„Žurim, u panici sam", "Strah me i u panici sam", "Nisam dobro, u panici sam jer ne znam šta mi se dešava", neke su od rečenica koje često čujemo u razgovoru. Stječe se utisak da se pojam panika upotrebljava nesvjesno, zato što najbolje oslikava trenutno stanje u kojem se određena osoba nalazi. Jer, kad neko kaže da je u strašnoj panici, obično se pomisli da je riječ o nečemu izuzetno ozbiljnom.

Konfuzija i haos

Panika je, prema definiciji, stanje iznenadnog i intenzivnog straha, koji može doživjeti pojedinac ili grupa u nekim situacijama, koje su za njih ugrožavajuće. Osjećaj ugroženosti može biti jasan i prepoznatljiv, pogotovo ako je riječ o egzistencijalnoj ugroženosti, ali je češće nejasan i neprepoznatljiv. Suština je u tome da se osobe u ovakvim paničnim stanjima ne ponašaju racionalno, već konfuzno i haotično. Preplavljene su strahom, zbog čega traže hitnu intervenciju i pomoć.

Ako se stanja ili napadi panike ponavljaju, smatra se da je riječ o paničnom poremećaju, koji pripada neurotičnom spektru psihičkih, odnosno mentalnih poremećaja.

S obzirom na to da se napadi panike javljaju iznenada i da su vrlo neprijatni, osobe koje su ih doživjele sada razvijaju strah od ponovnog napada. Ovo stanje prepoznaje se po tome što počinju izbjegavati mjesta na kojima se dogodio prvi napad ili situaciju koju smatraju rizičnom. U tom smislu najčešće izbjegavaju zatvorene prostore, gužve, javni prijevoz, toplo vrijeme...

Gubitak svijesti

Smatra se da jedan do tri posto populacije ima ovaj problem ili boluje, i to češće žene. Stanje panike praćeno je određenim tjelesnim simptomima, kao što su ubrzan rad i lupanje srca, osjećaj nedostatka zraka ili gušenje, neprijatnost u grudima. Prisutno je i drhtanje, znojenje ruku i tijela, vrtoglavica i osjećaj da će izgubiti svijest. Svi ovi simptomi praćeni su još i strahom od smrti, gubitka kontrole nad svojim ponašanjem, kao i ludila.

Panikama i paničnom poremećaju sklone su anksiozne osobe, osobe koje su stalno u nekoj strepnji, koje su pretjerano brižne skoro zbog svega, uključujući i pretjeranu brigu za vlastito zdravlje ili strah od bolesti.

Strah

Strašljive osobe po svojoj prirodi su kandidati za paniku. One se prepoznaju po tome što reagiraju na svaku vrstu straha, počev od djetinjstva, pa dalje kroz cijeli život. U posebnim nepovoljnim okolnostima i periodima života (posao, porodica ili egzistencija), one postaju još nesigurnije, zabrinutije i uplašenije. U nekim trenucima njihova anksioznost zna porasti i postati toliko intenzivna da provocira panični napad, a oni ostaju nemoćni.

Pomoć

U stanjima panike važno je da su osobe oko njih smirene, da bi ih umirile, ohrabrile i pokušale ih uvjeriti da će ovo stanje proći, a da se ništa loše neće dogoditi njihovom psihičkom i fizičkom zdravlju. Također je važno da se zna da napadi panike najčešće traju od nekoliko minuta do pola sata, te da se uspješno mogu liječiti. Najčešće se liječe psihoterapijom, lijekovima ili kombinacijom psihoterapije i medikamenata.

Prevencija

Budući da se panična stanja dešavaju iznenada, teško ih je prevenirati. Ali, osobe već nakon prvog napada same izbjegavaju situacije koje smatraju potencijalno provokativnim, što je često iracionalno. Ali, zahvaljujući psihoterapiji, moguće je otkriti povode za paniku. Ako im se razriješi enigma uzroka, panične osobe postaju sigurnije. Na neki način nauče kako se nositi s tim, postaju sve sigurnije, a vremenom napadi panike potpuno nestaju.

Dijagnoza

Osobe s panikom su za liječenje kod psihijatra, ali je zbog tjelesnih simptoma koji se javljaju tokom napada uobičajeno da se šalju somatskim ljekarima, koji liječe tijelo. Ali, često se događa da se obavi serija ispitivanja, a da ljekari ne dobiju pretpostavljene odgovore. U takvim okolnostima podvrgavaju ih novim i novim analizama i ispitivanjima, a odgovori i dalje izostaju. Takvim ponašanjem osobe s paničnim poremećajem dodatno se plaše i traumatiziraju, jer nekad prođu mjeseci i godine dok se ne jave psihijatru.

Pretrage

Korisno je uraditi osnovne internističke i kardiološke analize i isključiti tjelesne bolesti i poremećaje. Ali je isto tako razumno poslati ih blagovremeno stručnjacima za mentalno zdravlje, ako nema organskih oboljenja. Ne treba smetnuti s uma da je riječ o poremećaju psihičke prirode, iako se ispoljava kroz tjelesne simptome koji najčešće aludiraju na oboljenje srca.