ORDINACIJA Infektivne promjene ukazuju na bolest

Koža prva otkriva dijabetes

Promjene na koži mogu biti izazvane bakterijama i gljivama, a najčešće se manifestiraju kao ojedi i čirevi

Piše: Prof. dr. Naima Mutevelić-Arslanagić
26.10.2018 07:33

Gljivične infekcije česte su na stopalima

Foto: Ilustracija

Prije nego što je i dijagnosticiran dijabetes mellitus, kod osoba s poremećenim metabolizmom glukoze javljaju se promjene na koži u regijama gdje se dvije površine kože trljaju jedna o drugu. Narod takve promjene naziva ojedom.

Između prstiju

Ojedi su izazvani gljivom kandidom albikans, kojoj za rast i razvoj prija poremećen metabolizam glukoze, odnosno povećane vrijednosti šećera u koži. Jer, ne zaboravite, kod šećerne bolesti poremećena je normalna funkcija svakog organa, pa i kože. Promjene na koži, latinski naziv dermatitis intertriginosa candidomycetica, javljaju se na koži ispod dojki, između dojki, na koži između debelog mesa, u preponama, pazusima i između prstiju nogu i ruku.

Koža na ovim regijama, u razvijenoj fazi bolesti, crvena je, sjajna, kao lakirana, vlažna i svrbi. U okolini se nalaze sitne papule, crvene boje, veličine zrna prosa i papule na čijem vrhu se nalazi gnojanica puna gljive kandide albikans. Upravo s ovakvim promjenama je i počela svaka navedena promjena na koži, samo što osobe, a ni ljekar ih ne prepoznaju pa se oboljenje izazvano kandidom dalje razvija, dok koža ne postane ogoljena.

Obično se tek tada pacijenti jave ljekaru koji bi na osnovu izgleda promjena i pozitivnog mikroskopskog nalaza i nalaza na kulturu na gljive trebao posumnjati na šećernu bolest.

U predjelu prepona promjene koje su u narodu poznate pod imenom ojed, osim gljive kandide albikans, mogu izazvati i trihofitoni (trichophytia cruris, ali i korinebakterium koje izazivaju eritrazmu). Trihofitije i eritrazma liječe se na sasvim drugi način u odnosu na bolesti izazvane kandidom. Pojedini izazivači bolesti mogu se međusobno razlikovati tek nakon izolacije uzročnika u mikrobiološkoj kulturi, a onda slijedi i terapija prema vrsti uzročnika.

  • Prof. dr. Naima Mutevelić-Arslanagić
    Prof. dr. Naima Mutevelić-Arslanagić Foto: (Arhiva)

Dijabetičari, osim poremećenog metabolizma glukoze, imaju oslabljen imunitet, naročito ćelijsku komponentu kasnog imuniteta. Zato su skloni obolijevanju od bakterijskih oboljenja kože. To su folikulitis i furunkuloza ili gnojni čirevi kože. Folikulitis je stafilokona, rjeđe streptokokna infekcija dlačnih kanala, s površnijim smještajem upalnog procesa. Folikulitis se javlja na svim dijelovima kože koji su obrasli dlakom, a naročito je čest u predjelu debelog mesa, donjeg dijela trbuha, na koži donjih ekstremiteta i podlaktica.

Porast temperature

Furunkul ili čir izazvan najčešće zlatnim stafilokom rijetko se kod dijabetičara javlja u pojedinačnom obliku, kao što je najčešće slučaj kod zdravih osoba. Kod dijabetičara čirevi su brojniji i javljaju se jedan za drugim. Za razliku od folikulitisa, koji je praćen subjektivnim osjećajem žarenja, čirevi su bolni. Uvijek su praćeni porastom tjelesne temperature.

Za razliku od zdravih osoba kod kojih se nakon adekvatne antibiotske terapije čirevi smiruju, kod dijabetičara se oni i dalje javljaju, uz poremećeno opće stanje. Osim povišene temperature, javljaju se bolovi u zglobovima, opća iznurenost i iscrpljenost. Obavezno liječenje

Sva oboljenja zahtijevaju kontrolu glukoze u krvi, kontrolu dnevnog kretanja glukoze u krvi, test opterećenja glukozom i druge pretrage koje odredi endokrinolog, dijabetolog, ali i primjenu lijekova koji će djelovati na uzročnike koji su izazvali oboljenja kože. Naročito je važno što prije primijeniti liječenje bakterijskih, gnojnih oboljenja, a to su čir i folikulitis, jer ona pogoršavaju metabolizam glukoze, odnosno dovode do još većeg skoka glukoze u krvi.

Uklanjanje kandide

Potrebno je izliječiti, eradicirati i otkloniti patogenu kandidu albikans. Naime, ona dodatno oštećuje ionako već oslabljen imunitet osoba oboljelih od šećerne bolesti.

Urođena otpornost

Postoje i pacijenti s teškim oblicima šećerne bolesti čija je otpornost kože na bakterijske infekcije potpuno normalna. Ispitivanja na velikim grupama dijabetičara pokazala su da količina glukoze u koži ne može biti jedini razlog smanjenoj otpornosti kože prema infekcijama. Svakako je važan celularni imunitet, a on je najvećim dijelom nasljedno određen, pa otuda i otpornost.

Treba imati na umu da prisustvo patoloških metabolita nastalih u toku šećerne bolesti utječe na povećanu sklonost kože nekih dijabetičara za obolijevanje od bakterijskih i gljivičnih infekcija.

Dijabetičari, osim poremećenog metabolizma glukoze, imaju oslabljen imunitet, naročito ćelijsku komponentu kasnog imuniteta

NA VRH