Jedan od razloga zbog čega roditelji, pod utjecajem antivakcinalnog lobija, često odbijaju vakcinaciju djece jeste strah od pojave autizma. Mnogi i ne znaju o čemu je zapravo riječ i šta predstavlja autizam a često ovo stanje miješaju sa nekim drugim bolestima.

Autizam je neurorazvojni poremećaj koji je naslijeđen, prisutan pri rođenju i doživotan. Pojavljuje se u jedan do tri posto slučajeva kod opšte populacije, a roditelji sa autističnim crtama češće i u većem broju dobijaju djecu koja imaju iste probleme.

Najnovija istraživanja

Veći dio istraživanja oko autizma je rađen na muškarcima, jer se dugo vjerovalo da je to isključivo muška bolest. Kasnije se ispostavilo da i ženske osobe imaju autizam, a potrebno je da žena ima mnogo teži oblik autizma da bi dobila dijagnozu.

Najnovija istraživanja ukazuju na to da je odnos muškaraca i žena sa autizmom oko dva prema jedan. Djevojčice i žene biološki posjeduju bolje socijalne kapacitete i zbog toga je kod njih teže prepoznati tipične autistične simptome.

Kod žena nije rijetkost da se godinama liječe od anoreksije, depresije i anksioznosti, i da se kasnije, kada su terapije bezuspješne, ispostavi da se radi o autizmu ili nekom drugom neuropsihijatrijskom oboljenju.

U naučnim istraživanjima, autizam se često naziva poremećajem autističnog spektra. Razlog je taj što ne postoji jedan autizam, jedna homogena dijagnoza.

Ima stotine razloga zbog čega se autizam razvije, kao što ima stotine različitih vrsta autizma. To što ih stavlja pod jednu dijagnozu jeste simptomatologija. Kristofer Gilberg, jedan od vodećih istražitelja autizma u svijetu, često govori da „ima isto toliko različitih autizama koliko ima autističara”.

Najblaža vrsta autizma je visoko funkcionalni autizam, ili Aspergerov sindrom, jer osoba posjeduje normalan i često visok nivo opšte inteligencije.

 Smetnje u percepciji

Postoje brojni eksperimenti koji pokazuju da djeca kod koje se kasnije razvije autizam već na rođenju slabije prepoznaju lica, manje komuniciraju i brbljaju, više se interesuju za objekte nego za ljude.

Neki eksperimenti su čak pokazali da su ovi problemi prisutni već u toku trudnoće. Osobe sa autizmom između ostalog imaju smetnje u percepciji, često su preosjetljivi.

Moždane vijuge im nisu optimalno povezane i to dovodi do problema sa efikasnom i korektnom funkcijom moždanih ćelija što se ispoljava na različite načine kod svakog autističara zavisno od toga koliko je svaki dio zahvaćen.

Rigidnost se može ispoljiti tako što dijete svaki dan mora imati istu jutarnju rutinu, ili tako što mora znati dan ili dva unaprijed šta će se u toku dana dogoditi, pa nema prostora za iznenađenja.

Dijete može redati igračke u red ili vrtjeti jednu istu igračku satima. Kasnije se to može ispoljiti kao specifično intenzivno interesovanje, na primjer, dijete koje obožava automobile, provodi veći dio slobodnog vremena čitajući i učeći o njima i znajući sve o raznim modelima i godinama proizvodnje...

Deficiti u socijalnoj interakciji postoje na primjer kod male dece kada ne reagiraju na dozivanje svog imena, ne traže pomoć ili pažnju roditelja, ne pokazuju prstom ili ne gledaju kada im se pokaže nešto interesantno, i često kasno progovore.

Tipična ponašanja

Kada odraste, može se dogoditi da osoba ne umije razumjeti sarkazam, ne prepoznaje namjere drugih ljudi, ne zna kako se ponašati u društvu ili bukvalno tumači to što drugi kažu.

Tipično je da autističari jedu samo jednu vrstu hrane, bilo to zbog ukusa ili konzistencije. Često im smetaju razni zvukovi, a do problema dolazi kada ima više različitih zvukova u okolini. 

Ovo očigledno predstavlja jedan od većih problema u školi. Njima satima mogu smetati blagi zvukovi, na primjer ventilator koji zuji, dugo nakon što su druge osobe zaboravile na njih.

Liječenje je sa jedne strane isključivo simptomatološko, tako što se na primjer anksioznost i depresija liječe psihoterapijom ili lijekovima. Sa druge strane postoje razne terapeutske intervencije koje poboljšaju kvalitet života i opšte funkcioniranje osoba sa autizmom.

Zbog toga je bitno rano uspostaviti dijagnozu. Na primjer, trening u socijalnim vještinama se pokazao kao dobra intervencija koja kasnije povećava šansu da pacijent dobije i zadrži posao ili partnera.

Trenutno se vrše i neuroradiološka ispitivanja autizma pomoću magnetne rezonance i jedne od najsavremenijih metoda za snimanje moždane aktivnosti – magnetoencefalografije (MEG).

Ako se pokaže da je efekat sličan već rađenom eksperimentu na pacovima, omogućilo bi se velikom broju pacijenata kontrola autističnih simptoma farmakološkim putem – lijekovima - što bi bilo nešto sasvim novo i vrlo dobrodošlo u ovoj oblasti.

 Autistični i uspješni

Često iznenađuje to da se autistični pojedinci mogu stvarno istaknuti u struci i postići veliki uspjeh. Mikelanđelo je bez sumnje bio genije. Međutim, njegova genijalnost možda je proizašla iz njegovog autizma. Imao je ograničena interesovanja. Njegove socijalne i komunikacijske vještine su bile vrlo siromašne. Bio je opsjednut ponavljanjem rutine, a njeno remećenje bi ga frustriralo. Bio je samotnjak koji je u potpunosti bio predat svom radu, bez želje da se uključuje u interakcije sa drugima.

Ekstremna osjetljivost na glasne zvukove i nenamjerni pokreti ruku i stopala ukazuju na to da je Mocart imao autizam. Bio je izuzetno aktivan i imao je izraze lica koje je stalno ponavljao. Iako on nije zazirao od socijalne interakcije, on je imao poteškoća u obavljanju intelektualnog razgovora. On je takođe imao eholaliju ili ponavljanje izgovorene riječi druge osobe, još jednu zajedničku karakteristiku ljudi sa autizmom.

Poznatom po doprinosu na polju fizike, Albertu Ajnštajnu bilo je teško da se socijalizira kao odrasla osoba. Bio je izuzetno inteligentan, ali njegove poteškoće u društvenim interakcijama i komunikaciji su prilično uticale na školovanje i posao. Volio je svoju djecu, ali nije mogao podnijeti da ga oni dodiruju. Ovi tipični simptomi čini se da ukazuju na to da je ovaj čovjek divlje kose, možda imao autizam.

Tokom prošle godine glumica Daril Hanah je bila u fokusu kada je progovorila o tome kako joj je uspostavljena dijagnoza autizma još kao djetetu. Doktori su tada dali preporuku da uzima lijekove i da ode u neku od ustanova. Ona priznaje da je izuzetno stidljiva i prestravljena kada se pojavljuje u javnosti i tada počinje da se ljulja da bi se smirila. Hannh je postigla slavu kao tinejdžer i priznaje da je skrivala dijagnozu od producenata.