Svaka treća osoba starija od 65 godina ima problem sa sluhom. Najprije počinju problemi sa slabijim registrovanjem tonova visoke frekvencije. Pacijenti se uglavnom žale da ne čuju telefon, zvono na vratima, kucanje sata.

Zatim se proširuje i na srednje i niže, tako da osoba sve slabije razumije govor drugih, što bitno utiče na kvalitet života. Ta staračka nagluhost ili presbiakuzija je fiziološka pojava postepenog gubitka sluha.

Polovina ne čuje

Gubljenje sluha počinje već oko 50. godine, a procjenjuje se da čak oko 50 posto starijih od 75 godina ima problem sa sluhom. Češće pogađa muškarce nego žene. Po učestalosti pojavljivanja oboljenja u starosti staračka nagluhost je na trećem mjestu, poslije oboljenja kardiovaskularnog i lokomotornog sistema.

Problemi sa sluhom razvijaju se postepeno i neprimjetno, a kada osoba primijeti da slabije čuje, ovaj proces je već daleko odmakao. 

Staračka nagluhost je obično obostrana i progresivna, a nastaje kao posljedica degenerativnih promjena struktura unutrašnjeg uha, promjena na krvnim sudovima, slabije prokrvljenosti i degenerativnih promjena neuroepitelnih ćelija.

Arterioskleroza, metabolički poremećaji, oboljenja bubrega, dugotrajna upotreba nekih lijekova koji oštećuju neuroepitel u unutrašnjem uhu mogu ubrzati ovaj proces.

Kod pacijenata koji imaju problem sa nagluhošću obično se nađu arteriosklerotične promjene na krvnim sudovima (bolesnici od šećerne bolesti), degenerativne promjene na bazalnom zavoju Kortijevog organa (osobe koje su radile u buci), atrofiju nervnih ćelija i vrlo često genetsko opterećenje.

Bolest zahvata oba uha i često je praćena zujanjem. Pacijenti obično kažu da čuju, ali ne razumiju.

Među prvim znacima staračke nagluhosti je da se glasovi „s" i „t" teže čuju i razumiju, ali na ovaj proces treba posumnjati i ako se govor drugih ljudi čuje kao mrmljanje, razumijevanje razgovora je otežano ako se u pozadini čuje buka. Pokazatelj može biti i ako se lakše čuje glas muškarca nego glasovi žena koji su viših frekvencija, ili tinitus (zujanje).

 Dijagnoza i liječenje

Dijagnoza se postavlja na osnovu pregleda ORL liječnika i snimka sluha (tonalna liminarna audiometrija) a liječenje podrazumijeva otklanjanje faktora koji pogoršavaju staračku nagluhost:

* Reguliranje šećera i masnoće i krvi;

* Liječenje krvnog pritiska;

* Izbjegavanje buke;

* Kao i uzimanje vitamina i tzv. selektivnih vazodilatatora, uglavnom iz grupe betahistina.

Slušni aparat se preporučuje u svim slučajevima gubitka sluha u govornom području (između 500 i 8.000 herca).