Nekada se do dijagnoze ozbiljnih bolesti, prije svega tumorskih, može doći samo laboratorijskom analizom uzorka tkiva - biopsijom. Ova metoda nije, međutim, samo dijagnostička, služi i za praćenje i tok bolesti, nekada je nezamjenjiva kada se treba vidjeti koliko je bolest raširena, ali i kakve su terapijske mogućnosti najbolje za pacijenta.
Tokom biopsije ljekar uzima mali uzorak tkiva ili ćelija iz organa za koji se sumnja da je zahvaćen karcinomom, infekcijom ili nekim drugim zdravstvenim problemom. Uzorak se šalje u laboratoriju gdje tehničari traže ćelije koje mogu imati štetan utjecaj na zdravlje pacijenta.
Svakom će pacijen tu ljekar reći šta treba (ili ne treba) učiniti prije biopsije. Na primjer, možda će morati prestati uzimati neke lijekove koji su u trajnoj terapiji, ili neće smjeti jesti ili piti nekoliko sati prije biopsije.
Ako se s ljekarom dogovori da se biopsiju radi u punoj anesteziji, s pacijentom svakako na biopsiju treba doći neko ko će ga odvesti kući.
Na mjestu uzimanja uzorka tkiva moguće je još nekoliko dana osjećati bol i nelagodu, ali će ljekar prepisati lijek protiv bolova ukoliko bude potrebno.
Obavezno je pridržavati se uputa ljekara o tome koliko se dugo mora nositi zavoj i voditi briga o mjestu uboda.
Kod nekih vrsta biopsija moguće je odmah testirati uzorak za brze rezultate. Ostali rezultati najčešće su spremni za dan ili dva, ali ponekad treba pričekati i nekoliko dana. Laboratorija najčešće rezultate pošalje liječniku, a on onda razgovara sa pacijentom.
Kod ove vrste biopsije liječnik se koristi iglom da bi izuzeo uzorak sumnjivog tkiva. Ova metoda najčešće se preporučuje za testiranje tkiva iz dojke, limfnih čvorova, štitnjače ili testisa.
Postupak se vrši ambulantno i obično traje manje od sat vremena. Liječnik će prvo očistiti i umrtviti mjesto uboda, a tokom postupka služit će se ultrazvukom ili nekim drugim načinom dobivanja uvida u unutrašnjost tijela – to mu pomaže da lakše upravlja iglom i uzme željeni uzorak tkiva. Nakon postupka, mjesto uboda će zaštititi zavojem.
Ovim postupkom testiraju se madeži, izrasline, osip ili lezije na koži. Često se koristi kad postoji sumnja na rak kože. Ako sumnjivo područje zahvaća samo površinski dio kože, liječnik će obrijati mali uzorak posebnom britvom ili skalpelom.
Za dublje izrasline može biti potrebna procedura koja se zove biopsija bušenja. Za ovaj postupak liječnik koristi mali instrument sličan cijevi s oštrim krajem. Nakon što uzme uzorak liječnik će mjesto zatvoriti jednim šavom.
Za biopsiju kože liječnik će očistiti područje s kojeg uzima uzorak i umrtviti ga anesteticima. Prilikom davanja anestezije pacijent će osjetiti ubod ili pečenje, ali zato neće ništa osjetiti tokom samog postupka.
Nakon biopsije, na tom mjestu možda će se primijetiti crvenilo na koži, ali ne bi trebalo boljeti. Može se mjesto namazati kremom da bi se spriječilo isušivanje kože i nastanak infekcije. Ožiljak bi trebao zacijeliti unutar tri sedmice.
Ovi postupci se uglavnom koriste za testiranje kože, grudi, limfnih čvorova ili mišića. Ekscizija je postupak tokom kojeg se izuzima cijeli polip ili veliko područje kože.
Incizijom se zahvaća manji dio površine, ali liječnik ide u dublje slojeve kože. Na primjer, ako liječnik misli da pacijent ima melanom, postupkom ekscizije on može izvaditi cijeli tumor, dok bi postupkom incizije izvadio samo dio tumora.
Kako izgleda postupak ekscizije i incizije? Ovisno o tome na kojem je mjestu i koliko područje treba zahvatiti, liječnik će umrtviti samo to područje ili će pacijentu dati punu anesteziju. Zatim će malim, oštrim instrumentom uzeti uzorak tkiva nakon čega će možda trebati nekoliko šavova.
Kad djelovanje anestetika popusti moguće je da pacijent osjeti bol, a moguće je da primijeti i lagano krvarenje. Ukoliko je bol jaka ili rana obilato krvari, treba odmah otići liječniku.
Endoskopska biopasija je postupak koji se preporučuje u slučaju kada liječnik treba uzeti tkivo iz područja duboko u tijelu. Na primjer, može uzeti uzorke tkiva iz debelog crijeva, mjehura ili pluća.
Tokom ovog postupka liječnik koristi dugu, tanku cjevčicu koja na kraju ima svjetlo i kameru koja se naziva endoskop. Postupak se može obaviti u ordinaciji ili kao ambulantna operacija u bolnici.
Ljekar će pacijentu dati lijek koji će ga uspavati, a zatim će endoskopom kroz usta, rektum, urinarni trakt ili kroz mali rez na koži doći do željenog organa. Pritom ga kamera vodi do tkiva koje treba ispitati.
Obično je to vrlo siguran postupak, ali postoji mali rizik od kidanja tkiva, infekcije ili krvarenja.
Bolesti krvi i rak poput limfoma ili mijeloma mogu se dijagnosticirati iz uzorka bolešću zahvaćene koštane srži. Liječnik pomoću dugačke igle uzima mali uzorak koštane srži ili kosti koji će se pregledati pod mikroskopom.
Područje iz kojeg uzima uzorak umrtvit će anestezijom, ali tokom postupka pacijent svejedno može osjećati nelagodu.
Ako ljekar mora izvaditi veći uzorak tkiva, tumora, kvržice ili limfnog čvora koji će se testirati, to će biti učinjeno u bolnici. Liječnik može napraviti samo mali rez, a zatim upotrijebiti cijev s kamerom na kraju koja će ga voditi do ciljanog područja. Ta vrsta hirurške biopsije naziva se laparoskopska biopsija.
Uzimanje biopsije ne znači i postojanje ozbiljne bolesti, mada je ta zabluda vrlo raširena. Biopsije se ne treba plašiti, u većini slučajeva ona se izvodi da bi se provjerilo postojanje bolesti, njenih uzroka i stepena razvoja, kao i da bi se odredili rizici razvoja ozbiljnijih bolesti i prevenirale komplikacije.
