KORISNO Saznaj više

Autoimune bolesti - koji su uzroci i simptomi te kako do dijagnoze?

Autoimunim se nazivaju one bolesti koje izazivaju to da naš imunološki sistem reagira protiv tkiva našega tijela jer ih smatra stranim i neprijateljskim

Zdravlje u kući
19.02.2020 10:29

Reumatoidni artritis je hronična upalna bolest

Foto: Ilustracija

Čak i ako to ne primijetimo naš imunološki sistem obavlja velik i zahtjevan zadatak - zaštitu od bolesti, borbu protiv patogena – štiti organizam od stranih mikroorganizama (virusa, bakterija, gljivica ili parazita), njihovih toksina, kao i vlastitih izmijenjenih (npr. tumorske) te istrošenih ćelija.

Kao posljedica pretjerane reakcije imunološkog sistema protiv tvari, organizama i tkiva normalno prisutnih u tijelu nastaju autoimune bolesti. Do njih dolazi kada imunološki sistem zakaže pa reagira protiv tkiva našega tijela jer ih smatra stranim i neprijateljskim ili nema dovoljnu mogućnost zaštite organizma od raznih patogena.

Ljudi s autoimunim poremećajima imaju prekomjerno aktivne imunološke sisteme koji zdravo tkivo zamijene za bolesno i napadaju vlastiti organizam. Danas postoji preko 40 ljudskih autoimunih bolesti (neki izvori navode i njih 65, odnosno i 80) i od njih zajedno boluje oko 11 – 20 procenata svjetske populacije.

Osim što autoimune bolesti okreću naš imunološki sistem protiv tkiva našeg tijela, također proizvode i protutijela koja napadaju ta tkiva, a tad se ona nazovu autoantitijela.

Zanimljivo je da žene puno češće obolijevaju od autoimunih bolesti nego muškarci, odnosno da je među oboljelima od autoimunih bolesti čak 75 posto žena, ali da razlog ovoj pojavi nije jasan.

U zadnjih dvadesetak godina bilježi se veća učestalost autoimunih bolesti u cijelom svijetu. U nekim zemljama, kao u SAD-u, navodi se učestalost i do 20 posto. Ove brojke variraju jer je kod nekih autoimunih bolesti porijeklo diskutabilno.

Mada nema direktnog dokaza koji povezuje sjedilački način života s razvojem autoimunih bolesti, no neke navike mogu pridonijeti njihovom razvoju .

Najčešće se navodi intenzivan stres, loša (neizbalansirana) prehrana, veza između pretilosti i artritisa, pušenje, premalo kretanja. U tom smislu o autoimunim bolestima se govori kao „bolestima obilja“.

- Gravesova bolest – Imunološki sistem osoba koje boluju od Gravesove bolesti oslobađa antitijela koja stimuliraju štitnjaču, žlijezdu odgovornu za održavanje metabolizma. Ta antitijela potiču je da radi više nego što je potrebno.

Bolest zahvaća cijelu štitnjaču i zato se još naziva “difuzna toksična guša” (uvećana štitnjača koja luči previše hormona štitnjače). To uzrokuje nagli gubitak težine, drhtavicu i znojenje. Sve su to znakovi da štitnjača pojačano radi – nastala je hipertireoza.

Simptomi Gravesove bolesti su osjećaj vrućine, nemir, nervoza, pojačano znojenje, povišen bazalni metabolizam, tahikardija (poremećaji ritma otkucaja srca).

Javljaju se također i problemi s očima, odnosno ispupčene oči – egzoftalmus.

Očni simptomi se mogu olakšati podizanjem uzglavlja kod spavanja ili primjenom kapi za oči, a za ostale simptome se koriste kortikosteroidni lijekovi.

- Reumatoidni artritis je hronična upalna bolest vezivnog tkiva koja najviše oštećuje zglobove, ali i oči, kožu te srce. Imunološki sistem napada hrskavično tkivo ili kosti te ponekad unutarnje organe.

Od zglobova su najčešće zahvaćeni mali zglobovi šake, zglavci, ramena, koljena i

gležnjevi. Reumatoidni artritis češći je u žena, nego u muškaraca; u odnosu 3:1.

Iako se najčešće razvija u dobi od 30 do 60 godina, učestalost raste sa starenjem. Uz odgovarajuće zdravstvene mjere i izmjene životnog stila, oboljeli mogu imati dug i kvalitetan život.

S obzirom na to da uzrokuje upale po cijelom tijelu, za njegovo se liječenje obično koriste protuupalni lijekovi ili čak steroidi. Tako se zaustavlja degeneracija zglobova u ranijim stadijima. Za one s težim slučajem bolesti, operacija je najbolja opcija.

- Sistemski eritemski lupus je autoimuna bolest koja obično pogađa žene, posebno generativne dobi. Cijeli slučaj pogoršava činjenica da su ponekad potrebne godine da bi se on dijagnosticirao.

Riječ je o hroničnoj bolesti koja može oštetiti bilo koji dio tijela. Može izgledati kao reumatoidni artritis, bolest štitnjače ili čak dijabetes.

Simptomi su osip na obrazima i nosu, anemija, otekline u udovima i gubitak kose, ali to su i znakovi mnogih drugih bolesti.

Bolest može zahvatiti kožu, zglobove, bubrege, pluća, nervni sistem i

serozne membrane (tanka membrana koja pokriva organe u prsnoj i trbušnoj šupljini).

Uz liječenje medikamentima, od velike je važnosti zdrav način života: umjerena fizička aktivnost, izbjegavanje izlaganja suncu, pravilna prehrana i prevencija infekcija.

- Crohnova (Kronova) bolest je sindrom iritabilnih crijeva i vrlo je čest. To hronično autoimunološko stanje uzrokuje upalu u probavnom traktu.

Njezini simptomi mogu biti vrlo ozbiljni, od intenzivnih grčeva u trbuhu do proljeva i značajnog gubitka težine. Ko ima Crohnovu bolest, najbolja stvar koju može učiniti je liječiti upale u svojim crijevima. Prehrana oboljelom može puno pomoći, kao i lijekovi ili čak operacije koje preporučuje liječnik.

- Multipla skleroza je bolest u kojoj imunološki sistem napada centralni nervni sistem: mozak, leđnu moždinu i optički nervni sistem. Dakle, nije misterij koliko ta bolest može utjecati na život oboljelog. Za dijagnozu su potrebni višestruki testovi.

Simptomi mogu biti česti, kao što su grčevi u mišićima, problemi s vidom i mjehurom te promjene u funkciji mozga.  Za nju nema lijeka, ali dugoročna remisija je moguća kombinacijom lijekova i rehabilitacije. 

- Dijabetes tip 1 nekad poznat kao maloljetnički (juvenilni) dijabetes ili inzulin-ovisni dijabetes hronično je stanje u kojemu gušterača proizvodi malo ili nimalo inzulina, hormona koji je potreban da bi šećer ušao u ćelije za proizvodnju energije.

Postoji više faktora koji mogu doprinijeti dijabetesu tipa 1, uključujuću genetske faktore i izloženost određenim virusima. Iako se dijabetes tip 1 obično pojavljuje u vrijeme djetinjstva ili adolescencije, može se razviti i kod odraslih.

Glavni simptomi su isti kod oba dijabetesa. Bolesnik mora često mokriti, ponekad čak i svaki sat i danju i noću, zato što višak glukoze prelazi u mokraću uzrokujući neophodno povećanje volumena mokraće.  Dijabetes tip 1 praćen je umorom, a bolesnik osjeća slabost i apatičan je do te mjere da ponekad ujutro ne može ustati. Neki dijabetičari pokazuju značajan gubitak težine. 

Među ostalim simptomima valja spomenuti trnce u šakama i nogama, te slabu otpornost na infekcije. Znakovi i simptomi dijabetesa tipa 1 mogu se pojaviti brzo i uključuju povećanu žeđ i učestalo mokrenje, ekstremnu glad, gubitak težine, umor, zamagljen vid.

Tačan uzrok dijabetesa tipa 1 nije poznat, a bolest se razvija u toku nekoliko sedmica ili mjeseci. Daleko češći dijabetes tipa 2 nastaje kada tijelo postane otporno na učinak inzulina ili ne proizvodi dovoljno inzulina.

Danas su nam poznate neke smjernice za život koje bi nam trebale pomoći da izbjegnemodijabetes tipa 2. Među njima su održavanje zdrave težine, pravilna prehrana i redovito kretanje. Međutim, oni koji obole od dijabetesa tipa 1 nisu te sreće.

- Hashimoto sindrom također je povezan s hormonima štitnjače jer imunološki sistem je napada uzrokujući hronične upale i smanjenje njezine funkcije. Ova se bolest vrlo teško dijagnosticira. S vremenom se štitnjača može povećati. Tada znakovi hipotireoze postaju vidljivi.

Najizloženija skupina ovom poremećaju su žene u srednjim godinama, ali moguće je da se javi kod oba spola i u bilo kojim godinama. Bolest napreduje sporo tokom godina i, ako se ne liječi, uzrokuje hronični poremećaj rada štitnjače. To dovodi do hroničnog opadanja nivoa hormona štitnjače u krvi.

Najprisutniji simptomi hipotireoze su umor, letargičnost i tromost, blijeda i suha koža, preosjetljivost na hladnoću, zatvor, debljanje i napuhnutost (zbog velike količine vode), pogotovo vidljiva u licu i na koljenima, depresija,

menstruacija traje dulje, duboki glas.

- Polimialgija reumatica se pojavljuje kada imunitet napadne zglobove u ramenima i kukovima. No, može negativno utjecati na krvne žile, arterije i aortu.

Oni mlađi od 50 godina ne moraju se brinuti o ovom stanju, ali svi koji ga imaju trebaju očekivati ukočenost u zglobovima i teškoće u kretanju. Dobra vijest je da je polimialgija izlječiva. Za njezino liječenje koriste se kortikosteroidi.

- Psorijaza može izgledati kao mali, izlječivi osip, ali ona je zapravo jak znak preaktivnog imunološkog sistema. Tipična je pojava crvenila i zadebljanja kože koji su prekriveni srebreno-bijelim i suhim ljuskama.  Ako imate ovu kožnu bolest, imate povišen rizik za druga hronična stanja kao što su: psorijatični artritis, bolesti srca pa čak i tumor. Srećom, postoji više mogućnosti liječenja. 

- Celijakija je autoimuna bolest u kojoj konzumiranje hrane koja sadrži gluten potiče imunološki sistem da napadne tanko crijevo. Posebno je zabrinjavajuće to što mnogi koji boluju od ove bolesti ne znaju da je imaju.  Bolovi u trbuhu, problemi s probavom i slabokrvnost su uobičajeni simptomi ove bolesti. Ako se celijakija ne liječi, može dovesti do dijabetesa tipa 1, multiple skleroze, neplodnosti ili neuroloških problema. 

- Sjögrenov sindrom je poremećaj koji često prati druge autoimune bolesti kao što su sistemski eritemski lupus i reumatoidni artritis. Najznačajniji simptomi su izrazito suhe oči (osjećaj pijeska u očima) i usta. Ali, Sjögrenov sindrom može utjecati i na vitalne organe te centralni nervni sistem. Ova bolest češće pogađa žene. Neke od njih imaju blage, a neke jače simptome. Lijekovi se obično daju tek kada sindrom počne utjecati na unutarnje organe. 

- Autoimuni hepatitis je zapravo upala koja nastaje kada imunološki sistem napada jetru. Dok se neki oblici hepatitisa mogu izliječiti, ovo je hronično stanje koje je teško u potpunosti izliječiti.

Simptomi autoimunog hepatitisa mogu biti slabi i neprimjetni. Kada primijetite žuticu, tamni urin ili nelagodu u trbušnim mišićima, svakako se javite svome liječniku.

- Vitiligo je uz psorijazu još jedna autoimuna bolest kože. Pogođen je kožni pigment. Vitiligo uništava ćelije koje proizvode pigment i ostavlja bijele fleke na koži. Sklon je širenju i često se javlja s drugim bolestima.

Bolest se počinje razvijati s pojavom ograničenih mliječno-bijelih mrlja, na do tada nepromijenjenoj koži. Mrlje se najčešće javljaju na koži iznad zglobova prstiju, na koljenima i laktovima, licu (oko usta i očiju), ali se mogu pojaviti i na bilo kojem drugom dijelu tijela.

Iako je očitiji kod ljudi tamne kože, vitiligo se može dogoditi bilo kome.

Trenutno za njega nema lijeka, ali mnogima to nije problem.

Uzrok pojavljivanja autoimunih bolesti i dalje nije jasan, no govori se o mnogim faktorima koji utječu na njihovu pojavu. Vjeruje se da kod većine autoimunih bolesti geni igraju veliku ulogu – naime ako postoji genetska predispozicija znatno se povećava rizik oboljenja od autoimunih bolesti.

Često se navodi da bi neki infektivni agensi (virusi, bakterije) mogli biti okidači. Navode se i neki lijekovi, intenzivni stres, pušenje i drugo. Ovi faktori u kombinaciji s genetskom predispozicijom vjeruje se da pridonose razvoju autoimunih bolesti.

Nije nejasan samouzrok autoimunih bolesti, već se problemi pojavljuju i pri njihovoj dijagnozi, pogotovo u početnim stadijima. Simptomi su opći i nespecifični, odnosno različite autoimune bolesti imaju jednake simptome koje dijele i s drugim bolestima koje nisu autoimune.

To je razlog da pacijenti često lutaju, obilaze mnoge specijaliste prije nego se postavi prava dijagnoza. Ipak, najčešći simptomi, posebno u početku autoimune bolesti, su bol u zglobovima, povišena temperatura, osjećaj slabosti, osipi po koži, gubitak težine, umor, osjećaj slabosti mišića. Ovi znakovi i simptomi mogu varirati od osobe do osobe te varirati kroz vrijeme – naime smanjujući se ili povećavajući bez pravilnog ritma. Ovakva šarolikost simptoma objašnjava se time što autoimune bolesti mogu zahvatiti skoro svaki dio tijela, od mišića, kože, zglobova, krvnih žila, živaca, očiju, endokrinih žlijezda i pluća.  

Autoimune bolesti mogu izazvati probleme u trudnoći,poput spontanog abortusa ili prijevremenog porođaja. Može doći i do istovremenog nastanka više autoimunih bolesti, i baš zbog toga situacija može postati vrlo komplicirana.

Jedan od najvažnijih laboratorijskih postupaka u dijagnostici autoimunih bolesti jest dokazivanje autoantitijela. Kod autoimunih bolesti imuni sistem stvara antitijela usmjerena na vlastita tkiva, zato se i zovu autoantitijela. Kao i kod stranog agensa, ova autoantitijela pomažu u dijagnozi o kojoj se autoimunoj bolesti radi.

Koristi se niz testova kako bi se ustvrdile autoimune bolesti. Pritom kod pojedinih antitijela važno je detektirati i razred antitijela, tj. IgM, IgG i IgA.

Kada se jednom utvrdi postojanje jednog ili više autoantitijela, nužno je test nakon nekog vremena ponoviti da bi se utvrdila dinamika tih antitijela – odnosno, hoće li ona rasti, padati ili ostajati na istom nivou, jer o tome može ovisiti i terapija. Uz te specifične pretrage obavezan je i pregled krvi (KKS), sedimentacija, CRP (C reaktivni protein) i neke druge opće pretrage,

Antitijela se kod nekih bolesti mogu pojaviti i godinama prije nego se pojave simptomi, dok se terapija temelji na smanjivanju simptoma uz protuupalne lijekove te kontroliranju autoimunog procesa.

U tom smislu koriste se sredstva za smanjenje produkcije autoantitijela koja razaraju ćelije domaćina. Pritom se koriste kortikosteroidi i citostatici, 

Komentari

NA VRH