Foto: Ilustracija Uganuća skočnog zgloba prate oštećenja mekih tkiva

FIZIJATRIJA Prijeti razvojem hroničnih problema

Uganuće skočnog zgloba nije jednostavna povreda

Moderna fizijatrija smatra da poslije prvog ozljeđivanja skočnog zgloba postoji velik rizik od ponovnih takvih ozljeda, ali i od mogućih ozljeda koljena te upalnih procesa na tetivama i mišićima donjih ekstremiteta

Piše: Prof. dr. Dijana Avdić
14.09.2018 17:53
A
A
A

Kad izvrnete skočni zglob, nikada nemojte pomisliti da je to jednostavna i lako izlječiva ozljeda – oblog, malo mirovanja i gotovo. Nije tako. Jedno uganuće skočnog zgloba često je samo prva od budućih nevolja.

Svjetski fizijatri izračunali su da čak 40 procenata uganuća prijeti razvojem hroničnih problema sa skočnim zglobom ili njegovom okolinom.

Kad smo već kod statističkih podataka, navedimo i to da su uganuće skočnog zgloba najčešća trauma na tom dijelu tijela te da su Amerikanci izračunali kako svake godine njih milion zbog te povrede potraži liječničku pomoć.

Rasadnik novih povreda

Zna se i da je po nekim statistikama i do 30 posto svih sportskih ozljeda vezano za uganuće, mada ova povreda godinama nije smatrana naročito ozbiljnom. Pa i još uvijek mnogi sportski fizijatri smatraju da kod distorzija (uganuća) prvog i drugog stepena treba što prije ukloniti otok i vratiti sportistu bar u uobičajene dnevne aktivnosti, ako ne i na sportske terene.

Danas moderna fizijatrija smatra da poslije prvog ozljeđivanja skočnog zgloba postoji velik rizik od ponovnih takvih ozljeda, ali i od mogućih ozljeda koljena te upalnih procesa na tetivama i mišićima donjih ekstremiteta.

Američki i engleski fizijatri naročito su svojim istraživanjima dokazali da brza i nedovoljno kvaliteta rehabilitacija može biti rasadnik novih povreda. Zato treba nešto više reći o samom skočnom zglobu.

Dva funkcionalna dijela skočnog zgloba ponašaju se kao cjelina. Prvi dio su dvije potkoljenične kosti međusobno spojene čvrstim ligamentom pa izgledaju kao klješta između kojih je umetnuta jedna kost stopala.

Te tri kosti čine tzv. gornji nožni zglob (spoj potkoljenice sa stopalom) i u njemu se odvijaju pokreti stopala naprijed/natrag (gore/dolje). U međusobno uzglobljenim kostima stopala odvijaju se kretnje lijevo/desno, koje su od iznimne važnosti za stabilnost i balans.

U stvarnosti cijelo stopalo, sa svojim spojem za potkoljenične kosti, u kombinaciji sa nekim kretnjama koje se odvijaju u koljenu, djeluje kao jedna funkcionalna cjelina.

Čvrstoću zglobovima i kostima daju ligamenti, mišići i njihove tetive. Uganuća i njima izazvana oštećenja dešavaju se u trenucima kada su sile koje djeluju na stopalo prejake, iznenadne ili u smjeru za koji stopalo nema dovoljnu zaštitu.

 Oštećenje mekih tkiva

Uganuća skočnog zgloba prate oštećenja mekih tkiva, prije svega ligamenata, tetiva, mišića, ali i zglobnih hrskavica. Pokreti stopala pri kojima se sve to događa najčešće su uvrtanje te izvrtanje.

Uvrtanje je pokret prema unutra i ono čini gotovo 80 procenata svih distorzija, dok je izvrtanje pokret prema vani. Obično je taj događaj praćen iznimno jakom i oštrom boli, nakon koje slijedi brzo ili polagano stvaranje otoka na mjestu oštećenja mekih tkiva.

Veličina otoka nije uvijek u vezi sa jačinom ozljede, a moguće je da manje istegnuće ligamenta prati puknuće nešto veće krvne žile, što kao rezultat ima velik, gotovo zastrašujuć otok.

Međutim, ako je to ponovoljeno uganuće, čak i ako je veliko i ozbiljno, do otoka ne mora doći, a sama ozljeda može izazvati tek blagu bol. Zato ne treba težinu povrede procjenjivati odoka, po veličini otoka ili modrila.

Prva pomoć

Kako postupiti sa ozljedom? Najprije, naravno, prva pomoć: ledeni ili hladni oblozi, elastični zavoj, ozljeđena noga položena na povišen položaj, ali je isto tako vrlo važno snimiti povrijeđeni zglob kako bi se izbjegla moguća fraktura (lom) neke od kostiju. Fraktura nije baš jako rijedak slučaj kod ove povrede.

Dalja odgovarajuća terapija zavisit će od tipa ozljede, načina njenog nastanka i fizičke aktivnosti kojom se ozlijeđena osoba bavi.

Ledeni oblog stavlja se odmah. Idealna bi bila kesica napunjena kockicama leda stavljena direktno na bolno mjesto. Oblog se drži desetak minuta i ozljeđeno mjesto povija elastičnim zavojem.

Ove se aktivnosti provode kako bi se po mogućnosti smanjio nastanak otoka, a tako će se kasnije ubrzati ukupni oporavak. Led se stavlja kako bi se stisnule krvne žile, a elastični zavoj u cilju povećanja okolnog pritiska na ozlijeđeni krvni sud kako bi krvarenje što prije prestalo.

Koliko dugo držati led na mjestu ozljede? Razni stručnjaci dat će različite prijedloge, ali u svakom slučaju nije dobro pretjerivati. Nikako ne bi treblo dozvoliti držanje leda dugo, kako ne bi došlo do promrzlina, a one bi sigurno otežale liječenje i oporavak.

Nisu rijetki slučajevi da se, kad pri ruci nema leda, na povrijeđeni zglob stavljaju neki zamrznuti proizvodi – meso, kese s voćem ili povrćem iz zamrzivača. To nikako ne treba raditi, već umjesto leda upotrijebiti hladnu vodu iz česme.

Dalji tretmani

Nakon što se postavi elastični zavoj, led se postavlja preko njega, a pri odlasku na spavanje skine ili barem otpusti zavoj kako bi se omogućila cirkulacija krvi u tkiva.

Ukoliko je RTG snimak pokazao da nema loma kosti niti ima naznaka puknuću jednog snažnog unutarnjeg ligamenta koji drži dvije kosti potkoljenice na okupu, treba započeti put opravka.

Za prva dva do tri dana oporavak znači: mirovanje, ledeni oblozi, elastični zavoj i držanje noge na povišenom mjestu. U prvo vrijeme stavljaju se longeta ili plastična ortoza, no longete ne bi trebalo držati duže od sedam dana. Osim toga, pitanje je koliko su one dobre za postizanje kasnije stabilnosti zgloba.

Fizioterapija, koja je naredna stepenica u liječenju, iznimno je važna i to u punom obimu. Koriste se ultrazvuk, elektroterapija, magnetoterapija, ali najbitnije su limfna drenaža, masaža i vježbe mobilnosti kako bi se otok što brže resorbirao.

Obično u ovoj fazi okolina zgloba, ali nerijetko i cijelo stopalo i dobar dio potkoljenice poprime različite boje, od modro-crne, pa sve do žuto-smeđe, sve kao rezultat resorpcije hematoma.

U zavisnosti od veličine ozljede i konkretnih mogućnosti, cilj je što je prije moguće uspostaviti normalan obim kretnji u samom zglobu i opteretiti ga punom težinom tijela.

Funkcionalna liječenje

Međutim, kada otok prođe i bolnost nestane postavlja se pitanje je li zglob sposoban podnijeti svo opterećenje svakodnevnih aktivnosti. Kod sportista je posebno važno može li ozljeđeni zglob podnijeti sve zahtjeve sporta kojim se ozljeđeni bavi.

Zna se,naime, da još dugo nakon uklanjanja svih simptoma na djelu može biti manja ili veća nestabilnost zgloba. Ona se očituje kao njegova nesposobnost da savlada manje stres sile, što je prije ozljede činio bez problema.

U takvim slučajevima na djelu je funkcionalno liječenje sa ciljem povratka izgubljenih sposobnosti. Ono se sastoji od vježbi snage, istezanja, te ponajviše vježbi balansa, a u sportaša i vježbi skočnosti, brzine i eksplozivnosti.

Tek po završenom funkcionalnom liječenju može se reći da je učinjeno sve što je bilo moguće kako bi se spriječile nove ozljede samog zgloba ili njegove funkcionalne ili fizičke okoline.

Ovaj se dio liječenja u svakodnevnoj praksi nažalost često zanemaruje. A to povećava mogućnost nastanka stalno nestabilnog zgloba sklonog uganućima, što povećava rizik od oštećenja hrskavice, a time i trajnih posljedica koje se teško liječe.

Operativni zahvati nakon uganuća skočnog zgloba su rijetki, a do njih dolazi kada neoperativno liječenje nije dovelo do zadovoljavajućih rezultata. Riječ je najčešće o uganućima trećeg stepena kada je potpuno pukao jedan ili više ligamenata.

 Ortoze i bandaže

Kod uganuća prvog i drugog stepena za sportiste jedno od rješenja su ortoze koje dodatno učvšćuju zglob pri sportskim aktivnostima, kao i bandaža flasterima, ali treba napomenuti da se ne zna tačno kako njihova dugotrajna primjena utječe na funkciju koljena.

U pitanju su poznati zakoni fizike – ako se neki pokret ograniči na jednom mjestu, on će se dogoditi negdje drugo, a kad je riječ u skočnom zglobu, onda je to koljeno.

 Kiropraktika i „namještanje“ zgloba

Poslije uganuća vrlo se često rade manipulativni zahvati, poznata kiropraktika. Mnogo je pristalica ove metode, govori se o izuzetno dobrim rezultatima tog pristupa liječenju.

Nisam sigurna da bih, kad bih uganula zglob, prihvatila taj način liječenja, on nije dovoljno istražen. Ko ga prihvata, radi to na svoj rizik.

Inače je u našem narodu prihvaćena ta metoda „namještanja“ zgloba odmah poslije povrede. Izvode je razni laici, prikazana je čak i u jednoj sapunici koja je i kod nas gledana. A zapravo je to samo šansa da neupućeni laik svojim pokretima samo dodatno ozlijedi već oštećeni ligament.