ZDRAVLJE Nadoknada kosti u dentalnoj implantologiji

Najbolje je kombinirati dio vilice pacijenta i vještačku koštanu masu

Takva mješavina uvijek se prekriva membranom da bi se stvorila barijera između nadoknađene kosti i mekih tkiva <195> Nadoknada se radi kod pacijenata čija vilična kost nema dovoljnu visinu i/ili debljinu da bi podržala implantate

Piše: Prof. dr. Muhamed Ajanović
17.02.2019 12:14

Zavisno od potreba pacijenta, rade se četiri vrste nadoknada

Foto: Ilustracija

Nadoknada kosti omogućava ugradnju zubnih implantata kod pacijenata čija vilična kost nema dovoljnu visinu i/ili debljinu da bi podržala implantate. 

Ovaj tip nadoknade kosti, odnosno dodavanja vještačke kosti, razlikuje se od nadoknade kosti oko parodontopatičnih zuba tokom režanj operacije kao hirurške procedure liječenja parodontopatije.

Najbolji rezultat

Za te potrebe obavlja se nadoknada kosti ograničenog karaktera, što podrazumijeva dodavanje malo vještačke kosti oko samog zuba radi njegovog učvršćivanja i produžavanja životnog vijeka zuba.

Nadoknada kosti za implantatski zahvat je ozbiljnija i složenija procedura. Za nju je potrebna koštana masa pacijenta, koja se donedavno uglavnom dobivala skidanjem male količine kosti s kuka, rebra ili glave, ali se danas koristi kost iz same vilice koja se miješa s vještačkom koštanom masom i potom vraća pacijentu u znatnijoj količini.

Nova istraživanja pokazuju da se najbolji rezultat, odnosno najbolji kvalitet nove kosti postiže kombiniranjem 50% kosti pacijenta i 50% vještačke kosti. Ovakva mješavina po pravilu se uvijek prekriva membranom da bi se stvorila barijera između nadoknađene kosti i mekih tkiva i tako osigurala nesmetana regeneracija koštanog tkiva.

Nisu ni sve nadoknade kosti u zubnoj implantologiji iste, a zavisno od potreba pacijenta, može se poduzeti neka od četiri vrste nadoknade:

- Često se događa da nakon ugradnje implantata dio implantata viri iz kosti, tako da je potrebna nadoknada kosti oko samog implantata. Ta vrsta nadoknade je najmanje složena i uglavnom podrazumijeva primjenu kombinacije vještačke kosti i membrane oko implantata.

  • Prof. dr. Muhamed Ajanović
    Prof. dr. Muhamed Ajanović Foto: (Arhiv)

- Uvećani sinusi su veoma česta pojava nakon gubitka zuba u bočnim regijama gornje vilice, zbog čega je nemoguće ugraditi implantate bez prethodnog podizanja sluzokože sinusa i osiguravanja koštane potpore budućim implantatima, jer bi u protivnom oni lebdjeli u sinusnoj šupljini. U sinusnu šupljinu ubacuje se mješavina vještačke kosti i kosti pacijenta, nakon čega se može raditi ugradnja implantata.

Bočne regije

- Sami vilični grebeni mogu biti veoma tanki i nepogodni za ugradnju zubnih implantata. Najtanji zubni implantat je prečnika 3,5 mm i, da bi se on ugradio u kost, potrebna je debljina kosti od najmanje 5-6 mm. Ako je kost uža od 5 mm, potrebno je obaviti nadoknadu, odnosno povećanje njene debljine. Postoje mnoge tehnike za nadoknadu ovog tipa - skidanje kosti s drugog mjesta i prebacivanja u tu regiju, korištenje isključivo vještačkih materijala, kao i kombinacija vještačkih materijala i kosti pacijenta. Za svakog pacijenta se na osnovu pregleda i 3D ortopana donosi najbolji plan terapije.

- U bočnim regijama donje vilice česta je pojava da je važan nerv smješten plitko u kosti, tako da njegova pozicija onemogućava ugradnju implantata. U tim slučajevima nadoknadom se dobiva veća visina kosti, mada je moguće, iako mnogo rjeđe, da se stomatolog odluči i za pomjeranje nerva.

Potencijalne komplikacije

Procedure nadoknade kosti mogu biti dosta invazivnije od same procedure ugradnje implantata i po pravilu produžavaju samu proceduru ugradnje, pogotovo kada se ne mogu u istoj seansi ugraditi implantati i nadoknaditi kost te je potrebno najprije nadoknaditi kost pa sačekati nekoliko mjeseci. Također, svaka hirurška intervencija nosi potencijalne komplikacije, iako one nisu česte.

Plan terapije

Jedan od načina za prevazilaženje problema nedostatka kosti, posebno u novije vrijeme, jeste korištenje kraćih i užih implantata, što može biti alternativa za nadoknadu kosti. Naravno, i ova opcija ima nedostatke, tako da konkretan plan terapije zavisi od situacije u kojoj je pacijent.

Za svakog pacijenta se na osnovu pregleda i 3D ortopana donosi najbolji plan terapije

NA VRH