ORDINACIJA

Prof. dr. Tarik Zukić o epilepsiji

Ilustracija

Piše: "Zdravlje u kući"

10.11.2018

Šta je epilepsija

Možete li objasniti šta je to epilepsija?

- Epilepsija je periodički naglo nastali paroksizmalni prolazni poremećaj funkcije mozga, većinom kratkog trajanja, koji se najčešće klinički manifestira s predznacima ili aurom.

Epilepsije su poremećaji funkcije, a ne patološke anatomije, zbog čega svako oštećenje mozga ne dovodi do kliničkih manifestacija. Epilepsija se može slikovito uporediti s mirnom površinom mora na kojoj se povremeno pojavljuju pojedinačni, izolirani valovi, dok se druge bolesti porede s uzburkanim morem.

Epilepsija je skup simptoma koji su posljedica nenormalnog električnog pražnjenja ćelija u mozgu. Osnovna promjena u mozgu epileptičara je transformacija zdravog neurona u epileptički neuron, koji pokazuje specifični fenomen nazvan paroksizmalni depolarizacioni pomak, što je naglo smanjenje membranskog potencijala ćelija na manje od 30 mV.

Ovo smanjenje potencijala prate paroksizmalne visokofrekventne salve akcionih potencijala, što se može registrirani na EEG snimku. Osnova nastajanja ovog fenomena nije potpuno razjašnjena, a optužuju se poremećaj ćelijskih membrana, smanjenje inhibitornih ili pojačanje ekscitatornih mehanizama.

Smatra se da u općoj populaciji postoji 0,5-1 posto epileptičara, dok se oko 1 posto pacijenata ne liječi antiepilepticima, jer se krize svijesti nisu jasno diferencirale, tj. nije epilepsija verificirana i prepoznata.


Prof. dr. Tarik Zukić. Arhiva

Uzroci napada

Koji su uzroci nastajanja epileptičkih napada?

- Za nastajanje epilepsije bitni su naslijeđe i oštećenja mozga, a postoje i precipitirajući faktori, koji nisu direktni uzrok nastajanja epilepsije.

Epileptičar ima promjene u mozgu ili u organizmu koji pogoduju nastajanju kliničkih manifestacija epilepsije. Naslijeđu se često pridaje pogrešno ili mali ili veliki značaj.

Učestalost epilepsije u porodicama epileptičara je oko šest puta češća nego u zdravoj populaciji, što upućuje na naslijeđe. S druge strane, pacijent i rodbina često minimiziraju ulogu naslijeđa. Uloga naslijeđa je veća bez jasnih neuroloških znakova.

Kod jednojajčanih blizanaca, ako jedan ima epilepsiju bez neuroloških ispada, u 84 posto slučajeva ima i drugi blizanac, a ako postoji organska lezija, drugi blizanac obolijeva samo u 17 posto slučajeva.

Naslijeđe je očigledno u nekim slučajevima epilepsije, kao kod idiopatske generalizirano konvulzivne, piknolepsije i febrilnih konvulzija, dok je kod drugih oblika epilepsije manje jasno.

Nasljedna opterećenost je snižena u slučajevima gdje je normalan neurološki nalaz kod epileptičara i gdje je jasna uloga precipitirajućeg faktora.

Rodbina često negira naslijeđe, vjerovatno zbog porodičnih razloga. Organsko oštećenje mozga je važan faktor u nastajanju epilepsije. Oštećenje mozga može nastati tokom trudnoće, ako majka boluje od tzv. graviditetne toksikoze, zatim od virusnih upalnih oboljenja ili kod primjene hormonalne terapije.

Postoje i faktori od djeteta, kao povrede nastale tokom poroda, pa dječije infektivne bolesti, meningoencefalitis i dr. Osim oštećenja mozga, u nastajanju kliničkih manifestacija epilepsije imaju veću ili manju ulogu razna trovanja tokom života, neke endokrine bolesti, razna emocionalna stanja i drugo, nastala u toku života bolesnika.

Precipitirajući faktori, posebno vidni, slušni, mirisni, dodirni ili poremećaji spavanja potpomažu nastajanje kliničkih manifestacija epilepsije, ali se ne mogu označiti kao uzročnici nastajanja epilepsije.


Vezane vijesti
Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.