NAŠA TEMA Posttraumatski stresni poremećaj nije rezerviran samo za odrasle

PTSP ne zaobilazi ni djecu ni mlade

Prema istraživanjima, jedno od četvero djece doživjet će traumatski događaj do svoje 16. godine

Z. KARIĆ
23.09.2019 13:07

Najbolji način za pomoć su pravilna dijagnostika i adekvatan tretman

Foto: Ilustracija

Postraumatski stresni poremećaj (PTSP) čest je kod djece i adolescenata koji su doživjeli traume sa značajnim ličnim i zdravstvenim posljedicama. Osobe koje pate od PTSP-a, kaže dr. Nermina Vehabović-Rudež, psiholog/realitetni psihoterapeut iz Centra za mentalno zdravlje Visoko, osjećaju napetost i strah čak i kada nisu više u opasnost. Prema istraživanjima, jedno od četvero djece će doživjeti traumatski događaj do svoje 16.godine.

Noćne more

- Kod djece simptomi PTSP-a su drugačiji nego kod odraslih. Kod veoma male djece može se javiti mokrenje u krevet nakon što su počeli koristiti toalet, zaboravljanje kako da hodaju ili nemoćunost hodanja, izmišljanje strašnih događaja pri igri s drugom djecom i nagla potreba da stalno budu uz roditelje ili drugu odraslu osobu koja im daje osjećaj sigurnosti, izbjegavanje hrane, noćne more... – govori dr. Vehabović-Rudež. 

Kako pomoći

Starija djeca i adolescenti, dodaje, najčešće imaju simptome PTSP-a kao i odrasle osobe. Mogu se ponašati destruktivno, neposlušno, a često ih opterećuje osjećaj krivnje zbog vlastite nemoći u datom momentu te razmišljanja o osveti. Mogu mijenjati odnos prema životu i vrijednostima života, a mogući su i tjelesni simptomi kao što su bolovi u želucu, glavobolje i sl. 

- Da bi se postavila dijagnoza PTSP-a, osoba mora imati navedene simptome tokom najmanje mjesec: najmanje jedan simptom ponovnog preživljavanja, tri simptoma izbjegavanja, dva simptoma pretjerane uzbuđenosti te simptome koji osobi otežavaju svakodnevni život – rekla je dr. Vehabović-Rudež.

Najbolji način pomoći djetetu jeste pravilna dijagnostika i adekvatan tretman. Najefikasniji tretman jeste psihoterapija, ali prilagođena djeci, pa je to najčešće art i play terapija ako su djeca mlađa, a ako se radi o starijoj djeci i adolescentiam i koriste se i druge psihoterapisjke tehnike. Osim toga vrlo je važno educirati i roditelje, odnosno staratelje o načinu ponašanja prema djetetu koje ima simptome PTSP-a.

  • Dr. Nermina Vehabović-Rudež, psiholog/realitetni psihoterapeut
    Dr. Nermina Vehabović-Rudež, psiholog/realitetni psihoterapeut Foto: (Avaz)

Šta izaziva traumu

Trauma,kaže dr. Vehabović-Rudež, može biti rezultat izloženosti prirodnoj katastrofi (poplava, potres) ili događajima poput rata i terorizma ili život uz roditelje koji su preživjeli ratne traume. Biti žrtva događaja kao što su ozbiljna ozljeda, fizičko ili seksualno zlostavljanje ili svjedočenje takvom događaju.

Traumom mogu rezultirati i nesreće ili medicinski postupci te svjedoćenje teškoj bolesti bliskih ljudi.

Komentari

NA VRH