Obolijevanje od astme danas je prisutno više nego ranije. I to prividno i stvarno. Prividno - iz razloga što razvoj medicine upućuje da se više i češće misli na astmu i omogućuje njeno preciznije otkrivanje. Stvarno - iz razloga što se s napretkom civilizacije povećava zagađenost vazduha i povećava uticaj drugih faktora, koji dovode do ovog oboljenja.

U svijetu danas ima više od 300 miliona astmatičara. Invalidnost i smrtnost od astme su velike i pored dobro definisanih etioloških i djagnostičkih parametara, te terapijskih tretmana.

Astma se ne može izliječiti. Ona se može liječiti, kontrolisati i samokontrolisati putem astma control testa, tako da se mogu spriječiti noćni i dnevni simptomi, ozbiljniji napadi, a primjenjivanje medikacije svesti na minimum.

 Šta je bronhijalna astma

Astma je hronična upalna bolest disajnih puteva multikauzalne/višeuzročne geneze u čijoj osnovi leži i povećana podražljivost disajnih puteva, koja podrazumijeva složeno djelovanje upalnih stanica i medijatora na stanice i tkiva disajnih puteva. To vodi njihovom suženju i promjenljivom ograničenju protoka vazduha sa povratnim napadima kašlja i napetosti u gudnom košu, bolu osobito noću i/ili rano ujutro.

Mehanizam nastanka astme je kompleksan i čine ga faktori rizika, nasljedni faktori kao i uzročni i trigger faktori. Svi oni dovode do upale disajnih puteva koja ima za posljedicu njihovu hiperreaktibilnost, a koja vodi ka ograničenju protoka vazduha. To se manifestira simptomima u smislu otežanog disanja, gušenja, napada teškog disanja, kašlja.

Astma se ne smatra stanjem sa izolovanim napadima bronhospazma, nego je hronični upalni poremećaj disajnih puteva, zato se liječi upala i hronicitet.

Hronična upalna bolest

Suženje disajnih puteva u astmi rezultat je spazma glatkih mišića bronha, edema sluznice disajnih puteva i pojačanog izlučivanja sluzi, te morfoloških promjena (upalna infiltracija zida bronha, edem intersticija, pojačana propustljivost mikrocirkulacije i začepljenje lumena disajnih puteva sekretom).

Astma je hronična upalna bolest i evidentirano je da se upalne promjene nalaze u bronhijalnoj sluznici svih astmatičara, one se kod njih nalaze i kada nema simptoma.

Hronicitet karakteriše i pogoršanje astmatskih simptoma koji rezultira akutnim upalnim epizodama na hronično upaljenom terenu, uz veoma složene ćelijske, neimunogene i biohemijske mehanzme.

Patofiziološki mehanizmi bronhijalne upale koji rezultiraju astmatskim napadima su neimuni podražaji kao virusna infekcija, fizikalni i hemijski agensi, koji djeluju na autonomni nervni sistem. Zatim imuni podražaji – antigeni.

Neimuni i imuni podražaji djeluju na staničnu aktivaciju u smislu aktivacije mastocita, eozinofila, epitelnih stanica, makrofaga, limfocita. Oslobađaju se upalni medijatori, koji dovode do kontrakcije glatkih mišića i odložnih reakcija, što čine hronicitet bolesti.

Stanična aktivacija navedenih stanica dovodi do upale/edem, stanična infiltracija, subepitelna fibroza, lučenje mukusa, povećana permeabilnost. Sve to dovodi do hiperreaktivnosti bronhijalnog sistema, što ima za posljedicu astmu.

 Šta uzrokuje astmu

Astma se može javiti u bilo kojoj životnoj dobi i nije zarazna bolest. Teško je znati šta je to što je uzrokuje, ali se danas zna slijedeće:

1. Veća je vjerovatnoća da će neko oboljeti od astme ukoliko u porodici postoji historija astme ili alergijskih oboljenja.

2. Mogućnost obolijevanja od astme povećava se kod pasivnih pušaća.

3. Rizik predstavljaju iritirajući agensi na radnom mjestu.

4. Zagađenje životne i radne sredine mogu pogoršati simptome astme.

5. Deluju i različiti aspekti stila života, promjena u kulturi življenja, ishrana.

6. Pušenje tokom trudnoće povećava rizik od oboljenja te uzrokuje malu težinu novorođenčeta.

Koji su simptomi

1. Nedostatak vazduha.

2. Kašalj.

3. Hripanje, piskanje, odnosno, zvuk koji podsjeća na zviždanje u grudima.

4. Osjećaj stezanja u grudima.

Svi pacijenti ne moraju imati ove simptome. Neki ih imaju povremeno, a neki stalno, ovisno o kontroli pacijenta.

Klinička slika astme

Klinička slika astme vrlo je raznolika. Na prvom su mjestu povremeni napadi otežanog disanja i/ili pištanje/sviranje, zviždanje, stezanje u grudima i

kašalj koji se pogoršava noću.

Otežano disanje ili kašalj javljaju se i nakon fizičkog napora, a česta prehladna stanja koja traju više od 10 dana. Do smanjenja ili prestanka disajnih tegoba dolazi nakon nakon uzimanja bronhodilatatora.

Kako se postavlja dijagnoza

Algoritam u dijagnostici astme je sljedeći:

1. Historija bolesti/detaljno ispitati simptome - kašalj, posebno noću, sviranje u grudima, ponavljanje epizoda otežanog disanja i tjeskobe u grudima. Podaci ili nalazi o atopiji u porodici i/ili ličnoj anamnezi ekcem, urticaria, polenska kijavica ili drugi podaci o alergiji.

2. Riziko faktori

• predisponirajući/ alergija u ličnoj ili porodičnoj anamnezi,

• faktori koji mogu da uzrokuju astmu/kućni ljubimci, pljesni u kućnom i/ili vanjskom okruženju, prašina, kemikalije, aspirin i neki nesteroidni antireumatici, analgetici,

• faktori koji doprinose nastanku astme/ duhanski dim - djeca naročito osjetljiva/, virusne infekcije osobito u prvoj godini života, niska tjelesna težina na rođenju, neophodno dojenje najmanje 6 mjeseci prije davanja čvrste hrane,

• stimulusi koji doprinose nastanku napada astme/triggeri, infekcije, napor uz promjenu temperature, pad temperature, vlažnost, magla, regurgitacija kiselog sadržaja želuca, trudnoća, mentruacija, menopauza, pasivno pušenje duhana, upražnjavanje nargile, upotreba kokaina i drugih droga

3. Fizikalni pregled

Na fizikalnom pregledu nalaz može biti uredan, ali i u smislu otežanog disanja /dispnea, u vidu pištanja, posebno pri izdisaju. Može se uočavati širenje nosnica pri udisaju, naročito kod djece.

Često je korištenje pomoćne muskulature, izbjegavanje ležećeg položaja, a na plućima je produžena faza izdisaja sa pratećim visokotonskim polifonim zvižducima.

Kod jake opstrukcije dolazi do prestanka disanja, pojavljuj se cijanoza, pospanost, otežan govor, ubrzan puls, plitko disanje, a i popratna stanja (ekcem, konjuktivitis, hiujavica).  

4. In vivo dijagnostički postupci - kožni testovi (Kožni testovi Prick metodom, metoda uboda, djeci do pet godina se ne preporućuju.), standardni inhalatorni i standardni nutritivni, fizikalni (toplo-hladno) i testovi na profesionalne alergene.

5. Funkcionalno dijagnostički testovi su spirometrija FEV1-FVC i mjerenje vršnog protoka u ekpiriju /PEF /.

6. In vitro dijagnostički testovi

• reaginska antitijela /ukupni i specifični IgE u serumu/,

• eozinofili u perifernoj krvi i ispljuvku,

Neke osobe imaju zakašnjelu reakciju na okidače astme. Pozitivni kožni testovi ne znači da je bolest alergijske prirode, dok sa druge strane neke nealergijske osobe imaju povišen nivo specifičnih IgE, a nemaju nikakve simptome astme.

Nisu astma

U diferencijalnoj dijagnozi astme u obzir dolaze virusne infekcije, bronhialveolitis, loklizirana opstrukcija disajnih puteva, gastroezofagealni refluks, regurgitacija kiselog sadržaja želuca, bolesti plućne cirkulacije.

 Klasifikacija astme

1. Alergijska/Extrinsic bronhijalna astma koja može biti atopijska, neatopijska i profesionalna.

2. Intrinsic /autonomna kriptogena bronhijalna astma.

3. Miješana bronhijalna astma.

4. Posebni oblici astme: Astma izazvana aspirinom, astma izazvana drugim analgeticima i antireumaticima, izazvana naporom, izazvana emocijom, astma u trudnoći i hronična astma.