Od šećerne bolesti boluje 3-5 procenata stanovništa pa se dijabetes zato tretira kao bolest savremenog društva. Osim nasljeđa važno je istaknuti da su uzroci ove bolesti stil i način života - smanjena tjelesna aktivnost i promjena načina ishrane sa većim udjelom starije dobne skupine.
Zna se da je klinička slika teža što se bolesti ranije javi. I sve komplikacije dijabetesa su teže ukoliko se ranije jave ili ako bolest nije na vrijeme otkrivena.
Isto tako komplikacije su češće ako je liječenje neadekvatno ili se zakasnilo sa početkom terapije. Ukoliko se bolest na vrijeme otkrije, a bolesnik se liječi po pravilima savremene terapije, prognoza je iznadprosječno dobra.
Smatra se da svakom četvrtom dijabetičaru potencijalno prijete komplikacije na oku. Svakako da su prisutne i druge komplikacije na organima kao što su bubrezi, nervi i krvni sudovi.
Katarakta kod dijabetičara je pet puta češća
Uz dijabetičnu retinopatiju, najčešća komplikacija na oku je dijabetična katarakta ili dijabetična mrena. Kataraktu vezanu uz šećernu bolest prvi put je opisana još 1834. godine.
Kod dijabetičara do 40 godina, učestalost katarakte je 10 procenata, dok je učestalost pojave mrene kod nedijabetičara istih godina 2 posto. Dijabetična katarakta je češća kod žena nego kod muškaraca.
Operacija katarakte je sedam puta češća kod dijabetičara nego u zdravoj populaciji. Više od 60 posto dijabetičara bez obzira na godine imaju ozbiljnija ili početna zamućenja sočiva.
Ova se mrena javlja u ranijoj životnoj dobi i ranije se operira. Dijabetična mrena se javlja ranije i sazrijeva brže nego u nedijabetičara, što bolesnika ranije dovodi na operacioni stol.
Dijabetičari često navode prolazne smetnje vida koje su posljedica promjene koncentracije šećera u krvi koja dovodi do osmotske promjene u sočivu te promjene u dioptriji na naočalama i refrakciji ili pojavi dijabetične mrene.
Enzim koji iz glukoze formira sorbitol najviše je koncentriran u epitelu sočiva i površnom korteksu pa je moguće da su prolazne smetnje vida posljedica tog djelovanja.
Ako nagli pad šećera u krvi nije praćen padom koncentracije sorbitola u sočivu osmotske bi promjene izazvale dalje bubrenje samog sočiva. Tako nastaje prezrela komponenta dijabetične mrene.
Dakle, dva su mehanizma zamućenja sočiva kod dijabetičara - ili je dijabetična katarakta osmotska katarakta gdje se smanjuje udio vode ili se akumulira voda u sočivo. Drugi razlog pojave mrene kod dijebetičara je posljedica poremećaja same strukture sočiva.
Dijabetična retinopatija – uzrok sljepila
Najvažnija komplikacija dijabetesa je dijabetična retinopatija. Najčešći je uzrok sljepila u srednjim godinama života. Otkriva se češće kod odraslih nego kod mlađih pacijenata sa dijabetesom, najčešće do 10 godina od početka bolesti.
Odlikuje se progresivnim gubitkom vida ukoliko retinopatija zahvata makulu, ili naglim gubitkom vida ukoliko je došlo do naglog krvarenja u staklovinu oka koju nazivamo hemovitreus ili hemoftalmus.
Promjene se po lokaciji na očnom fundusu dijele na centralne i periferne. Centralne promjene podrazumijevaju krvarenja, mikroaneurizme, meke i tvrde eksudate u samoj makuli. Rezulturaju centralnim makularnim edemom.
Centralne promjene liječe se laserom (mikropulsni laser) ili injekcijama anti VEGF. Cilj je umanjiti centralni makularni edem i smanjiti ili zaustaviti rast mladih krvnih sudova u foveoli koja je centar makule.
Periferne promjene liječe se laserskom fotokoagulacijom. Cilj je smanjiti površinu periferije oka koja zahtijeva dotok hrane i kisika krvlju te na taj način umanjuje prokrvljenost centra koji je zadužen za vidnu oštrinu. Moguća je kombinacija cenralnih i pereifernih promjena.
Ukoliko se ne zaustavi neproliferativna dijabetična retinopatija bolest prelazi u proliferativnu fazu. Karakteriše se pojavom mladih i neadekvatnih krvnih sudova na papili vidnog živca, na periferiji na križanju krvnh sudova.
Novonastali krvni sudovi su tanki i rigidni, imaju slab zid, lako se proširuju i krvare u staklovinu. Takva vrsta krvarenja dovodi do naglog pada vidne oštrine. Povlačenje krvarenja ostavlja iza sebe nježne membrane koje se organiziraju u vezivne trakice koje „čupkaju“ retinu, formiraju trakciju i dovore do rupice u koju ulazi staklovina. Takvo stanje se naziva ablacijom.
Šta je vitrektomija
Učestala krvarenja u staklovinu mogu dovesti do ablacije retine. Stanje trakcione ablacije retine predstavlja ozbiljnu komplikaciju dijabetične retinopatije koja se liječi isključivo operacijom koja se zove vitrektomija.
Vitrektomija ima za cilj zamijeniti krvavi sadržaj oka, skinuti i odvojiti bolesno vezivno tkivo i membrane koje su posljedica krvarenja, laserirati mjesta krvarenja ili mjesta visokog rizika za odvajanje i pucanje retine.
Na očnom dnu se kod dijabetične retinopatije mogu vidjeti slijedeći znaci: mikroaneurizme, pošireni i vijugavi krvni sudovi, hemoragije ili krvarenja (na ili u retini ili staklastom tijelu), tvrdi eksudati, edem makule, meki eksudati, neovaskularizacije (na retini ili papili), fibroglijalna proliferacija u vitreusu.
Svi oni nastaju kao posljedica poremećaja na nivou kapilara. Uzrok pojave ovako ozbiljnih komplikacija je ishemija ili hipoksija bolesne retine. Retina šalje indikatore mozgu koji stimuliraju retinu na proizvodnju novih, mladih krvnih sudova koji nisu dobrodošli na mjestu u retini koji je odgovoran za vidnu oštrinu.
OCTA – iznimno važna i korisna pretraga
Klinička pretraga koja ukazuje na postojanje mladih i bolesnih krvnih sudova u horoidu koji hrani retinu u vanjskoj u unutarnjoj retini je optička koherentna tomografija angiografija (OCTA).
Pretraga je potpuno neinvazivna, ne koristi kontrastnu boju, nema pripreme pacijenta za izvođenje. U nekoliko minuta dobija se slika prokrvljenosti ključnih dijelova oka za razvoj dijabetične retinopatije.
Znakovi promjena malih krvnih sudova dubokih dijelova oka, urastanje bolesnih i novonatalih krvnih sudova u unutarnje dijelove oka i staklasto tijelo predstavljaju ozbiljnu prijetnju dobroj vidnoj oštrini.
NA OCTA prikazuje se široko polje oštećenog kapilarnog korita retine odgovornog za nastanak hipoksije retine koja je uzrok svih problema i komplikacija proliferativne dijabetične retinopatije.
Kontrola dijabetesa igra značajnu ulogu u prevenciji ili odlaganju pojave promjena i komplikacija. Kad se promjene na očnom dnu ipak jave, čak i odlična kontrola dijabetesa ne zaustavlja progresiju.
Upotreba lasera u liječenju retinopatije
Efikasan način zaustavljanja daljnje progresije retinopatije je fotokoagulacija argon laserom. Laser se fokusira na hipoksična polja retine kako bi ih potpuno uništio. Tretirano oštećeno kapilarno korito postaje anoksično i ne krvari više.
Ukoliko se tretirana polja nalaze dalje od fovee, dolazi do značajnog poboljšanja vida. Pretvaranje hipoksičnih polja u anoksične ožiljke fotokoagulacijom se široko koristi kod proliferativne retinopatije naročito kada je prisutna neovaskularizacija na papili.
Panretinalna fotokoagulacija izvodi se velikim brojem (do 3000) laser pečata na periferiji retine na odstojanju od makule papile, a također i za prevenciju neovaskularizacije.
Fotokoagulacija se koristi za koagulaciju novih krvnih sudova koji krvare u vitreus. Vitrektomija kod vitrealne hemoragije i uznapredovale proliferativne retinopatije.
Važno je dokumentirati stepen promjena na retini kao što je funudus fotografija zbog različitog broja mikroaneurizmi, eksudata, intraretinalni mikrovaskularnih abnormalnosti i cotton-wool promjena koje zovemo mekim eksudatima.
Otkriće bolesti nije početak sljepila
Ako centralni dio oka koji nazivamo žutom pjegom ili makulom nije napadnut i visus je dobar, tretman često nije potreban. Oko 20 procenata pacijenata sa dijabetesom dužim od 20 godina nemaju promjena na krvnim sudovima.
Kod nekih se opet promjene jave već nakon pet godina trajanja bolesti. Genetski kvalitet krvnih sudova, naročito zida krvnog suda ključan je za propuštanje i pojavu ispupčenja zida kapilara koju nazivamo mikroaneurizme.
Otkriće dijabetične retinopatije ili mikroangiopatije ne treba doživjeti kao početak kraja ove bolesti ili početak sigurne pojave sljepila. Danas se pravilnim pristupom liječenju, stalnim kontrolama, ali prije svega kontrolom osnovne bolesti postižu dugoročno izvanredni rezultati očuvanja vidne oštrine i očuvanja kvaliteta života bez obzira na dužinu trajanja šećerne bolesti.
Ako nema promjena na očnom dnu
Dijabetes bez promjena na fundusu (očnom dnu) naziva se mikroangiopatijom.
Ovu grupu bolesnika treba upoznati sa njihovom bolešću, njenim komplikacijama i mogućnostima liječenja. Informiranost bolesnika je ključna za liječenje. Stalne kontrole smanjuju broj zapuštenih slučajeva kada je za intervenciju prekasno.
Važno je da bolesnici sami testiraju vid Amslerovom mrežicom ili jednostavnim zatvaranjim jednog oka te gledanjem na drugo oko u ogledalu. Svako zamagljenje, odnosno poremećaj vidne oštrine razlog je za pregled.
Koliko često treba kontrolirati oči
Juvenilnim dijabetičarima se savjetuje pregled jednom godišnje tokom prvih deset godina nakon početka bolesti. Nakon deset godina oftalmološki pregled je nužan svakih šest mjeseci. Nakon petnaest godina trajanja bolesti savjetuje se detaljan pregled retine svakih četiri do šest mjeseci.
Dijabetes odrasle osobe zahtijeva dva puta godišnje kontrolu. Kod bolesnika sa proliferativnim oblikom dijabetične retinopatije kontrole moraju biti češće.
Samo kontrole vida, stalna kontrola endokrinologa i redovni očni pregledi su ključ uspjeha liječenja ove bolesti.
Važnost vode za zdravlje očiju
Vrlo je bitna hidratacija organizma, a poznato je da upravo starije osobe slabije osjećaju žeđ. Treba piti dovoljno vode jer od toga zavisi i količina očne vodice.
Hranjive tvari dolaze u sočivo uglavnom iz očne vodice. Zdravo sočivo sadrži od 65-70 procenata vode. Ako je boja zamućenog sočiva crna ili smeđa, a sočivo po obliku maleno i ravno radi se o hipohidrataciji. Velika bijela, siva ili mutna katarakta nastaje kao posljedica hiperhidratacije.
