Infekcije urinarnog trakta predstavljaju ozbiljan zdravstveni problem, najviše zbog svoje učestalosti. Infekcije su mnogo češće kod žena nego kod muškaraca. Kod žena je mokraćna cijev kratka, čime je olakšan prolaz bakterija do mokraćnog mjehura. Otvor ženske mokraćne cijevi je u blizini otvora rodnice i debelog crijeva - anusa pa je izložen većem broju bakterija, kaže za „Avaz“ dr. Selver Šabanović, specijalista  urolog. 

Put bakterija

- Ascedentni - uzlazni put bakterija uz uretru - mokraćnu cijev je jedan od najčešćih načina nastanka infekcija urinarnog trakta. Najčešći uzročnik je E.coli. Čak kod 80 posto slučajeva to je izazivač upale. Drugi česti uzročnici su Klebsiella, Proteus, Pseudomonas i Staphylococus saprofiticus. Budući da je E–coli prirodni stanovnik crijevne mikroflore, kada dođe u mokraćne organe, množi se i izaziva upalne promjene – rekao je dr. Šabanović. 

Kod zdravih žena, dodaje, mokraća je sterilna, a do uro-infekcije dolazi nakon što bakterije uđu kroz mokraćnu cijev u mokraćni mjehur i počnu se u njemu razmnožavati. Dijagnoza infekcija mokraćnih puteva, ističe, postavlja se na osnovu kliničkih simptoma i znakova te nalaza urina.

- Laboratorijska analiza urina i bakteriološka analiza urina - urinokultura najčešće su dovoljni za potvrdu urinarne infekcije. Kod nekompliciranih urinarnih infekcija mokraćnog mjehura - cistitisa nije nužno uraditi urinokulturu jer je uzročnik u 80 posto E.coli. Urinokulturu je potrebno uraditi kod trudnica, pacijentica sa dijabetesom te kod ponovljenih uro-infekcija – kazao je dr. Šabanović.

Napominje kako je izuzetno važno pravilno uzeti uzorak urina za urinokulturu. Uzima se prvi jutarnji uzorak nakon pranja i toalete mlakom vodom. Prvi mlaz mokraće se izmokri u toalet, a čisti srednji mlaz u sterilnu bočicu. U laboratorijskom nalazu urina zapaža se povišena količina bjelančevina u mokraći, dosta leukocita, bakterija, a mogu biti prisutni i eritrociti. Kod hemoragičnog cistitisa prisutna je hematurija - krv u mokraći.

Liječenje antibioticima

- Nekomplicirani akutni cistitis liječi se antibioticima uzimanjem 3 do 5 dana, a može i u jednokratnoj dozi. Obično je ovo liječenje učinkovito ako infekcija nije dovela do komplikacija. U slučaju tvrdokorne infekcije antibiotici se uzimaju u trajanju od 7 do 10 dana. Za ublažavanje simptoma koriste se različiti lijekovi-spazmolitici koji opuštaju spazme - stiskanje mišića. Također se koriste lijekovi za smanjenje bola i upale u tkivu – rekao je dr. Šabanović.

Često se, govori, simptomi mogu ublažiti da se mokraća učini baznom – alkalnom, što se radi pijenjem otopljene sode bikarbone u vodi. Male doze antibiotika ili uro-antiseptika mogu se uzimati duže vrijeme radi sprečavanja, prevencije ili profilakse uro-infekcija. Iz tih razloga antibiotici se mogu uzimati svakodnevno 3 puta sedmično ili neposredno nakon spolnog odnosa.

- Kod svih uro-infekcija, bez obzira na uzrok, potrebno je pridržavati se ljekarskih uputa za primjenu lijeka jer jedino tako se može izliječiti. Terapija antibioticima treba se provesti do kraja. Simptomi se mogu povući za dan, dva, ali bakterije ostaju u urinu i kolonizirane na sluznici te se mogu ponovno razmnožiti. Zbog toga je potrebno popiti propisanu dozu u terapiji, u protivnom doći će do rezistencije bakterija na antibiotik – istakao je dr. Šabanović.

Unos tekućine  

Povećan unos tekućine potiče često mokrenje, ispiranje bakterija iz mokraćnog mjehura i smanjuje njihovo razmnožavanje. Ljekovito bilje, biljni čajevi i drugi pripravci od biljaka koji pokazuju svoju učinkovitost kod urinarnih infekcija imaju antibakterijsko i protuupalno djelovanje. Prognoze za izlječenje su dobre ukoliko ne dođe do komplicirane upale mokraćnog sistema, kada se javlja bakterijska perzistencija ili bakterijska reinfekcija.