DAROVI PRIRODE Ljekovito bilje

Evo za šta je dobra valerijana

Valerijanu nazivamo biljnim benzodiazepinima, lijekovima koji se masovno koriste kao anksiolitici pa smanjuju napetost i tjeskobu

Zdravlje u kući
14.10.2019 18:12

Uz eterično ulje, valerijana sadrži niz zanimljivih spojeva

Foto: Ilustracija

Valerijana (Valeriana officinalis, Valerianaceae) je samonikla biljka naših kontinentalnih krajeva, koja voli rasti uz putove i na čistinama. Postoji nekoliko podvrsta, fitoterapiji se koriste podanak i korijen.  

Kupite li čaj od valerijane, dobro ga sakrijte od mačke jer vaterijanske kiseline na njih djeluju kao feromoni pa ih bukvalno hipnotiziraju. Mačke su u stanju satima njušiti tu biljku i doslovce zapasti u stanje transa. Zbog toga su je u narodu prozvali i macina trava.

Odavno su ljudi primijetili da mirisni korijen ima ljekovita svojstva. Stari tekstovi stoljećima upućuju na iste tegobe zbog kojih se koristi i danas. Valerijana je biljka koja snažno smiruje.

Nervoza i stres prate nas oduvijek, samo se kroz vrijeme mijenjala vrsta stresa. Do sada smo spominjali neke smirujuće biljke, poput matičnjaka i pasfilore, no valerijana je bila i ostala sinonim za prirodno sredstvo za smirenje.

Uz eterično ulje, valerijana sadrži niz zanimljivih spojeva. Najvažnija klasa su neobični spojevi iridoidi, a grupa spojeva u valerijani nazivaju se valepotrijati.

Vrlo su osjetljivi i raspadaju se nepravilnim i dugim sušenjem te stajanjem u vlazi. Zbog toga valerijana katkad "ne djeluje", pa uvijek treba upitati profesionalca koji je pravi ljekoviti ekstrakt ili oblik valerijane.

Danas na tržištu dominiraju moderni ljekoviti oblici suhih ekstrakata (kapsule, tablete), te katkad i tinkture. Uobičajena dnevna doza odgovara masi od 2-3 g suhog korijena. Za tinkture je to obično doza od 1 do 3 mL.

Valerijanu nazivamo biljnim benzodiazepinima, lijekovima koji se masovno koriste kao anksiolitici koji smanjuju napetost i tjeskobu. Postoji nekoliko teza o mehanizmu djelovanja valerijane i one uključuju nekoliko grupa receptora nervnih ćelija, koji su otprije poznati kao ciljevi djelovanja modernih sintetskih lijekova.

Komercijalno i marketinški, valerijana je intenzivno eksploatirana, no ostaje pitanje o preciznosti njezine upotrebe. Valerijana se prije svega koristi kod nervoze i tjeskobe, no nije antidepresiv. Ona je biljka akutne pomoći, koja djeluje brzo, dok je kantarion tipičan biljni lijek koji se mora dugo uzimati da bi iskazala djelovanje.

Najveći kamen spoticanja je doza. Naime, kao i kod svakog lijeka za "živčane" indikacije, pacijenti individualno reagiraju na dozu, te će kod nekih ljudi trebati mala doza, a kod nekog i višestruko veća od klinički preporučene.

To naglašava važnost savjetovanja s profesionalcem i praćenje terapije. Pretjera li se u dozi, valerijana pak može izazvati osjećaj tuposti, pospanosti, pa čak i smanjenja krvnog pritiska.

Najčešći problem je propisivanje odveć male doze, ali i pretjerivanje, s obzirom na to da nervozna osoba često sama poseže za većim dozama.

Druga najčešća indikacija je nesanica, gdje valerijana ima gotovo kultni status. Djeluje dobro na pacijente koji imaju probleme s nesanicom izazvanom nervozom i tjeskobom i koji inače dobro odgovaraju na terapiju benzodiazepinima. Ipak, treba imati na umu različitost mehanizama i uzroka nesanice, što može ocijeniti samo stručna osoba.

Treća zanimljiva indikacija, povišen krvni pritisak, još je jedan primjer potrebe za profesionalnim pristupom. Naime, valerijana smanjuje krvni pritisak samo ako je izazvan psihogenim uzrocima, a nije djelotvorna kod metabolički ili bubrežno izazvanoga povišenoga krvnog pritiska.

Postoji cijeli niz dobro poznatih preparata koji sadrže valerijanu. Njezino djelovanje najčešće se nadopunjuje glogom, hmeljom, matičnjakom, pasiflorom i paprenom metvicom. Takvi preparati obično iskazuju nekoliko mehanizama djelovanja (na probavni i autonomni nervni sistem), pa su i djelotvorni.

Valerijana ne pokazuje mnogo nuspojava, osim blago hipotenzivnog učinka (smanjenje krvnog pritiska), no treba biti obazriv ako se kombinira s drugim lijekovima istog djelovanja: nikad se ne preporučuje istodobno započeti terapiju takvim lijekovima i valerijanom.

Većina ljudi najprije primijeti valerijanin neobičan, nekima i neugodan miris, koji potječe od eteričnog ulja koje se stoljećima koristilo u proizvodnji parfema. Navodno u niskim koncentracijama djeluje i afrodizijački, baš kao i na mačke, no to je možda i samo parfemska legenda.

Upravo taj feromonski aspekt činio je valerijanu popularnom u riznicama mirisa, no danas je ta nota pomalo zaboravljena i potisnuta. Biljka koja smiruje, a istodobno je i afrodizijak, nosi zapravo skrivenu parfemsku filozofsku poruku da se najljepše možemo zaljubiti u osobu uz koju smo opušteni i u koju imamo povjerenja. 

Komentari

NA VRH