Brzo zamaranje, malaksalost, razdražljivost, nedostatak zraka, osjećaj lupanja srca, bljedilo kože i sluzokože, glavobolja, samo su neki od simptoma malokrvnosti od koje pati veliki broj ljudi.
Nedostatak željeza je jedan od najčešćih uzroka anemije, koja se javlja kada je smanjen broj eritrocita i hemoglobina u krvi. Stručnjaci naglašavaju da se prije nego što se započne liječenje anemije najprije mora otkriti njen uzrok.
Uzroci deficita željeza
To može uraditi samo liječnik koji će odrediti i način liječenja i propisati odgovarajuću terapiju, a osim standardnih terapija umnogome mogu pomoći pravilna ishrana i upotreba ljekovitih biljaka.
Željezo je važan sastojak organizma i ima ga dva do pet grama u tijelu svake osobe, a količina zavisi od tjelesne mase i spola. Najviše željeza nalazi se u sastavu hemoglobina, jedinjenja koje je važno za prenos kisika u organizmu.
Željezo ulazi i u sastav enzima koji osiguravaju procese ćelijskog disanja, u sastav mišića, a nalazi se i u depoima u jetri, slezeni i koštanoj srži.
Deficit željeza može nastati usljed:
- nedovoljnog unošenja željeza hranom (gladovanje, vegetarijanska ishrana),
- kao posljedica patološkog gubljenja krvi iz organa i tkiva (obilna i preduga menstrualna krvarenja, mala krvarenja iz digestivnog trakta…),
- a može se javiti i zbog loše apsorpcije željeza u digestivnom traktu i usljed povećane potrebe za željezom.
Željezo se u hrani nalazi uglavnom u obliku organskih kompleksa. Najbogatiji izvori su meso, džigerica, jaja, riba, soja, bundeva, zeleno lisnato povrće (špinat, zelena salata, blitva...).
Apsorpcija željeza iz namirnica životinjskog porijekla mnogo je brža i efikasnija nego željeza iz biljne hrane, a procjenjuje se da 75 posto željeza u ishrani potiče iz biljaka.
Pomoć iz prirode
Ljekovito bilje se tradicionalno koristi kao pomoćno sredstvo i dodatak ishrani u prevenciji anemije. To su biljke bogate različitim mineralnim materijama, koje se koriste same ili u kombinaciji sa biljkama bogatim gorkim sastojcima i onima koje sadrže vitamin C.
Gorki sastojci podstiču lučenje digestivnih sokova i stimuliraju varenje, a vitamin C je neophodan za resorpciju željeza. Savjet o njihovoj upotrebi uvijek treba potražiti od farmaceuta ili liječnika.
Kopriva je najpoznatija biljka koja se tradicionalno, u narodu, koristi kod blagih oblika anemija i kod osjećaja umora i iscrpljenosti, jer se smatra da može doprinijeti bržem oporavku i jačanju organizma.
U ove svrhe koristi se list koprive, koji sadrži hlorofil, flavonoide, karotenoide, vitamine, nezasićene masne kiseline, mineralne soli kalcija i kalija, silikate, željezo...
Gorke biljke, naročito korijen lincure, djeluju povoljno na eritropoezu, pa se koriste kao pomoćna sredstva u terapiji malokrvnosti. U starim apotekarskim propisima bilo je oficinalno vino korijena lincure obogaćeno željezom.
Novija ispitivanja sadržaja željeza u ljekovitom bilju pokazuju da najveću količinu imaju podzemni organi ljekovitih biljaka – rizom i korijen, slijede nadzemni dijelovi biljaka u cvatu, takozvane herbe, listovi i plodovi, a najmanja količina nalazi se u cvjetovima.
Pored sadržaja željeza, upotrebu biljke kao dodatka ishrani koji bi mogao pomoći u ublažavanju deficita ovog minerala određuju i ostali sastojci koji se nalaze u njoj.
Prvenstveno je važno da biljka ne sadrži štetne i potencijalno toksične sastojke, a također je važno da ne sadrži veliku količinu tanina – sastojaka za koje je utvrđeno da smanjuju bioraspoloživost željeza, odnosno onemogućavaju njegovu apsorpciju u gastrointestinalnom traktu.
S druge strane, apsorpcija željeza u digestivnom traktu može se poboljšati istovremenim uzimanjem vitamina C i limunske kiseline (soka od limuna).
Srijemuš i maslačak
Izmjerena vrijednost sadržaja željeza u korijenu bijelog sljeza i korijenu maslačka iznosi oko 500 mg/kg, a nadzemni dijelovi maslačka i verbene sadrže oko 300 miligrama željeza po kilogramu suhog biljnog materijala.
To su rezultati ispitivanja sadržaja željeza u više od pedeset različitih ljekovitih biljnih vrsta koje se uobičajeno upotrebljavaju u fitoterapiji.
Kao najpogodnije biljne sirovine za dopunu unosa željeza uobičajenoj ishrani u ovom istraživanju pokazali su se list srijemuša i korijen i herba maslačka.