AKTIVNOSTI Što se više trudimo ostati umno aktivni, to nas pamćenje bolje služi

Zašto zaboravljamo i kako poboljšati pamćenje

Zaboravljanje nije obilježje isključivo starosti jer i mlađe osobe zaboravljaju - zbog stresa, hormonalne neuravnoteženosti, depresije, hroničnih zdravstvenih problema, nesanice …

"Zdravlje u kući"
19.02.2019 11:17

Mlađe osobe zaboravljaju zbog stresa

Foto: Ilustracija

Koliko vam se puta dogodilo da zaboravite nešto što ste prije samo nekoliko trenutaka čuli? To vas ne mora mnogo brinuti jer zaboravnost nije karakteristika samo ljudi u poznim godinama.  

Mlađe osobe zaboravljaju zbog stresa, hormonalne neuravnoteženosti, depresije, hroničnih zdravstvenih problema, nesanice, alergije na hranu, niskog nivoa šećera u krvi, loše ishrane, pušenja, konzumiranja alkohola...

Stručnjaci koji proučavaju pamćenje slažu se barem u jednoj stvari – što se više trudimo ostati umno aktivni, to nas pamćenje bolje služi. Osim toga, mozak se ne može prepuniti informacijama. Naprotiv, sposobnost pamćenja stalno se povećava. Što više znamo, više novih informacija možemo usvojiti.

 Dvije vrste pamćenja

Naučnici su šaroliko i veliko društvo pa se ni oni ne mogu složiti baš u svemu. Ipak, mnogi od njih smatraju da su naše kratkotrajno i dugotrajno pamćenje odvojeni. I dok su mogućnosti kratkotrajnog pamćenja ograničene, mogućnosti dugotrajnog čine se neiscrpnim. 

Kolike su mogućnosti kratkotrajnog pamćenja? Ni tu nema jedinstvenog mišljenja, ali brojke se kreću oko četiri do devet informacija. Provjerite ovo tako da dvije minute pokušate zapamtiti listu različitih nepovezanih riječi. Kasnije pokušajte napisati riječi koje ste upamtili.

Informacije koje u mozgu pohranjujemo tokom cijelog života mogu se usporediti s ogromnim kamionom u kojem nikada nećemo prevesti više od jedne lopate pijeska. I to dodatno zbunjuje znanstvenike.

 Zašto zaboravljamo

No, ako su mogućnosti dugoročne memorije neograničene, koji su najčešći razlozi zaboravljanja informacije? Prof. Elizabeth Loftus sa Sveučilišta Kalifornija, Irvine, otkrila je četiri glavna razloga zaboravnosti:

1. neuspješno vraćanje informacija iz pamćenja,

2. interferencija,

3. neuspješno pohranjivanje informacija u pamćenje,

4. namjerno zaboravljanje informacija povezanih s traumatičnim događajem.

 Neuspješno vraćanje informacija iz pamćenja

Dogodilo vam se da je dio neke informacije jednostavno ispario iz vašeg uma? Ili vam je nešto na vrh jezika, ali nikako da se sjetite? Ovo se zna, po teoriji propadanja, javiti ako se sjećanjima rijetko pristupa pa ona vremenom propadaju.

Ovoj teoriji ne ide u prilog to što čak i sjećanja na koja nismo dugo pomislili mogu biti stabilna i dugotrajna.

Interferencija

Po drugoj teoriji jedna sjećanja utječu ili ometaju druga sjećanja. Ako je informacija vrlo slična nekoj prethodnoj, ova interferencija ili „šum memorije“ javlja se češće.

Postoje dvije osnovne vrste interferencije:

– proaktivna interferencija kod koje staro sjećanje onemogućava ili otežava pamćenje novih informacija;

– retroaktivna interferencija koja se javlja ako nova informacija ometa prisjećanje već naučenih informacija.

 Neuspjeh pohranjivanja informacija u pamćenje odmah na početku

Ponekad gubitak informacija ima manje veze s pamćenjem, a više s činjenicom da ona nikad nije dospjela u dugotrajnu memoriju. Naime, mnoge manje detalje nekih predmeta ili događaja nikad ni ne zapamtimo dovoljno dobro.

 Namjerno zaboravljanje stvari povezanih s traumatičnim događajem

Ponekad se trudimo zaboraviti, posebno ono što nas je uznemirilo. Dva glavna načina su svjesno potiskivanje, što je svjesni oblik zaboravnosti, te nesvjesno potiskivanje.

Međutim, svi se psiholozi ne slažu s time da postoji nesvjesno potiskivanje. Treba imati na umu i da se pamćenje održava podsjećanjem i pričanjem, a traumatska sjećanja obično nisu predmet rasprave, niti ih se želimo prisjećati.

 Kako poboljšati pamćenje

Kako se može popraviti pamćenje? Tajna uspjeha leži u umnoj aktivnosti.

- Ponavljanje, pamćenje dužih brojeva i lomljenje na manje dijelove, upotreba akrostiha, lociranje pojmova, stvaranje priče, korištenje melodija (djeca tako zapamte abecedu)…

- Druženje je dobar način izbjegavanja gubitka pamćenja. Istraživanja obavljena u SAD pokazala su kako osobe koje se najviše druže postižu najbolje rezultate na testovima kognitivnih sposobnosti i pamćenja.

Shodno tome, stručnjaci savjetuju što češće upražnjavanje makar kratke pauze sa kolegama sa posla, kao i sa prijateljima.

- Žvakanje i pokretanje vilice pojačava signale u hipotalamusu, dijelu mozga zaduženom za pamćenje. Žvakanje smanjuje i stres, a za to je možda najbolji primjer grickanje noktiju ili olovke, što ljudi rade potpuno nesvjesno.

- "Treniranje mozga" ima istu važnost za stanje duha kao što tjelesna aktivnost ima za stanje ljudskog organizma. Da bi se izbjegla trenutna zaboravnost stručnjaci predlažu učenje stranih jezika, sviranje nekog muzičkog instrumenta, čitanje, rješavanje zagonetki, čak i gledanje TV kvizova.

- Čitanjem je lako potaknuti mozak na aktivnost. Brazilski neurolog Ivan Izquierdo kaže: „Kad čovjek pročita riječ ‘drvo’, kroz njegov um u nekoliko stotinki sekunde prolete sjećanja na svo drveće koje je vidio u životu. Sve se to događa nesvjesno.“

On smatra i da ta vrsta umne aktivnosti u određenoj mjeri štiti mozak od Alzheimerove bolesti i drugih oblika demencije.

- Ako zapišete nećete zaboraviti. Iako preveliko oslanjanje na pomagala, podsjetnike i kalendare može stvoriti neku vrstu mentalne lijenosti, ako s pamćenjem već imate problema, važne stvari ipak zapišite na papir ili unesite u podsjetnik na mobitelu ili kompjuteru.

- Bitno je i stvaranje „mentalnih slika“. Ako često zamećete ključeve ili dokumente, prilikom ostavljanja ili slaganja predmeta zastanite na nekoliko sekundi i stvorite mentalnu sliku mjesta kao i obližnjih predmeta.

- Učenje i ponavljanje bez testiranja nije toliko djelotvorno kao učenje i ponavljanje nakon kojeg ide testiranje zapamćenih informacija. Znanstvenici su utvrdili da je testiranje jedan od najboljih načina za dobro pamćenje, te da studenti koji uče, a naknadno nisu ispitani, slabije pamte informacije od onih koji su prošli testiranje.

Komentari

NA VRH