KOŽA

Bijele fleke - znak za uzbunu?

Autor: "Zdravlje u kući"
15.05.2018 17:46
A
A
A

Mnogi se ljudi neprijatno iznenade i uplaše kada primijete na koži pojavu bijelih „fleka“ jer misle da se radi o oboljenju poznatom po nazivu vitiligo. Ali prije nego što se postavi dijagnoza ove hronične bolesti treba isključiti i neke druge promjene koje su uglavnom prolazne.

Koža ne voli kontakt s gumom

Do gubitka pigmenta u koži može doći i nakon nekih upalnih dermatoza, nakon uzimanja nekih lijekova ili nakon kontakta sa hemikalijama. Postoje i profesionalne leukodermije. One se javljaju kod ljudi koji profesionalno dolaze u dodir sa hemikalijama, a to se najčešće dešava vulkanizerima te drugim osobama koje su u kontaktu sa gumom.

Sva se ova oboljenja jasnije i češće uočavaju nakon ljeta jer su nakon izlaganja UV zrakama promjene uočljivije. Čak i kad nije riječ o oboljenjima kože već samo o depigmentiranim promjenama, i one su tada uočljivije zbog većeg kontrasta između njih i okolne kože potamnjele na suncu.

Četiri pigmenta za boju kože

Boja kože je odraz uticaja nekoliko pigmenata. Tu spada melanin koji se stvara u melanocitima i koji je najviše odgovoran za boju kože. Ostali pigmenti su žuti karoten, reducirani plavi i oksidirani crveni hemoglobin.

Poremećaji pigmentacije nastaju zbog promjena u funkciji ili u broju stanica melanocita. Depigmentacije mogu nastati zbog gubitka pigmenta koji može biti genetski uzrokovan blokadom sinteze melanina. Albinizam koji može biti generaliziran ili lokaliziran je najpoznatije takvo oboljenje.

Vitiligo prate i druge ozbiljne bolesti

U depigmentacije kože ubraja se i vitiligo, bolest sklona progresiji. S obzirom na to da se vitiligo javlja zajedno sa nekim drugim oboljenjima kao što su dijabetes, bolesti štitne žlijezde, perniciozna anemija, Adisonova bolest, alopecia areata, maligni melanom, važno je nakon pojave ove bolesti uraditi određene pretrage kako bi se eventualno dokazalo i postojanje nekog od tih oboljenja.

Bolest najčešće počinje u dvadesetim godinama života pojavom oštro ograničenih, mliječnobijelih makula koje mogu biti različite veličine. Promjene su uglavnom smještene simetrično na vanjskim stranama ruku i nogu pogotovo iznad zglobova prstiju, na koljenima i laktovima.

Promjene se još javljaju i na licu, u pazusima, oko pupka, na leđima, perigenitalno. Može se javiti i depigmentaci ja kose, kao i promjene na sluznicama. S vremenom se sve više šire i mogu se međusobno spajati. Ako dođe do repigmentacije, ona počinje rubno ili u obliku pigmentiranih tačkica koja ispunjavaju žarište vitiliga.

Vitiligo nije zarazna bolest. Često ima ozbiljne psihološke posljedice, poglavito u pacijenata koji imaju tamniju kožu zbog toga što se izrazitije primjećuje. Uzrok nastanka vitiliga još uvijek je nepoznat, a smatra se kako su za nastanak značajni autoimuni i neurogeni faktori te oksidativni stres.

Halo nevus je okruglasta depigmentacija veličine kovanice u čijem se sreduštu nalazi uzdignuta smećkasta tvorba. Može se pojaviti bilo gdje na koži pa i kod bolesnika sa vitiligom.

Hiperpigmentacije su često bezazlene

Među najbezazlenije promjene na koži su sunčane pjege ili efelide koje se ustvari smatraju kozmetskom anomalijom. Sitne žučkastosmeđe pjege promjera nekolio milimetara pojavljuju se najčešće na nosu, obrazima, vratu, prednjoj strani grudnog koša, ramenima, leđima, tj. na suncu izloženim dijelovima tijela, ali se mogu naći i na drugim dijelovima.

Staračke pjege pojavljuju se kasnije u životu. Kako organizam stari i koža se mijenja pa je pojava staračkih pjega samo prirodna manifestacija takvih promjena, no i posljedica ponavljanog i dugotrajnog izlaganja suncu tokom života.

Problem staračkih pjega često nije samo estetski već i ozbiljan psihološki problem koji osjetljnivijim osobama jasno sugeriraju godine.

U liječenju svih svih pjega najvažnija je dobra prevencija, to jest zaštita od djelovanja UV zraka. Osobe s tim problemom trebaju se od sunca štititi ne samo ljeti, nego tokom cijele godine, a zaštitni faktor mora biti visok, najbolje SPF 50+.

 Oprezno posvjetljavti tamne fleke

Već nastale hiperpigmentacije mogu se posvijetliti kozmetičkim preparatom za posvjetljivanje kože, a u liječničkoj ordinaciji mogu se pokušati ukloniti uz pomoć hemijskog pilinga, lasera ili krioterapije. Iako je uspješnost različitih tretmana individualna, nužna je i pravilno odabrana zaštita od sunca.

Neke metode koje se koriste u tretmanu ovakvih hiperpigmentiranih područja ponekad su vrlo agresivne. Određeni hemijski spojevi koji, osim što izbjeljuju pjege, mogu uzrokovati površinsko oštećenje kože s posljedičnim ožiljcima na mjestu primjene. Zato preparate za izbjeljivanje nikada ne treba koristiti kod kuće niti postupak povjeriti nestručnim osobama.

Melasma ili chloasma se ubraja u stečene hiperpigmentacije, a radi se o pojavi većeg broja plošnih pigmentiranih mrlja na licu. Plošne pigmentirane mrlje mogu biti različitih veličine ogruglog ili ovalnog oblika, oštro su ograničene.

Ove promjene su poznatije kao trudničke fleke jer se javljaju od većine trudnica pa se nakon poroda uglavnom povlače, mada mogu i trajno ostati. Međutim ukoliko se ove mrlje pojave kod žena koje nisu trudne, to može upućivati na veći broj različitih poremećaja koje je potrebno ispitati.

 VAŽNO!!!

Hiperpigmentacije na licu treba detaljno ispitati jer se one mogu javiti i u slučajevima tumora ovarija, kod hormonalnih poremećaja, kod uzimanja oralnih kontraceptiva, kod hroničnog hepatitisa, kod oboljelih od TBC, raznih malignih tumora ali i kod žena u klimakteriju.  

Ž6 = Šta sve može smetati koži

Do nastanka hemikalijama inducirane leukodermije može doći zbog upotrebe:

1. različitih bojila,

2. parfema i deterdženata,

3. sredstava za čišćenje,

4. insekticida,

5. lateks prezervativa,

6. gumenih papuča, crnih čarapa i cipela,

7. tuševa za oči, olovaka i ruževa za usne,

8. pasti za zube,

9. antiseptika koji sadrže derivate fenola i antibakterijskih sapuna koji sadrže

   živin jodid.

 Postoji i profesionalni vitiligo

Profesionalni vitiligo se može pojaviti u ljudi koji u svojem radu koriste depigmentirajuće tvari poput hidrokinona, para-tercijarnog butil katehola, para-tercijarnog butil fenola, para-tercijarnog amil fenola i hidrokinon monometil etera. Depigmentacija se pojavljuje kod obućara te nakon kontakta s tvarima koje sadrže arsen.

Osim navedenih, postoje mnogi drugi tipovi leukodermija. Dijagnoza i terapija leukodermija zahtijeva stručan pristup te konzultaciju dermatologa koji se bavi poremećajima depigmentacije.