Nakon što smo detaljno objasnili šta je to celijakija, kako se dijagnosticira i liječi te koje su to razlike u odnosu na alergiju na brašno, u ovom nastavku saznat ćete šta je to NCGS, odnosno necelijačna glutenska osjetljivost ili intolerancija na gluten.

Sindrom ili bolest

Ukoliko su pacijentima sa sumnjom na celijakiju negativni svi  serološki, patohistološki te genetski testovi na celijakiju, takav pacijent je zasigurno osjetljiv/netolerantan na gluten. Na jednoj konferenciji u Londonu 2011. godine konačno je uveden novi termin NCGS (Non-celiac gluten sensitivity), necelijačna glutenska osjetljivost ili popularno nazvana intolerancija na gluten. 

To je sindrom koji obuhvata grupu pacijenata koja ima crijevne ili druge probleme nastale nakon unošenja hrane s glutenom, a kod kojih je prethodno isključena dijagnoza celijakije ili alergija na brašno.

Epidemiološki podaci za NCGS su još nepotpuni, zbog toga što je taj sindrom jedan od najčešće nedovoljno otkrivenih i dijagnosticiranih sindroma u grupi poremećaja uzrokovanih glutenom. Dosadašnja istraživanja pokazuju da je NCGS znatno učestaliji od celijakije i da je više od jedan posto svjetske populacije pogođeno ovim sindromom, ali najnovija istraživanja, nažalost, demantiraju taj podatak, procjenjujući da se potencijalni broj oboljelih od NCGS-a kreće od jedan do 13 posto svjetske populacije.

Koji su simptomi

Unošenje hrane s glutenom kod ovih pacijenata može izazvati dvije vrste simptoma: onih vezanih za gastrointestinalni trakt, odnosno tanko crijevo i onih drugih, koji nisu vezani za crijevne smetnje.

Gastrointestinalne tegobe su: bol/grčevi u trbuhu, nadutost crijeva, učestali proljevi ili konstantan zatvor, povraćanje, aerophagia/nesvjesno gutanje zraka između jela i tokom jela, aftozni stomatitis, GER/gastroezofagealni refluks.

Druge tegobe koje nisu vezane za crijeva su: umor, glavobolje, nedostatak energije, depresija, nervoza, uznemirenost, bolovi u zglobovima i mišićima, dermatitis/ekcem, anemija, gubitak težine ili povećanje težine, rinitis, astma, promjene raspoloženja, autizam, šizofrenija, oligo ili polimenoreja, sekundarni sterilitet...

U posljednjih nekoliko godina novija istraživanja su pokazala korelaciju između propustljivosti crijeva i mozga, koja dijelom postavljaju hipotezu u pojavljivanju nekih neuropsihijatrijskih oboljenja, uzrokovanih glutenom. Pretpostavlja se da nerazgrađeni gluten prolazi propusnu crijevnu barijeru (tzv. sindrom propusnog crijeva), dospijeva u sistemsku cirkulaciju, prolazi krvno-moždanu barijeru, prouzrokuje upalne procese moždanog tkiva, pogađa opijatne receptore u mozgu i neurotransmiterske procese u CNS-u.

Još sve te hipoteze nisu u potpunosti naučno potvrđene, ali je odsustvo unošenja glutena kod takvih pacijenata znatno poboljšalo njihovu kliničku sliku, što jasno potvrđuje neospornu korelaciju među njima.

Do dijagnoze

Prema konsenzusu sa 3. internacionalnog ekspertnog sastanka o poremećajima uzrokovanim glutenom iz Salerna iz oktobra 2014., s obzirom na to da ne postoje dovoljno sigurni biomarkeri koji bi jasno potvrdili prisustvo NCGS-a, dogovoren je i utvrđen protokol dijagnosticiranja NCGS-a. U slučaju kada pacijent ima dugotrajne crijevne tegobe ili neke druge, opisane u gornjem dijelu teksta, trebalo bi za početak uraditi kliničku evaluaciju kako bi isključili postojanje celijakije ili alergije na brašno:

1. Prvi korak je da provokacijska dijeta, kada je potrebno da pacijent bude na normalnoj dijeti/prehrani s namirnicama koje sadrže gluten, u iznosu od minimalno osam grama glutena dnevno, bar šest sedmica.

2. Potom slijedi eliminacijski period od šest sedmica dijete bez glutena, dakle šest sedmica unošenja hrane bez glutena, tokom koje pacijent ispunjava upitnike s detaljnim opisom svojih reakcija nakon unošenja hrane s glutenom.

Nakon evaluacije upitnika, ukoliko pacijent pokaže značajno poboljšanje svog zdravstvenog stanja tokom dijete bez glutena pristupa se drugoj fazi.

3. Ta druga faza podrazumijeva da se provede opterećenje glutenom u trajanju od jedne sedmice, nakon striktne dijete bez glutena, potom se prate rezultati i po potrebi se uključuje gluten. Taj “glutenski” izazov, odnosno opterećenje, trebao bi isključiti subjektivne osjećaje pacijenta i dati nam pravi uvid u njegovu stvarnu preosjetljivost na gluten.

4. U međuvremenu, nakon glutenske dijete, prije nego što započnemo dijetu bez glutena, potrebno je uraditi i serološke testove kako bi se isključilo prisustvo antitijela tTG, tkivne transglutaminaze, te ukupna koncentracija IgA, potom i patohistološki nalaz sluznice tankog crijeva, a po potrebi i genetske testove.

5. Ukoliko su svi testovi negativni, uz evaluaciju upitnika nakon provokacijske i eliminacijske faze s glutenom, to će definitivno vašem ljekaru dati dovoljno informacija uz pomoću kojih će dijagnosticirati NCGS, odnosno intoleranciju na gluten.

Liječenje NCGS-a

Kao ni za celijakiju, ne postoji lijek ni za NCGS/intoleranciju na gluten. Jedini način kako zaustaviti simptome i povratiti organizam u normalno stanje je doživotna bezglutenska dijeta, odnosno trajno izbacivanje iz svakodnevne prehrane namirnica koje sadrže gluten.

Još postoji puno nedoumica i tzv. crnih rupa u naučnim saznanjima vezanim za NCGS. Trenutno se intenzivno traga za efikasnim biomarkerima koji bi pojednostavili proceduru brzog otkrivanja i dijagnosticiranja NCGS-a. 

Preporuke

I pored nedostatka sigurne i brze dijagnostičke metode, svakako se ne preporučuje da pacijenti sami sebi uspostavljaju dijagnozu iščitavajući literaturu na internetu ili slušajući tuđa iskustva, jer ovaj sindrom može biti maskiran mnoštvom drugih. Apsolutno je nužno konsultiranje s ljekarima, farmaceutima i nutricionistima radi valjanog dijagnosticiranja i tretmana ovog poremećaja.