TERAPIJE

Matične ćelije: I nada, i nepoznanica

Zvanična medicina je još daleko od toga da matičnim ćelijama može liječiti gotovo sve: od Alzheimerove do Parkinsonove bolesti, dijabetesa, ishemijske bolesti mozga i srca. Matične ćelije su, ipak, još predmet eksperimentalnih terapija

Zamrzavanje donekle oštećuje ćelije. Ilustracija

"Zdravlje u kući"

25.9.2018

Matične ćelije su, i poslije dugog niza eksperimenata, još i velika nada, i velika nepoznanica. U laboratorijskim uslovima od njih se, eksperimentalno, mogu napraviti neki organi.

Međutim, u realnim uslovima, kod terapije nekih teških bolesti, najveći problem je predvidjeti kako će se matična ćelija ponašati kad se ubaci u tijelo pacijenta, pa su mnogi napori naučnika dosad bili bez uspjeha.

Zvanična medicina je još daleko od toga da matičnim ćelijama može liječiti gotovo sve: od Alzheimerove do Parkinsonove bolesti, dijabetesa, ishemijske bolesti mozga i srca. Matične ćelije su, ipak, još predmet eksperimentalnih terapija.

Primjenjuje se njihovo djelovanje u liječenju povreda koštano-zglobnog sistema i drugih organa, ispituje primjena za hronične degenerativne bolesti, hronične bolesti srca, hronične opstruktivne bolesti pluća, u akutnoj ishemijskoj bolesti srca, moždanog udara...

Tri izvora matičnih ćelija

Pored matičnih ćelija koje se uzimaju iz pupkovine novotođenčeta i svako naše tkivo posjeduje sistem lokalnih matičnih ćelija. Matične ćelije koje se stvaraju u prvih nekoliko nedjelja razvoja ploda - praktično su "nespecijalizirane" ćelije koje se kasnije, u toku trudnoće, "specijaliziraju" u druge ćelije i tkiva.

Postoje tri načina dobijanja odraslih matičnih ćelija:

1. koštana srž (tkivo se uzima punkcijom ili bušenjem butne kosti ili krila bedrene kosti),

2. potkožno masno i vlaknasto vezivno tkivo (tkivo se uzima liposukcijom),

3. krv (krv se vadi, pa se centrifugira da bi se izvukle matične ćelije i “očišćena” krv vratila u krvotok).

Osim kostne srži i pupčanika matične ćelije se najčešće uzimaju iz masnog tkiva. Mogu se uzimati i od djece i od odraslih u svim fazama života, a uspjeh njihove primjene zavisi od mnogih faktora.

Iako svako naše tkivo posjeduje sistem lokalnih matičnih ćelija, pokazalo se da mikrookolina kostne srži sadrži veliki broj različitih matičnih ćelija, sa biološkim potencijalom koji najbolje podržava obnovu i rast praktično svih tkiva.

Visokoplastične odrasle matične ćelije imaju veliku primjenu u savremenoj medicinskoj praksi, npr. pri transplantaciji koštane srži. U „svježem obliku" matične ćelije se najčešće koriste za podmlađivanje kože i oporavak zglobova.

Savremene tehnologije omogućavaju da se one vještačkim putem uzgajaju i transformiraju u specijalizirane tipove ćelija sa karakteristikama identičnim ćelijama različitih tkiva i organa, od ćelija kože i skeletne muskulature do visokodiferenciranih nervnih ćelija.

Zamrzavanje donekle oštećuje ćelije ili mijenja njihova svojstva. To ne znači da su zamrznute ćelije izgubile terapijski potencijal, ali nemaju u potpunosti ista svojstva kao prije zmrzavanja.

Lijek za bolne zglobove i kosti

Matične ćelije u liječenju povreda i degenerativnih promjena na zglobovima stimuliraju regeneraciju okolnog tkiva zgloba. Uzimanje kao i primjena matičnih ćelija radi se kako u lokalnoj, tako i opštoj anasteziji. Postignuti rezultat je trajan.

Terapija povreda koštano-mišićnog sistema i degenerativnih promjena na zglobovima matičnim ćelijama najčešće se koristi kod problema sa koljenom, kukom, skočnim zglobom i nešto rjeđe ramenom.

Za terapiju zglobova matične ćelije se najčešće uzimaju iz kostne srži, jer su biološki potentnije. One mnogo brže stimuliraju obnavljanje hrskavice. Da bi se zglobovi liječili matičnim ćelijama neophodan je i čitav niz analiza kako bi se vidjelo hoće li i u kolikoj mjeri terapija biti uspješna.

Nisu sve povrede koštano-zglobnog sistema pogodne za ovakvu vrstu terapije. Promjene koje su hronične, koje suviše dugo traju, praćene velikim stepenom upale, kao i masivne povrede svih struktura zgloba ne mogu se sanirati isključivo jednom vrstom tretmana, pa ni upotrebom matičnih ćelija. Slično je i u primjeru estetskih tretmana.

Rekonstrukcija urođenih defekata i povreda

Iako se matične ćelije za podmlađivanje mogu uzeti iz masnoća sa bilo kog dijela tijela, praksa je pokazala da su najkvalitetnije one u masnom tkivu stomaka i unutrašnjosti butina.

Masno tkivo sa matičnim ćelijama uzima se pomoću specijalnih tupih igli - kanila i specijalnih špriceva sa niskim vakuumom. Zatim se dobijeni uzorak mehanički obrađuje centrifugiranjem ili raznim tehnikama filtracija.

Treća faza procesa je ubrizgavanja u više slojeva mekog tkiva u zavisnosti da li se želi rekonstruirati meko-tkivni defekt nastao traumom ili rođenjem ili se koriste u svrhu podmlađivanja.

Matične ćelije dobijene iz masnog tkiva potenciraju transplantirane masti da popunjavaju konturne deformitete na licu i tijelu ili, pak, popravljaju kvalitet kože ili ožiljaka, ali i poboljšavaju lokalnu cirkulaciju.

Poslije intervencije ostaju blagi otoci i modrice koji spontano prolaze. Krajnji rezultat podmlađivanja najbolje se vidi za tri do šest mjeseci, a njegova trajnost je zasada dugoročna.

 Podmlađivanje – bolje od botoksa i filera

Matične ćelije danas imaju glavnu ulogu u podmlađivanju, jer za njih nema granica kao što je to slučaj sa primjenom botoksa i hijaluronskih filera. Pomoću matičnih ćelija dobijenih iz masnog tkiva moguće je podmladiti sve dijelove tijela - izgled ruku, vrata i dekoltea, što nije moguće ni hirurški, niti pomoću preparata.

Regeneracija kože pomoću matičnih ćelija ima bolji estetski efekat. U svom radu svjetski stručnjaci koriste svježe matične ćelije samog pacijenta koje su u okviru jedne intervencije uzete pa zatim ponovo ubrizgane u tkivo, ali rade i sa zamrznutim matičnim ćelijama.

Osim mehanički, matične ćelije se mogu obrađivati i enzimskim putem, a to praktično znači da mladi ljudi mogu pohranjivati svoje vlastite ćelije, koje su u mladosti mnogo potentnije, i da ih u kasnijim godinama koriste u regenerativne svrhe.

Nove dojke od sala s trbuha

Matične ćelije iz masnog tkiva imaju značajno mjesto i u rekonstrukciji tkiva, ne samo u podmlađivanju. Danas je moguće da se, zahvaljujući matičnim ćelijama, dojka rekonstruira bez ijednog reza.

Taj proces izgleda tako što se najprije uzimaju masti iz abdomena ili drugih dijelova tijela pa se zatim transplantiraju u amputiranu regiju dojke.

Naravno, prije toga se pripremi ta zona postavljanjem specijalnog ekspander sistema koji vakuumom uvećava tkivo, poboljšava cirkulaciju zone u koju treba dodati mast, jer u njoj ima malo tkiva.

Specijalno vakuum pomagalo "brava" se nosi mjesec i po prije ubrizgavanja ćelija. Čitav ovaj proces dovodi do oblikovanja novoformirane dojke koja je vrlo slična drugoj, a kod pacijentkinja koje imaju veće grudi ovaj proces se kombinira sa ugradnjom implanta.

Matične ćelije iz pupčanika

U javnosti se stalno govori o čuvanju matičnih ćelija pupkovine. Ali poenta nije čuvati ih, nego ih i upotrijebiti. Matične ćelije stvarno mogu pomoći djetetu, mogu spasiti život ako je teška bolest krvi u pitanju, kao što je leukemija, ili pomoći kod stanja koja se danas smatraju neizlječivim, kao što je autizam, kao što je cerebralna paraliza.

Ima mnogo banaka koje ih čuvaju, ali malo njih ili instituta koji ih koriste.

Matične ćelije čuvaju se u tečnom azotu, na minus 196 stepeni. Matične ćelije iz pupčanika uzimaju se poslije porođaja, pupčanik je povezan s posteljicom, žena i beba to ne osjete.

One se prije obrade transportiraju na temperaturi krvi (dakle na 37 stepeni), dok ne stignu u samu banku, zatim se obrađuju i zamrzavaju na minus 196 stepeni, na temeperaturi na kojoj svi biološki procesi staju.

Za matične ćelije iz pupčanika bitno je i kako su zamrznute, odnosno kakva je vitalnost i koliko ih je. Ukoliko postoji dovoljan broj matičnih ćelija, onda se podijele na dvije, tri aplikacije, a u svijetu danas postoji i tehnologija umnožavanja matičnih ćelija, pa broj postaje manje važan, važnija je vitalnost.

 Tri važne razlike

1. Matične ćelije iz pupčanika sto posto odgovaraju djetetu, dok je za upotrebu ćelija kostne srži potreban odgovarajući donor, koji se teško nalazi. Da bi se našao jedan odgovarajući donor potrebno je 60.000 uzoraka.

2. Pri upotrebi nema razlike među matičnim ćelijama izuzev što se jedne uzimaju na samom porođaju, i to je bezbolno, dok se druge (iz kostne srži) uzimaju od odraslog čovjeka i vrlo je bolno.

3. Razlika je i u tome što se matične iz kostne srži upotrebljavaju uglavnom za liječenje bolesti krvi (leukemija, anemija, limfoma, mijeloma), dok se ćelije iz pupčanika upotrebljavaju i za liječenje nekih neuroloških bolesti i za regeneraciju tkiva, tako da definitivno imaju prednost.


Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.