Polipi u nosu, u medicini poznati pod nazivom nazalna polipoza, dobroćudne su izrasline nalik peteljkama koje se pojavljuju na sluznici nosne šupljine ili na sluznici paranazalnih šupljina, odnosno na sinusima.
Uzrok nastanka ovih izraslina je nepoznat, iako je bolest često povezana s drugim hroničnim bolestima dišnog sistema.
Smatra se da oko 4 posto stanovništva boluje od nazalne polipoze, a bolesti su izloženiji ljudi koji pate od astme, cistične fibroze, alergije na salicilate ili neke druge bolesti dišnih puteva.
Simptomi nazalne polipoze
Prvi simptomi mogu nalikovati običnoj prehladi, no ako oni ne prolaze s prehladom, može se posumnjati u polipozu. Polipi u nosu uzrokuju sljedeće simptome:
- teškoće pri disanju na nos,
- začepljenost nosa (nosna opstrukcija) u jednom ili oba nosna kanala,
- pojačano lučenje sekreta iz nosa,
- lučenje sekreta iz nosa u grlo (postnazalni iscjedak),
- smanjena osjetljivost mirisa (hiposmija),
- potpuni gubitak osjeta mirisa (anosmija).
Moguće posljedice polipa u nosu
Ako se polipoza ne liječi pravovremeno, može doći do zadržavanja sekreta u nosnoj šupljini što će izazvati nakupljanje bakterija, a posljedično i akutnu ili hroničnu upalu.
Upalna stanja u nosnoj ili paranazalnoj šupljini mogu izazvati jake glavobolje te bol u području čela, lica i očiju. Kod težih stanja može doći do trajnog i nepovratnog gubitka osjeta njuha.
U vrlo rijetkim slučajevima dugotrajnog neliječenja bolesti, polipi mogu izazvati teška oštećenja koštanih struktura zidova nazalnih šupljina nosa i paranazalnih šupljina sinusa.
Dijagnosticiranje prisustva polipa u nosu
Liječnik može već pri vizualnom pregledu fiberskopom, cjevastim instrumentom sa svjetlom koji ulazi u nosni kanal, uočiti bijele mesnate tvorevine na nosnoj sluznici.
Pregledom se ustanovljuju raširenost polipa i njihova lokacija. Ako su polipi toliko rašireni da zatvaraju nosnu šupljinu, liječnik može uputiti pacijenta na CT snimanje kojim se definitivno utvrđuje položaj polipa i njihov odnos prema drugim anatomskim strukturama unutar nazalne i paranazalne šupljine.
Kada polipi nemaju simetričan izgled i pojavljuju se samo na jednoj strani, postoji sumnja da je riječ o zloćudnoj izraslini i tada je potrebno učiniti biopsiju tkiva.
Liječenje polipa u nosu
Liječenje obično započinje primjenom kortikosteroida koji se mogu uzimati oralno (na usta u vidu tableta) ili u obliku spreja kada se direktno uštrcavaju u nosni kanal.
Oralni kortikosteroidi djeluju na čitav organizam, pa se preporučuje, ako je moguće, koristiti lijekove u spreju kako bi se spriječile neželjene nuspojave.
Kortikosteroidi smanjuju veličinu polipa, a time i ublažavaju simptome bolesti. Uzimaju se obično tokom nekoliko sedmica, a ako je potrebno tretman se može ponavljati kada polipi ponovno prouzrokuju smetnje.
Ako lijekovi ne pomognu
Ako lijekovi ne pomažu, može biti potreban endoskopski zahvat prilikom kojeg se posebnim instrumentima odstranjuju dijelovi sluznice zahvaćeni polipnim tvorevinama. Operacija se danas izvodi laserski kroz nosni kanal te nisu potrebni rezovi.
Endoskopski zahvat minimalno oštećuje tkivo i pacijent može odmah nakon zahvata otići kući, uz preporučeno mirovanje nekoliko dana te korištenje posebnih kapi za olakšavanje posljedica zahvata. U otprilike 10 posto slučajeva dolazi do recidiva polipa i nakon endoskopskog liječenja.
Prirodno liječenje polipa u nosu
Olakšavanje tegoba uzrokovanih polipima u nosu možete pokušati prirodnim načinima:
1. inhaliranjem čaja od matičnjaka,
2. kapima kantarionovog ulja ili bijeloga luka,
3. kapima ulja čajevca,
4. ispiranjem nosa čajem od kamilice ili slanom vodom,
5. kapima tinkture od nevena,
6. inhaliranjem vruće mješavine sirćeta i vode u omjeru 1:4,
7, ispiranjem nosa čajem od rosopasa, biljke znane i kao “zmijino mlijeko”.
Osobama koje pate od nosnih polipa preporučuje se redovita konzumacija hrena, bijeloga luka i đumbira te izrazito vitamina C kako bi se spriječile upalne infekcije i moguće komplikacije.
