Nije rijetkost da i najmirnije osobe postanu ljute kada su gladne. Kako prolazi vrijeme od posljednjeg obroka, količina hranjivih supstanci počinje opadati, a onda slijedi napad razdražljivosti uslijed pojave gladi.
Zašto se to dešava? Ugljikohidrati, proteini i masti razgrađuju se do prostih šećera, aminokiselina i slobodnih masnih kiselina. Kako vrijeme prolazi, količina ovih hranjivih supstanci opada. Kada nivo glukoze u krvi padne na kritičan nivo, mozak to percipira kao po život opasnu situaciju.
Mozak je ovisan o glukozi, a kada njen nivo u krvi padne, jednostavne stvari postat će vam teške. Nećete se moći koncentrirati, pravit ćete greške u banalnim situacijama ili ćete početi pričati nepovezano. Osim toga, postat ćete mrzovoljni i razdražljivi i sve će vam smetati.
Kada nivo glukoze u krvi padne na donju granicu, mozak određenim organima “naređuje” da sintetiziraju hormone koji je povećavaju. Jedan od tih hormona je i adrenalin, hormon stresa, koji se otpušta u krvotok u svim stresnim situacijama.
Drugi razlog zašto je glad povezana sa ljutnjom je taj što i jednu i drugu u krajnjoj liniji kontroliraju isti geni. Oni utječu na lučenje hormona neuropeptid Y koji se oslobađa kad smo gladni.
Taj neuropeptid djeluje na različite receptore u mozgu, uključujući i onaj nazvan Y1 receptor. Osim što kontroliraju glad, ti receptori također reguliraju ljutnju i agresiju. 
