75 posto cjelokupne flore i faune na Zemlji uključujući dionsaure bez krila. Kompjuterska simulacija je plod zajedničkog rada istraživača iz nekoliko zemalja. Naučnici su kombinovali numeričko modeliranje i analizu geoloških zapisa kako bi kreirali ono što opisuju kao "prvu globalnu simulaciju cunamija nakon udara asteroida".Moćni kompjuterski program koji modelira detalje kompleksnih tokova tekućine, koji je nazvan hydrocode, rekreirao je prvih 10 minuta generacije cunamija, dok su dva NOAA-ina modela simulirala obrasce prema kojima su se talasi širili planetom.<h2>Uticaj cunamija</h2>Naučnici su analizirali i geološke podatke s više od 100 lokacija širom svijeta kako bi potvrdili svoje procjene. Ovo istraživanje bi moglo pomoći u "procjeni i kvantificiranju rizika budućih velikih udara asteroida". Pored toga, model bi mogao pomoći u predviđanju uticaja cunamija manjih razmjera, koji se danas redovno događaju.

Asteroid je ostavio duboki krater koji je danas poznat kao krater Chicxulub

Naučnici rekreirali smrtonosni cunami koji je uništio dinosaure

Iako to mnogi vjerovatno ne znaju, Antarktik je zapravo oaza za stijene koje iz svemira padaju na Zemlju. U proteklih 100 godina naučnici su pronašli oko 45.000 meteorita na zamrznutom kontinentu, samo mali broj njih, svega oko 100, teški su otprilike kao meteorit koji je nedavno pronađen. Riječ je o meteoritu teškom 7,57 kilograma. - Veličina meteorita nije nužno važna jer čak i mikrometeoriti mogu biti nevjerovatno naučno vrijedni. Ipak, rijetkost je pronaći ovako veliki meteorit - izjavila je Maria Valdes, naučnica iz Muzeja Field.<h2>Dobro očuvan</h2>Većina svemirskih stijena koje se pronađu na Zemlji potiču iz pojasa asteroida koji se nalaz između Marsa i Jupitera. Naučnici vjeruju da je i "novi" meteorit stigao is istog pojasa prije nekoliko desetina hiljada godina.Ovakve svemirske stijene su sačinjene od starih materijala i minerala, a njihovo proučavanje pomaže naučnicima da bolje razumiju kosmos. Teški meteorit je dobro očuvan, a mogao bi rasvijetliti mnoge nepoznate aspekte historije našeg solarnog sistema.Zanimljivo, većina dobro očuvanih svemirskih stijena su otkrivene u pustinji ili na Antarktiku. Eksperti iz američke svemirske agencije NASA-e tvrde da na otkrivanje čeka još 300.000 svemirskih stijena na ledenom kontinentu.<h2>Zamrznuta pustinja</h2>Snježni pejzaž Antarktika je lišen bilo kakvog "autohtonog" kamenja, što olakšava naučnicima da uoče tamne vanzemaljske stijene u ledu.&nbsp;NASA-in opservatorij je čak objavio mapu koja ističe žarišta meteorita na Antartiku. Kontinent je praktično zamrznuta pustinja s vrlo malom stopom padavina i suhom klimom, tako da nijedna stijena nije pretrpjela mnogo vremenskog utjecaja u poređenju s bilo kojim drugim mjestom na planeti.Također, kontinuirano kretanje glečera i leda na Antarktiku otežava meteoritu da zauvijek ostane skriven ispod leda.

Teški meteorit je dobro očuvan, a mogao bi rasvijetliti mnoge nepoznate aspekte historije našeg solarnog sistema

Naučnici na Antarktiku pronašli meteorit teži od sedam kilograma

Nedavno otkrivena zelena kometa će uskoro proći pored Zemlje prvi put u 50.000 godina. Posljednji put je bila vidljiva na noćnom nebu tokom kamenog doba.Nazvana C/2022 E3 (ZTF), kometa ima orbitu oko Sunca koja prolazi kroz spoljne krajeve Sunčevog sistema, zbog čega joj je potrebno dosta da ponovo prođe pored Zemlje.<h2>Udaljenost nekoliko miliona kilometara</h2>Ova kometa će pored Zemlje proći između 1. i 2. februara, na udaljenosti od oko 42 miliona kilometara do 44 miliona kilometara, prenosi CNN.Rano jutarnje nebo, kada mjesec zađe poslije ponoći za one na sjevernoj hemisferi, optimalno je za posmatranje komete. Svemirski objekat će biti teže uočljiv za one na južnoj hemisferi.U zavisnosti od svoje osvjetljenosti, C/2022 E3 (ZTF) može čak biti vidljiv golim okom na tamnom nebu, ali dvogled ili teleskop će olakšati uočavanje komete.<h2>Prugasti repovi prašine</h2>Kometa se može razlikovati od zvijezda po svojim prugastim repovima prašine i energiziranih čestica, kao i po sjajnoj zelenoj komi koja je okružuje.Koma je omotač koji se formira oko komete dok prolazi blizu Sunca, što dovodi do sublimiranja njenog leda ili pretvaranja direktno u gas. Ovo uzrokuje da kometa izgleda nejasno kada se posmatra kroz teleskope.Nakon što prođe pored Zemlje, kometa će se najbliže približiti Marsu 10. februara.Ako oblaci ili loše vrijeme stane na put posmatranju neba, projekat Virtuelni teleskop će podijeliti direktan prijenos komete na nebu iznad Rima.

Ova kometa će pored Zemlje proći između 1. i 2. februara

Noćas nas očekuje fenomen koji nije viđen od kamenog doba 

Rijetka Zelena kometa koja kruži oko Sunca svakih 50.000 godina uskoro će proletjeti pored naše planete.Do 1. februara, kometa C/2022 E3 (ZTF) će se najbliže približiti Zemlji, a njena pozicija na nebu je takva da su Kanađani na idealnom mjestu da je primijete.Kometa kruži oko Sunca samo jednom u 50.000 godina, a obišla je oko Sunca 12. januara, a sada se kreće prema Zemlji na izlasku iz Sunčevog sistema. Zbog prirode svoje orbite, možda više nikada neće posjetiti unutrašnjost Sunčevog sistema, što znači da bi ovo mogla biti posljednja prilika čovječanstva da ugleda ovaj komet.- Trenutno je nemoguće da bi se kometa mogla vidjeti golim okom -&nbsp; rekao je Paul Vieger (Wiegert), profesor na odsjeku za fiziku i astronomiju na Univerzitetu Western u Londonu.Međutim, rekao je da će "postati svjetlija kako bude prilazila kraju januara" i da bi moglo biti vidljivo golim okom ako je nebo vedro i nema mnogo svjetlosnog zagađenja u vašem području.Smatra se da C/2022 E3 (ZTF) dolazi iz Oortovog oblaka, područja oko vanjskog Sunčevog sistema za koje se smatra da sadrži milijarde kometa koji su uglavnom u stabilnoj orbiti oko Sunca.Svakako vrijedi potruditi se, izaći vani i potražiti kometu, pogotovo ako možete doći do nekog mračnog mjesta sa što manje svjetlosnog zagađenja.

Kometa kruži oko Sunca samo jednom u 50.000 godina, a obišla je oko Sunca 12. januara, a sada se kreće prema Zemlji na izlasku iz Sunčevog sistema

Zelena kometa će proletjeti pored Zemlje prvi put nakon 50.000 godina

Legendarni teleskop je napravio fotografiju regije svemira pod nazivom Westerhout 5, koja je poznata i kao Soul Nebula.Regija sjaji vatreno crvenom bojom zbog H-alfa emisija, koje se javljaju kada vrlo energični elektroni u atomima vodika gube energiju i emituju crveni sjaj.

Hubble je prošle godine snimio maglicu Soul Nebula, koja se nalazi na udaljenosti od oko 7.000 svjetlosnih godina od Zemlje.&nbsp;Nova fotografija otkriva niz impresivnih karakteristika, a jedna od njih slobodno plutajuća gasovita globula (frEGG), koja se može vidjeti kao tamni plutajući oblak pri vrhu fotografije.Nazvana je KAG 2008 globula 13 i označena oznakom J025838.6+604259, a pripada klasi gasovitih globula koje isparavaju (EGG) i koje se javljaju u maglicama kada energetsko zračenje mladih zvijzda jonizuje okolni plin uklanjanjem njihovih elektrona.&nbsp;Gas se zatim raspršuje od zvijezda u procesu koji se naziva fotoevaporacija. FreGG-ovi se razlikuju od EGG-ova po činjenici da su odvojeni od okolnog plina, što im daje izgled suze.I jedni i drugi su interesantni astronomskoj zajednici jer se vjeruje da bi mogli biti područja u kojima su se rađale zvijezde.

Gas se zatim raspršuje od zvijezda u procesu koji se naziva fotoevaporacija

Snimljene zapanjujuće fotografije vatrene maglice

Tim naučnika nedavno je naišao na nevjerojatno otkriće, rijetku vrstu mačke koja živi na najvišoj planini na svijetu. Palasova (Pallasova) mačka je divlja mačka koja živi u stepama centralne Azije, a sada je potvrđeno da barem dvije žive u Nacionalnom parku Sagarmata (Sagarmatha) u Nepalu.<h2>Prikupljeni uzorci</h2>Nevjerojatno otkriće rezultat je ekspedicije National Geographica iz 2019. godine, koja je uključivala najopsežnija istraživanja ove planine dosad, a naučnici su do otkrića došli na temelju prikupljenih uzoraka s dvije lokacije koje se nalaze na više od 5.000 metara nadmorske visine.Ova vrsta mačke veličinom je slična kućnoj mački. Međutim, ona ima nekoliko upečatljivih razlika. <h2>Kraće noge&nbsp;</h2>Njihove su noge kraće, a krzno pahuljasto, zbog čega izgledaju poput plišanih igračaka. Zapravo su puno manje i lakše nego što izgledaju, ali zbog njihovog prekrasnog krzna koje ih štiti od hladnoće djeluju puno veće.Ova vrsta mačke bez problema se penje po strmim stijenama, ali kako je riječ o divljim mačkama, nisu baš prijateljski raspoložene. Ali to ih ne čini ništa manje neodoljivima. Naučnici kažu da su u planu nova istraživanja kako bi se saznao koliko ih tačno živi na najvišoj planini na svijetu.

Ova vrsta mačke veličinom je slična kućnoj mački

Rijetka vrsta mačke otkrivena na najvišoj planini na svijetu

U prvoj polovini tekuće godine NASA će odabrati početnu četvoročlanu posadu za svoj vodeći program Artemis za povratak astronauta na Mjesec po prvi put u 50 godina.Planirana 2024. godine, Artemis II će biti prva misija programa s posadom koja će kružiti oko Mjeseca, letjeti dalje u svemir od bilo kojeg čovjeka od programa Apollo utirući put posadi Artemis III da hoda po Mjesecu 2025.<h2>Stroga tajnost</h2>Proces odabira posade misije Artemis II toliko je tajnovit da ostaje misterija čak i za mnoge iznutra.&nbsp;Osim što je objavila nacionalnost astronauta, tri Amerikanca, jednog Kanađanina, NASA nije rekla gotovo ništa javno o tome ko će biti izabran ili kako će ta odluka biti donesena.Određivanje "pravog tima" za misiju u svemir oduvijek je bio misteriozan proces, koji seže sve do 1950-ih. Tada je NASA obavljala svoje prve letove za svoje početne misije Merkur.Iako su se kriterijumi možda promijenili, proces ostaje nevjerovatno tajnovit. CNN je saznao da će odluku o tome ko će otići na Mjesec donijeti tri ključna čovjeka u NASA-inom svemirskom centru Johnson u Hustonu, gdje je svaki američki astronaut živio i trenirao od 1961. godine.<h2>Sporazum između dvije države</h2>Jedina stvar koja je uklesana je da će se posada Artemis II sastojati od tri američka astronauta i jednog kanadskog, uslovi koji su zacementirani u sporazumu između dvije zemlje iz 2020.Na vrhu svačije liste za prvu Artemisovu posadu je Reid Vismen (Wiseman), 47-godišnji odlikovani pomorski avijatičar i probni pilot koji je prvi put izabran za NASA-inog astronauta 2009, piše CNN.Ako Vismen, bijelac, bude odabran, to znači da će ostala mjesta gotovo sigurno morati pripasti barem jednoj ženi i barem jednom Afroamerikancu.

Planirana 2024. godine, Artemis II će biti prva misija programa s posadom koja će kružiti oko Mjeseca

Ponovo na mjesec: NASA bira četvoročlanu posadu za misiju

Visoki zvaničnik američke svemirske agencije NASA-e rekao je da ova zemlja planira da testira motor svemirskog broda na nuklearni pogon do 2027. godine, što je napredak koji se smatra ključnim za duge misije, uključujući slanje ljudi na Mars.NASA će se udružiti sa Agencijom za razvoj naprednih odbrambenih tehnologija (DARPA) pri američkoj vojsci kako bi razvila termonuklearni pogonski motor, rekao je administrator NASA-e Bill Nelson. Projekat je nazvan DRACO (Demonstration Rocket for Agile Cislunar Operations).- Uz pomoć ove nove tehnologije, astronauti bi mogli putovati u duboki svemir brže nego ikad -&nbsp; rekao je Nelson, dodajući da bi to bilo i ključno za misije na Mars.Ova objava dolazi usljed nove nuklearne svemirske utrke između SAD-a, Rusije i Kine, u kojoj tri sile rade na proširenju nuklearnih sposobnosti u svemiru, uključujući tu i upotrebu za svemirske brodove i napajanje kolonija na Mjesecu.<h2>Tri puta efikasnija</h2>Termonuklearni raketni motor koristi fisijski reaktor za stvaranje ekstremno visokih temperatura, pri čemu se zagrijava tekuće pogonsko gorivo, koje se zatim "širi i ispušta kroz mlaznicu kako bi pogonilo svemirsku letjelicu", navodi NASA.- Termonuklearna raketa može biti tri puta, ili više od toga, efikasnija nego ona koja koristi konvencionalnu hemijsku propulziju - navodi NASA.To znači da svemirski brod koji koristi nuklearnu fisiju može putovati puno brže i sa manje rizika po astronaute.<h2>Putovanja u duboki svemir</h2>SAD je dugo u svemirskom istraživanju upotrebljavao energiju koju proizvodi radioaktivni materijal, koristeći toplinu koja je nastajala od njegovog raspada.Ova zemlja, međutim, na svemirskim letjelicama nije koristila nuklearnu fisiju, koja stvara energiju iz cijepanja jezgre atoma, dijelom i zbog ekstremne topline koja bi nastala u tom procesu.Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) dugo je naglašavala termonuklearnu propulziju kao ključnu za dalje putovanje u svemir.- Nuklearna tehnologija je dugo igrala ključnu ulogu u svemirskim misijama - rekao je zamjenik direktora IAEA-a Mikhail Chudakov u februaru prošle godine.Prema sporazumu između NASA-e i DARPA-e, Direktorat NASA-e za svemirsku tehnologiju vodit će tehnički razvoj termonuklearnog motora, koji će na kraju biti integriran sa eksperimentalnom letjelicom koju će napraviti vojska.Agencija navodi da je SAD posljednji put testirao termonuklearni raketni motor 70-ih godina.

Ova objava dolazi usljed nove nuklearne svemirske utrke između SAD-a, Rusije i Kine

NASA najavila testiranje motora na nuklearni pogon do 2027. godine

Naučnici su saopštili da im je albicidin omogućio da naprave ogroman korak naprijed u stvaranju novog spektra antibakterijskih lijekova.Ovaj biljni toksin, sa jedinstvenom metodom uklanjanja bakterija, mogao bi da se koristi za stvaranje novog spektra snažnih antibiotika.&nbsp;Izglede za nove antibakterijske lijekove koji bi se razvijali na ovaj način pozdravili su i ljekari, koji već dugi niz godina upozoravaju na stalni porast patogena otpornih na više lijekova, kao što je E. coli, koja trenutno predstavlja opasnu prijetnju zdravstvu širom planete.Novi antibiotik, albicidin, napada bakterije na potpuno drugačiji način od postojećih lijekova, otkrila je grupa britanskih, njemačkih i poljskih naučnika u radu nedavno objavljenom u časopisu "Nature Catalysis".&nbsp;<h2>Borba protiv&nbsp;bakterijskih bolesti</h2>Njihova studija sugeriše da bi taj novi put mogao da se iskoristi za borbu protiv bakterijskih bolesti.- Nismo mogli da izazovemo otpor prema albicidinu u laboratoriji. Zaista smo uzbuđeni jer mislimo da će bakterijama biti veoma teško da razviju otpornost na antibiotike koji potiču od albicidina - saopštio je jedan od autora studije Dmitrij Gilarov, čija se istraživačka grupa nalazi u Centru "Džon Ines" u Noriču.Albicidin proizvodi bakterijski biljni patogen Xanthomonas albilineans koji izaziva razornu bolest kod biljaka, poznatu kao bakterijska pjegavost lišća.Patogen koristi albicidin da napadne biljku, ali je takođe otkriveno prije nekoliko decenija da je veoma efikasan u ubijanju bakterija.&nbsp;- Problem je bio u tome što u to vrijeme nismo znali tačno kako albicidin napada bakterije pa nismo mogli da ga koristimo kao osnovu za nove antibiotike jer su oni mogli da izazovu sve vrste komplikacija u ljudskom tijelu. Morali smo precizno da utvrdimo kako je ubio bakterije prije nego što smo to mogli da uradimo i to je ono što smo sada postigli - rekao je Gilarov.<h2>Otpornost na antibiotike</h2>Radeći zajedno sa naučnicima Tehničkog univerziteta Berlin u Njemačkoj i Jagelonskog univerziteta u Krakovu, Poljska, Gilarov i njegov tim su koristili niz naprednih tehnika da otkriju kako albicidin ubija bakterije.Svjetska zdravstvena organizacija upozorila je da otpornost na antibiotike postaje jedna od najvećih prijetnji globalnom zdravlju, bezbjednosti hrane i razvoju.&nbsp;Neselektivna prekomjerna upotreba antibiotika dovela je do toga da bakterije razviju otpornost na njih, što je rezultiralo evolucijom nekih sojeva mikroba koje je postalo mnogo teže eliminisati, što je zauzvrat dovelo do viših medicinskih troškova, produženog boravka u bolnici i povećane smrtnosti.

U dubokom okeanskom mraku živi veliki broj organizama

Kina unapređuje program istraživanja Mjeseca

Pomoću hobotnice moguće otkriti razvoj nivoa mora

Naučnici uspjeli presaditi djeliće ljudskog u mozak štakora

Arheolozi pronašli 5.000 godina staru kafanu

Najzagađenija rijeka: Kako krokodili uspijevaju živjeti u njoj

Uspješno klonirane tri "superkrave"

Naučnici rekreirali smrtonosni cunami koji je uništio dinosaure

Naučnici na Antarktiku pronašli meteorit teži od sedam kilograma

Noćas nas očekuje fenomen koji nije viđen od kamenog doba

Zelena kometa će proletjeti pored Zemlje prvi put nakon 50.000 godina

Snimljene zapanjujuće fotografije vatrene maglice

Rijetka vrsta mačke otkrivena na najvišoj planini na svijetu

Ponovo na mjesec: NASA bira četvoročlanu posadu za misiju

NASA najavila testiranje motora na nuklearni pogon do 2027. godine

Naučnici za stvaranje novih antibiotika, polažu nade u albicidin

Nauka

U dubokom okeanskom mraku živi veliki broj organizama

Kina unapređuje program istraživanja Mjeseca

Pomoću hobotnice moguće otkriti razvoj nivoa mora

Naučnici uspjeli presaditi djeliće ljudskog u mozak štakora

Arheolozi pronašli 5.000 godina staru kafanu

Najzagađenija rijeka: Kako krokodili uspijevaju živjeti u njoj

Uspješno klonirane tri "superkrave"

Naučnici rekreirali smrtonosni cunami koji je uništio dinosaure

Naučnici na Antarktiku pronašli meteorit teži od sedam kilograma

Noćas nas očekuje fenomen koji nije viđen od kamenog doba

Zelena kometa će proletjeti pored Zemlje prvi put nakon 50.000 godina

Snimljene zapanjujuće fotografije vatrene maglice

Rijetka vrsta mačke otkrivena na najvišoj planini na svijetu

Ponovo na mjesec: NASA bira četvoročlanu posadu za misiju

NASA najavila testiranje motora na nuklearni pogon do 2027. godine

Naučnici za stvaranje novih antibiotika, polažu nade u albicidin