Nove metode daju bolje mogućnosti u dijagnostici i liječenju

Uloga gena u kontroli epilepsije

Avaz.ba

Piše: Dr. sci. Rijad Konjhodžić

Epilepsija je neurološki poremećaj gdje dolazi do abnormalne aktivnosti mozga koja uzrokuje napade, neobično ponašanje i gubitak svijesti. Većina tipova epilepsije izazvana je interakcijom gena i životne sredine.

Otkriće nekoliko gena koji su uključeni u nastanak epilepsije otvorilo je nove mogućnosti za dijagnozu i terapiju.

Nervne ćelije

* SCN1A gen pripada porodici gena koji daju instrukcije za formiranje natrijevih kanala. Ovi kanali koji transportiraju pozitivno nabijene atome natrija u ćelije igraju ključnu ulogu u ćelijskoj sposobnosti da generira i transmitira električne signale. Natrijevi kanali uključeni su u prijenos signala od jedne nervne ćelije (neurona) do druge.

Pronađene su stotine mutacija koje uzrokuju genetsku epilepsiju s febrilnim napadima (GEFS+), što predstavlja spektar poremećaja čija je težina različita. Ova stanja uključuju jednostavne febilne napade koji počnu u djetinjstvu i prestanu do pete godine života i febrilne plus napade, koji uključuju febrilne i druge tipove napada, uključujući one koji nisu povezani s visokom tjelesnom temperaturom i koji se nastavljaju nakon djetinjstva. Najčešći tip napada kod ljudi sa GEFS+ uključuje mioklonične napade, koji uzrokuju nenamjerne trzaje mišića, atonične napade koji uključuju nagle epizode slabog mišićnog tonusa i napade gubitka svijesti. GEFS+ spektar uključuje i Dravet sy. (teška mioklonična epilepsija ranog djetinjstva), koja duže traje i teže ju je kontrolirati.  

* SCN9A, također, pripada porodici gena koji daju instrukcije za formiranje kanala natrija. On je „zadužen“ za formiranje alfa podjedinice kanala koja se zove NaV1.7 i koja se nalazi u nociceptorima (nervne ćelije koje prenose signale boli). Genetske varijacije u SCN9A genu pogoršavaju „blage“ SCN1A mutacije povezane sa GEFS+.

* SCN1B je gen koji kodira naponske natrijeve kanale koji imaju ulogu u stvaranju akcijskog potencijala u mišićima i nervnim ćelijama. Mutacije u ovom genu dovode do generalirane epilepsije s febrilnim napadima plus 1 (GEFS+1). To je rijetko, autosomalno dominantno porodično stanje, s velikom intraporodičnom varijabilnošću.

Pacijenti imaju febrilne napade koji se nastavljaju i poslije šeste godine i/ili različite afebrilne napade. Ova bolest kombinira febrilne napade, generalizirane napade s temperaturom i parcijalne napade s varijabilnim nivoom težine. Mutacije u ovom genu dovode i do epileptične encefalopatije u ranom djetinjstvu - heterogena grupa teških dječijih epilepsija karakterizirana upornim napadima, poremećaju razvoja mozga i lošom dijagnozom.

Razviće je normalno prije početka napada, a nakon toga usporavanje motornih i kognitivnih funkcija postaje očigledno.

* GABRD je gen koji kodira za neurotransmitere i ponaša se kao GABA-A receptor. Mutacije u ovom genu su povezane s generaliziranom epilepsijom s febrilnim napadima plus 5 (GEFS+5), juvenilnom miokloničnom epilepsijom i idiopatski generaliziranom epilepsijom 10 (EIG10).

Krize svijesti

Genetska potvrda u dijagnostici epilepsije bila je uvijek problematična zbog velikog broja odgovornih mutacija razasutih preko cjelokupnih gena. Nove metode instrumentalne analize u molekularnoj dijagnostici, kao što je sekvenciranje nove generacije (NGS – Next Generation Sequencing) nam konačno dozvoljavaju da sekvenciramo u potpunosti gene od interesa, što omogućava primjenu ovog ultimativnog načina dijagnosticiranja. Krize svijesti kod djece su posebno opasne i pravovremena i definitivna dijagnostika je od neizrecive važnosti.

Prve krize svijesti često ostaju neprijavljene, pripisane su iscrpljenosti, gladi ili pretjeranom gledanju u ekran, a i njihov razlog može jedno vrijeme ostati nedefiniran, dok se ne uspostavi klinička dijagnoza. Molekularno testiranje nudi konačnu potvrdu sumnje kliničara prije nego što se bolest razmaše, a samim tim i njenu uspješniju kontrolu i liječenje.

Samo kod žena

PCDH19 gen kodira protein koji je primarno eksprimiran u mozgu. Mutacije u ovom genu na X hromosomu asocirane su sa sporadičnom infantilnom epileptičnom encefalopatijom i s epilepsijom ograničenom na žene (EFMR). Sporadična infantilna epileptična encefalopatija je stanje karakterizirano napadima s početkom u ranom djetinjstvu, kognitivnim nedostacima i smanjenim razvitkom kod nekih pacijenata. Dodatne osobine uključuju znakove autizma i psihoze. Poremećaj je ograničen spolom i fenotip se ispoljava samo kod žena.

Febrilne epizode

GABRG2 gen, također, kodira za GABA-A receptore i mutacije u ovom genu dovode do porodičnih febrilnih napada 8 (FEB8), epilepsije u djetinjstvu 2 (ECA2) i generalizirane epilepsije s febrilnim napadima 3 (GEFS+3). FEB8 je povezan s napadima s febrilnim epizodama u djetinjstvu bez dokaza o intrakranijalnoj infekciji.

Ovo stanje pogađa 2-5 posto djeca uzrasta od 3 mjeseca do 5 godina. Kompleksi napadi su asocirani s povećanom incidencom epilepsije. Epilepsija u djetinjstvu je podtip idiopatske generalizirane epilepsije koju karakterizira početak u 6. ili 7. godini i vrlo česti napadi (nekoliko u jednom danu).

Početak u adolescenciji

Juvenilna mioklonična epilepsija je podtip idiopatske generalizirane epilepsije. Pacijenti imaju samo afebrilne napade s početkom u adolescenciji, a mioklonični trzaji se najčešće dešavaju nakon buđenja i potaknuti su nedostatkom sna i umorom. Idiopatski generalizirana epilepsija je poremećaj karakteriziran ponavljajućim napadima bez lezija na mozgu i/ili metaboličkih abnormalnosti.

NA VRH

Podijeli članak na