Displazija kukova je iščašenje koje je uzrokovano nedovoljnom razvijenošću zglobne čašice kuka. Razlikuju se blaga, niska i visoka displazija, koja je i najteža.
Dijagnoza se u većini slučajeva postavlja pri rođenju, a ljekari provjeravaju ima li dijete displaziju kukova odmah nakon što se rodi. Ako se dijagnosticira u ranom djetinjstvu, najvjerojatnije će problem biti riješen. Ali, ako se to desi nakon druge godine života, bit će potrebna hirurška intervencija kako bi se kosti namjestile.
Javlja se kod svake 60. bebe, a najčešće kod lijevog kuka. Urođena displazija češća je kod djevojčica, jer je poremećaj nasljedan.
Ako se displazija kukova pojavi kod odrasle osobe, to znači da pri rođenju nije dijagnosticirana, a simptomi su izraženiji kod odraslih. Tada displazija uzrokuje oštećenja zglobova, kičme i koljena te bolove u kuku.
Simptomi variraju prema uzrastu. Kod dojenčadi može se primijetiti razlika u dužini nogu, a kada dijete počne hodati ono šepa. Također, može s eprimijetiti i u vrijeme mijenjanja pelena da je jedan kuk manje fleksibilan od drugog.
Liječenje ovisi o uzrastu i oštećenju kuka. Kod djece potrebno je područje tretirati mekim povezima, dok se kod težih slučajeva koriste kaišići uz pomoć kojih su djetetove noge razmaknute. To dovodi do trajnog fiktiranja kukova.
Ako je došlo do potpunog iščašenja, neophodno je da dijete nosi aparatić za kukove metalne kontrukcije. Sve to neophodno je uraditi prije nego što dijete navrši godinu dana, jer se kasnije više ne može ostvariti normalna funkcija i položaj zgloba.Ako se sumnja na iščađšene kuka, ljekar će roditeljima preporučiti da dijete povijaju dvostrukim platnenim pelenama, jer će na taj način bedra ostati raširena.
