VIRUSI/INFEKCIJE Neprijatne promjene

Bolno nasljeđe preležanih boginja

Herpes zoster je oboljenje koje se javlja kao posljedica nekad preležanih boginja čiji je virus zaostao u ćelijama nervnog sistema odakle se može reaktivirati i poslije više decenija

"Zdravlje u kući"
12.05.2019 19:20

Grupu herpes virusa čine varičela zoster virus i herpes simpleks virus

Foto: Ilustracija

Neprijatne, bolne promjene koje se kod starijih ljudi povremeno pojave po koži i izazivaju pretjeranu osjetljivost na svaku vrstu dodira, čak i na odjeću, u narodu se jednostavno zovu herpes i imaju tu lošu osobinu da se ponavljaju. Riječ je o herpes zosteru, oboljenju koje se javlja kao posljedica ranije preležanih boginja. 

Dvije vrste virusa

Grupu herpes virusa čine varičela zoster virus i herpes simpleks virus. Iako ovi virusi imaju puno sličnosti među sobom, postoje razlike u oboljenjima koje uzrokuju.

Za razliku od zoster virusa koji daje difuzne promjene po koži kakve viđamo kod ovčijih boginja, kod drugog virusa pojavljuju se promjene u vidu groznice na usnama ili genitalijama i one se često ponavljaju.

Herpes simpleks infekcija je bez bola i češća je kod mlađih, dok je herpes zoster praćen jakim bolom i češći je kod starijih osoba. U ovom drugom slučaju, naime, poslije preležanih boginja virus zaostaje u ćelijama nervnog sistema odakle se može reaktivirati i poslije više decenija, uzrokujući herpes zoster.

Početna infekcija virusom varicellazoster, koja može biti u obliku vodenih kozica, završava ulaskom virusa u živce ganglija (skupina tjelešaca živčane ćelije) kičmenih (spinalnih) ili moždanih (kranijalnih ili lubanjskih) živaca gdje virus ostaje pritajen (u latentnom stanju). Herpes zoster je uvijek ograničen na segment kože zahvaćenog živca tj. njegovog korijena.

Mogući simptomi

Simptomi zostera mogu se, ali ne moraju, pojaviti i prije nego što na koži izbiju mjehurići koji su puni virusa. Neki se ljudi ne osjećaju dobro i imaju tresavicu, vrućicu, mučninu, proljev ili poteškoće s mokrenjem 3 ili 4 dana prije razvoja herpes zostera.

U drugih se javi bol ili samo osjećaj trnaca ili svrbež na jednom dijelu kože. Zatim se razviju grozdovi malih mjehura ispunjenih tekućinom koji su okruženi malim crvenim područjima. Mjehuri zauzmu samo malo područje kože koje opskrbljuju zahvaćeni živci.

Najčešće se mjehuri pojave na trupu i obično samo na jednoj strani. Promjene se javljaju samo na jednoj strani tijela jer prate nerv u kojem se nalazio virus.Međutim, neki se mjehuri mogu pojaviti i drugdje. Zahvaćeno je područje tijela obično osjetljivo na bilo kakav podražaj, uključujući vrlo lagani dodir, a može biti jako bolno.

Mjehuri se počinju sušiti i ljuštiti oko 5. dana nakon što se pojave. Sve dok ne dođe do ljuštenja, mjehuri sadrže virus herpes zostera, koji može uzrokovati varičele (vodene kozice), ako se prenese osjetljivim osobama.

Rizici: Godine i stres

Mjehuri koji pokrivaju velika područja kože ili koji potraju dulje od dvije sedmice obično ukazuju da narušen imunološki sistem. Rijetki su slučajevi da se herpes zoster pojavi bez prethodnog podatka o preležanim boginjama. Reaktivacija ovog virusa može dovesti i samo do bola, bez promjena po koži, što je rijetkost.

Rizik za obolijevanje je veći kod starijih od 60 godina i ukoliko je organizam bio izložen stresu, a imunitet slab te ukoliko je ta osoba preležala varičelu prije navršene prve godine života.

Herpes zoster obično traje pet do osam nedjelja, a po završetku mogu ostati pigmentirani ožiljci. Bol se povlači uglavnom već poslije mjesec dana, mada može trajati mjesecima pa i godinama.

Ljekar može imati poteškoća u postavljanju dijagnoze herpes zostera prije nego se pojave mjehuri, ali početna nejasna bol koja se širi poput pojasa na jednoj strani tijela može uputiti na tačnu dijagnozu.

Ovisno o zahvaćenim živcima, bol može biti slična bolovima kod upale slijepog crijeva, bubrežnih ili žučnih kamenaca ili može oponašati upalu debelog crijeva.

Mjehuri koje izazove herpes zoster mogu biti gotovo isti kao oni koje prouzroči herpes simpleks. Međutim, mjehuri od herpes simpleksa često se javljaju na različitim mjestima i imaju više ograničen raspored na koži, ima ih manje i mogu se ponavljano vraćati na isto sijelo. Ako je potrebno, za potvrdu dijagnoze, mogu se napraviti laboratorijske pretrage.

Liječenje boli

U liječenju herpes zostera protiv bolova od koristi su klasični analgetici (paracetamol, ibuprofen) i tek ukoliko se radi o ekstremno teškom bolu, savjetuje se uvođenje jačih lijekova - opioida.

Stav u vezi sa liječenjem antivirusnom terapijom je oprečan: dok neki liječnici savjetuju uvođenje antivirusnih lijekova što prije, jer je to ključ usješnog ishoda i ujedno prevencija eventualnih komplikacija, drugi ih izbjegavaju, posebno kad je riječ o pacijentima starijim od 50 godina.

Jedino postoji jedinstven stav da u slučaju pojave herpes zostera u oku treba svakako uvesti antivirusne lijekove.

Kada bol traje četiri do šest nedjelja i poslije povlačenja promjena koje je herpes izazvao na koži, onda je reč o postherpetičnoj neuralgiji koja se obično spontano povlači, mada neki pacijenti, na žalost, imaju bolove i doživotno.

Bol postherpetične neuralgije može biti stalna ili isprekidana i može se pogoršavati noću ili kao reakcija na toplinu ili hladnoću. Katkada ta bol onesposobljuje.

 Slabost dijela tijela

Rizik za pojavljivanje postherpetične neuralgije raste sa starošću bolesnika – polovina njih ima više od 60 godina. U rješavanju ove vrste bolova ne pomažu standardni analgetici, već lijekovi za neuropatski bol, a efektnim se pokazala i akupunktura.

Herpes zoster može dovesti i do slabosti dijela tela zahvaćenog plikovima (vezikula) i bolom, što predstavlja još jednu, dosta rijetku komplikaciju, u svega dva do pet posto slučajeva, koja se naziva segmentalnom zoster parezom.

Slabost se najčešće pojavljuje u roku od dvije nedjelje od pojave promjena na koži. Doduše rijetko, ali pareze i izbijanje kožnih promjena mogu prethoditi bolu.

Slabost može zahvatiti regione ruku i nogu, trbuh, sfinktere pa i dijafragmu. U principu prognoza segmentalnog zostera je dobra, oporavak se postiže za godinu dana u više od dvije trećine pacijenata.

Liječenje ovih pacijenata nije sasvim usaglašeno i prije bi se moglo reći da se terapija određuje od slučaja do slučaja s obzirom na individualnu procjenu liječnika.

 Liječenje neuralgije

Premda se pokušavalo postherpetičnu neuralgiju liječiti raznim terapijama, nije pronađeno nijedno liječenje koje bi bilo rutinski uspješno. U većini slučajeva bol je blaga i ne zahtijeva specifično liječenje.

Obično se podrazumijeva simptomatsko liječenje bola, jačanje mišića pogođenog dijela tijela i fizikalna terapija kojom se jačaju mišići i sprečava njihovo skraćivanje. U nekim slučajevima pomažu i kortikosteroidi.

Herpes zoster vrata i ramenog pojasa ponekad može biti komplikovan slabošću dijafragme i javlja se i više mjeseci poslije pojave plikova na koži. Kod polovine pacijenata sa ovom komplikacijom, koja se zove dijafragmalna paraliza, dolazi i do otežanog disanja.

Ove komplikacije su ipak rijetkost i baš zbog toga što se na njih ne misli često, one se teško dijagnosticiraju.

 Doživotna imunost

Jedan napadaj herpes zostera obično ostavlja bolesniku doživotnu imunost; manje od 4 posto ljudi ima ponovne napadaje. Većina se ljudi oporavi bez ikakvih trajnih posljedica.

Međutim, ožiljci na koži, koji mogu biti opsežni, mogu se javiti čak i ako se u bolesnika nije razvila sekundarna infekcija. Grana facijalnog živca (nervus facialis; sedmi moždani živac) koja inervira oko može biti jako ozbiljno zahvaćena.

Komentari

NA VRH