Pod fiksne protetske radove na implantatima svrstavamo cementiranje implantata koje pacijent ne može samostalno skinuti. Dobre strane ovakvih radova su osjećaj čvrstoće i sigurnosti koje pružaju pacijentu, a loša strana što je održavanje higijene malo kompliciranije nego kod radova koje možete svakodnevno skinuti i počistiti.

Prednost terapije

Kako je higijena oko implantata glavni faktor koji određuje njihovu trajnost, pacijenti sa ovakvim oblikom terapije moraju biti dobro upoznati s metodama održavanja higijene, a i obavezne su posjete stomatologu barem svakih šest mjeseci. Doktor pri kontroli može skinuti rad s implantata i temeljito očistiti implantat i protetski rad. 

Najčešći i najjednostavniji oblik implantološke terapije je nadoknada jednog izgubljenog zuba implantatom. Sam zahvat je rutinska operacija u lokalnoj anesteziji koju iskusni kliničar može izvesti za 20 minuta uz minimalnu neugodnost za pacijenta tokom i nakon zahvata. Glavna prednost ove terapije je što nije potrebno izbrusiti susjedne zube i napraviti most, već pacijent dobiva novi zub na mjestu izgubljenog koji u potpunosti nadomješta prirodni.

Ovako se izbjegava glavni nedostatak mosta, a to je teško čišćenje oko zuba koji se nadomješta te pacijent može temeljito i efikasno čistiti područje oko implantata. Opasnost za trajnost ovakvog rada leži u cementiranju krunice na abutment u ustima. Zbog karakteristika cementa, nekada je stomatologu teško temeljito očistiti stvrdnuti cement iz područja oko implantata, a to često dovodi do upala i konačnog gubitka kosti oko implantata.

Krunice na vijak

Danas se nadoknada jednog zuba sve više usmjerava na tzv. krunice na vijak. To su krunice koje se cementiraju na abutment izvan usta i taj spoj se može savršeno ispolirati, a na griznoj plohi imaju otvor kroz koji stomatolog krunicu uvija na implantat. Tako se krunica prilikom kontrole može skinuti i temeljito očistiti, a ako je potrebno, na njoj se mogu i izvršiti korekcije oblika ili boje. 

Mostovi na implantatima

Ovakav oblik protetskog rada podrazumijeva nadoknadu dva ili više zuba ugradnjom većeg broja implantata. Ovdje postoji jedno kontroverzno područje, a to je povezivanje implantata sa zubima. Neki autori nisu dokazali nikakve štetne posljedice, kako za zub tako i za implantat, dok drugi izričito zagovaraju izbjegavanje takvog povezivanja. Izvor problema je u tome što je zub s čeljusnom kosti povezan pomoću ligamenta i ima određeni pomak prilikom žvakanja, a implantat je vezan direktno za kost te kod njega ne postoji takav pomak.