TIJELO / TAJNE Utvrdili naučnici

Izvor svih naših strahova

Koliko god to zvučalo nelogično, strah je jedan od najboljih čovjekovih prijatelja

"Zdravlje u kući"
24.07.2019 14:52

Strah je pozitivna emocija

Foto: Ilustracija

Amigdala (lat. corpus amygdaloideum) je žlijezda koja se nalazi u blizini sljepoočnica. Riječ je zapravo o dvije međusobno povezane žlijezde oblika i veličine badema, smještene s obje strane mozga.

Naučnici su utvrdili da su te dvije žlijezde mjesto u kojem su „uskladištena“ sjećanja koja uzrokuju naše strahove, pa je zadaća amigdale da, kada nas nešto uplaši, šalje ostatku mozga uzbunu.

Najprije osjećamo, pa tek onda razmišljamo

Mozak taj impuls šalje dalje našem organizmu i tada kreće pravi „karneval reakcija": srce počinje kucati jače, istovremeno nam je hladno i toplo, govor se paralizira a mozak blokira.

Amigdala nam potvrđuje da smo primarno emocionalna bića, a tek onda racionalna.

Koliko god to zvučalo nelogično, strah je pozitivna emocija, jedan od najboljih čovjekovih prijatelja. Zahvaljujući strahu preživjeli smo izazovna evolucijska razdoblja.

Urođeni i stečeni strahovi

Istraživanja iz područja razvojne psihologije pokazala su da su čovjeku urođene samo dvije reakcije straha: strah od jakog zvuka i strah od iznenadnog gubitka podloge. Sve ostale strahove implementiramo tokom života kroz iskustvo kontakta s vanjskim svijetom.

Čovjeku su urođene samo dvije reakcije straha: strah od jakog zvuka i strah od iznenadnog gubitka podloge. Sve ostale strahove implementiramo tokom života kroz iskustvo kontakta s vanjskim svijetom

Ukoliko roditelji pokazuju razumijevanje, ovi ostali strahovi najčešće spontano nestaju kako dijete prelazi iz jedne razvojne faze u drugu. Ponekad je zahtjevno imati razumijevanje za nerealne strahove, ali vodite računa da isključivo o vašoj reakciji ovisi njihov stav koji će imati tokom života, kada budu u prilici bojati se „stvarnih babaroga".

Potpuno pogrešna reakcija je da dijete u tim situacijama ismijavate, rugate se i navodite kako je mala beba ili plačljivko (što je zapravo potpuno pogrešna komunikacija u svim situacijama).

Atmosfera straha na Balkanu

Strah na brdovitom Balkanu je nešto što je duboko usađeno u našu kulturu i mi smo generacijama odrastali uz spoznaju da se uvijek nečega trebamo bojati. Tako smo se trebali bojati: mraka, liječnika, policajca, opakih susjeda, loših ocjena.

Na poslu je uobičajeno bojati se šefa, također je poželjno bojati se kredita, bolesti, starosti, nepoznatih ljudi, a najveći od svih strahova treba biti strah od „što će ljudi reći" ...

Veliki broj ljudi živi na način da strah potpuno upravlja njihovim životima i da pri tome nikada ne osvijeste spoznaju da su mnoge njihove bitne životne odluke donesene (ili propuštene) isključivo iz straha.

Potpuno je pogrešna reakcija uplašeno dijete ismijavati, rugati mu se i navoditi kako je mala beba ili plačljivko (što je zapravo potpuno pogrešna komunikacija u svim situacijama) 

Jedan od dodatnih izazova je što strah ima razne pojavne oblike i teško ga je identificirati. Pogotovo u poslovnom okruženju. Najčešći strahovi su iz domena javnog nastupa, kada trebamo nešto prezentirati ili iznijeti vlastito mišljenje.

Napad, bijeg ili zamrzavanje

Dugo i kvalitetno se pripremamo, napravimo kvalitetan sadržaj i kada treba izaći pred 20-tak ili više ljudi- postajemo ledena skulptura i tada nastupa gospođa Amigdala. Navedenu situaciju naša gospođa Amigdala prepoznaje kao opasnost.

Osjećamo se kao sitna životinjica u preriji a oko nas su predatori koji samo čekaju pogrešan korak... ili bilo kakav korak. I naravno, Amigdala nam galopirajući kreće u pomoć.

Podsjetimo se da postoje instinktivne reakcije na opasnost, Amerikanci ih označavaju kao „3F" : napad (fight), bijeg (flight) i zamrzavanje(freeze). U prepunoj dvorani je prilično nedolično nekoga napasti. Jednako tako, nije baš primjereno niti pobjeći. I šta preostaje? Smrzavanje, dok „opasnost" zvana javni nastup ne završi.

Kako onda sarađivati sa gospođom Amigdalom? Psiholozi preporučuju četiri vrste postupaka:

 1. U mislima se suočite sa strahom

Od djetinjstva nas uče da je kukavički pokazati emocije a pogotovo strah. Govorili su nam da se smijemo kada nam je najteže, pravimo bezbrižni dok nam se ruši cijeli svijet.... Učili su nas da je strah poželjno ignorirati i negirati.

Prava istina je da koliko god bježali i skrivati se od njega, nikada mu ne možemo dovoljno daleko pobjeći. Uvijek nas pronađe i spriječi da učinimo dobre stvari.

Kada ste u prilici, u mislima se suočavajte sa situacijom koja vam izaziva osjećaj straha i nelagode i „prođite" razne scenarije jer (ukoliko) kada se ona stvarno dogodi, bit će nam dobro poznata.

2. Redefinirajte strah

Možete razmišljati na način: „Mrzim ove javne nastupe jer ovi zli ljudi jedva čekaju da napravim i najmanju pogrešku „ ; „Ukoliko iznesem svoja razmišljanja nadređenom, tek onda će misliti da sam kompletan idiot".

Ali možete razmišljati i ovako: „Ko zna koji će sve dragi ljudi biti tamo i ko zna u kojem zanimljivom smjeru će se razviti rasprava."; „Možda će se nadređenom svidjeti moje razmišIjanje obzirom da dolazi iz druge perspektive".

Izbor je na vama.

Odlično oružje je i osvještavanje usporedbe zbog koje će se naš strah činiti potpuno beznačajan. Na primjer, da je tada dvanaestogodišnja pakistanska djevojčica Malala Yousafzai dozvolila da je savlada strah, hiljade djevojčica i žena bi i dalje proživljavale slične sudbine, a ona sama ne bi bila nosilac Nobelove nagrade za mir.

Dakle, u usporedbi s većim problemima, vaš strah će „od srama pobjeći od vas".

 3. Mislite pozitivno i nagradite se

Otjerajte crne misli i neprestano samozapitkivanje „ Šta ako ..." pa se sjetite koliko ste samo životnih problema i nedaća uspješno riješili te potvrdite sebi da će i ovo biti riješeno. Obećajte sebi nagradu - „Kada ovo završi, počastit ću se masažom" . I učinite to!

 4. Pričajte o svom strahu

Osvijestite svoj strah i razgovarajte s drugim ljudima o tome. Ako je potrebno priznajte drugima svoj strah, to će i njih omekšati i stvoriti prijatniju atmosferu.

Mark Tvin (Twain) je dobro napisao: "U životu sam proživio puno katastrofa. Najveći dio njih nije se nikad dogodio".

I zapravo je to najbolja definicija straha.

Komentari

NA VRH