NAŠA TEMA Sve o uroinfekcijama u dječijoj dobi

Rana dijagnoza i liječenje sprečavaju trajno oštećenje bubrega

Nakon prvog mjeseca infekcija je obično praćena visokom temperaturom, plačem, povraćanjem, bolom u stomaku, proljevom

Z. KARIĆ
26.10.2018 15:26

Infekcije prati i loše opće stanje djeteta

Foto: Ilustracija

Upale mokraćnog sistema ubrajaju se među najčešće bakterijske infekcije u dječijoj dobi i zdravstveni su problem koji se javlja tokom cijele godine. Prve simptomatske infekcije kod djece su najčešće u prvoj godini života, a poslije toga se rjeđe javljaju. Tokom djetinjstva rizik od urinarnih infekcija iznosi 2 posto za dječake i 8 posto za djevojčice. Njihova učestalost ovisi o dobi i spolu djeteta. Kod čak 30-50 posto djece uroinfekcije se ponavljaju.

Invazija mikroba

- Infekcija mokraćnog sistema (uroinfekcije) označava invaziju mikroba u tkiva mokraćnog sistema. Uroinfekcija može teći sa simptomima i bez simptoma. Infekcijom može biti pogođen jedan dio, više dijelova ili kompletan mokraćni sistem, uključujući bubrege, bubrežne čašice, uretere, mokraćnu bešiku i uretru, izlaznu mokraćnu cijev. Bakterije iz urinarnog sistema mogu prodrijeti u cirkulaciju i uzrokovati sepsu.

Rana dijagnoza i liječenje uroinfekcije sprečavaju trajno oštećenje bubrega i komplikacije poput povišenog krvnog pritiska, zatajenja bubrega i slično - kazala je specijalista pedijatar mr. sci. prim. dr. Jasminka Smlatić-Muhadžić.

Više od 90 posto infekcija mokraćnih puteva je uzrokovano gram-negativnim bakterijama porijeklom iz crijevne flore (Escherichia coli, Klebsiella, Enterobacter, Proteus, Pseudomonas aeruginosa). U manje od 5 posto slučajeva uzročnici su gram-pozitivne bakterije. Osim bakterija, rijetko, uzročnici uroinfekcije mogu biti i drugi mikroorganizmi.

- Klinički simptomi uroinfekcije zavise od mjesta početka infekcije, uzročnika, dobi djeteta. Infekcija donjeg dijela mokraćnog sistema praćena je tipičnim simptomima, učestalo i bolno mokrenje, peckanje, često bez temperature. Infekcija gornjeg dijela mokraćnog sistema i bubrega očituje se naglim porastom temperature uz tresavicu, osjećaj hladnoće, bol u donjem dijelu leđa, loše opće stanje djeteta. Kod mlađe djece simptomi uroinfekcije su manje tipični - kazala je dr. Smlatić-Muhadžić.

  • Dr. Smlatić-Muhadžić: Klinička slika
    Dr. Smlatić-Muhadžić: Klinička slika Foto: (Arhiva)

Kod novorođenčadi, dodaje, slabije napredovanje, teškoće u hranjenju, temperatura u početku ne mora biti povišena. Nakon prvog mjeseca uroinfekcija je obično praćena visokom temperaturom, plačem, povraćanjem, bolom u stomaku, proljevom. Kod starije djece simptomi uroinfekcije su klasični simptomi, često, otežano mokrenje, bol u stomaku, bol u leđima i iznad stidne kosti. Uroinfekcija kod djece s urođenim anomalijama mokraćnog sistema je praćena težom kliničkom slikom.

- Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničke slike i laboratorijskih nalaza i po potrebi i procjeni pedijatra i nalazi iz krvi. Kod prve uroinfekcije kod djece radi isključenja urođenih anomalija na mokraćnom sistemu potrebna je nakon saniranja infekcije dodatna dijagnostika, UZ urotrakta i po potrebi uz procjenu dječijeg nefrologa i druge pretrage.

Kako se liječi

- Liječenje se provodi antibioticima uz provođenje svih ostalih mjera koje se provode kod bolesnog djeteta, mirovanje, unos tekućine radi što češćeg mokrenja, kod temperature antipiretici. Nakon prve urinarne infekcije tokom prve godine nakon bolesti treba kontrolirati urin obično svaka 2-3 mjeseca. Kad se uroinfekcije ponavljaju ili se nefrološkom obradom utvrdi da dijete ima urođenu anomaliju na mokraćnom sistemu, nakon izlječenja uroinfekcije potrebno je uvesti profilaksu daljnjih ataka infekcije - navela je dr. Smlatić-Muhadžić.

Urin se kod dojenčadi i male djece koja ne mokre na zahtjev uzima pomoću sterilne vrećice. Prije uzimanja urina genitalije se operu vodom i sapunicom, a potom se rubovi vrećice zalijepe za kožu pazeći da se izbjegne regija oko anusa. Kod djece koja mokre na zahtjev najbolje je uzeti prvi jutarnji urin, srednji mlaz, i to nakon urađenog pranja, mokriti u sterilnu flašicu i taj urin odmah predati na pregled.

Širenje upale

Najčešći način ulaska bakterija uzlaznim putem, od otvora mokraćne cijevi prema mjehuru. Ulazak bakterija u mokraćni mjehur još ne znači bolest. Ako je mokrenje normalno i prisutno je baktericidno zaštitno djelovanje sluznice mjehura i mokraće, bakterije će se izlučiti mokraćom. Ako postoji sklonost domaćina ili jaka virulencija uzročnika, razvit će se infekcija stijenke mjehura. Iz mokraćnog mjehura upala se može proširiti prema bubregu. Predisponirajući faktori za nastanak infekcije bubrega jesu mala dob djeteta, vezikoureteralni reuks, druge anomalije mokraćnog sistema, urodinamski poremećaji donjeg urotrakta, kamenci te neki drugi genetski, metabolički i neurogeni poremećaji.

Šta je i kako nastaje

Infekcija mokraćnog sistema je zapravo infekcija ili upala bubrega, mjehura, mokraćnih cijevi ili kanala. Obično se javlja kada bakterija iz crijeva pronađe svoj put prema mokraćnom sistemu kroz mokraćni kanal. Ako je imunološki sistem jak, on može sam uništiti bakterije pa do upale nikada ne dođe.

NA VRH