Cilj moderne stomatologije je da obnovi normalnu funkciju, udobnost, estetiku, govor i zdravlje osobama kojima nedostaju zubi. A što više zuba nedostaje kod pojedinca, taj zadatak postaje izazovniji.  

Kao rezultat kontinuiranog istraživanja u razvoju dijagnostičkih sredstava i inovativnih metoda liječenja, predvidivi terapijski uspjeh sada je stvarnost u mnogim izazovnim stomatološkim situacijama. Ovo je, uvjetno rečeno, blagoslov, jer gubitak zuba ima neke ozbiljne posljedice - posebno za starije ljude.

Ozbiljne posljedice

Najočitiji efekt gubitka zuba je estetski. Način na koji sebe vidite, ali i kako vas drugi vide, utječe na način kako se osjećate, pa tako psihološke i socijalne posljedice gubitka zuba, također, mogu biti duboke. Ne radi se samo o ružnim prazninama u ustima pacijenta, već postoji nešto manje očigledno što se dešava u području izgubljenog zuba, a može utjecati na funkciju, zdravlje, estetiku lica - gotovo sve.

Ovo se, prije svega, odnosi na gubitak kosti koja treba stimulaciju da bi održala oblik i gustoću. U slučaju alveolarne kosti koja okružuje i podupire zube stimulacija dolazi od samih zuba. Zubi kreiraju stotine kratkotrajnih kontakata jedni s drugima tokom dana. Ovi mali stresovi/kontakti prenose se kroz parodontni ligament (potporni aparat zuba) koji amirtizira svaki zub u svojoj čašici, potičući kost da se neprekidno preoblikuje i obnavlja.

Kada se zub izgubi, nastaje nedostatak stimulacije koji uzrokuje gubitak alveolarne kosti - njenu vanjsku širinu, visinu i volumen. U prvoj godini nakon gubitka zuba dolazi do smanjenja širine kosti za 25 posto, a ukupan gubitak kosti od 4 milimetra nastaje u narednih nekoliko godina.

Kako kost gubi širinu, tako gubi visinu, ukupni volumen, a i tkivo desni također se postupno smanjuje. Sposobnost žvakanja i govora gubitkom zuba može biti narušena. Što se više zuba izgubi, gubi se više funkcije, a to dovodi do ozbiljnih estetskih i funkcionalnih problema, posebno kod potpuno bezubih osoba.

Pomjera se brada

Kada se izgubi alveolarna kost, ona ispod nje - bazalna - također se počinje resorbirati (otapati). Razmak od nosa do brade se smanjuje, a time se smanjuje i donja trećina lica. Brada se pomjera prema naprijed i prema gore, a obrazi, nakon gubitka zubne potpore, postaju udubljeni. Ekstremni gubitak kosti kod nekih ljudi može dovesti do sklonosti lomovima vilice, jer se volumen sve više gubi.

Do takozvanog kolapsa visine zagriza može doći kada nedostaju samo neki od zadnjih zuba koji održavaju visinu, odnosno vertikalnu dimenziju lica. To može uzrokovati veći pritisak ili guranje prednjih zuba. Prednji zubi nisu svojom morfologijom podesni da održavaju visinu lica ili da žvaću hranu - njihova morfologija je predviđena samo da bi držali i razrezali ili raskomadali hranu.

Promjene na jeziku, usnama, obrazima...

Bezubi ljudi izgledaju nezadovoljni kada su u poziciji mirovanja jer su i njihove usne i obrazi bez potpore i samim tim oslabljeni, a s obzirom na to da ih ne podržavaju zubi i tkiva desni, samo se uvlače u prazne prostore. Bez prisutnih zuba, jezik se širi u prostor i lice dobiva izgled oronulosti, što negativno utječe na samopouzdanje.

Koji se zubi prvi gube

Prvi molari ili šestogodišnji molari prvi su trajni zubi koji niču i, nažalost, često su prvi zubi koji se gube - kao rezultat karioznog propadanja, neuspjele endodontske (korijenske) terapije ili fraktura. Osim toga, često su nosači stomatološko-protetskih nadoknada kada nedostaju susjedni zubi, jedne ili više krunica koje su još podložne recidivu. Izvještaji o dugovječnosti krunica veoma se razlikuju. Prosječni životni vijek fiksnih stomatološko-protetskih nadoknada je 10,3 godina.

Način na koji sebe vidite, ali i kako vas drugi vide utječe na način kako se osjećate, pa tako psihološke i socijalne posljedice gubitka zuba, također, mogu biti duboke