Posljednjih godina sve više se u javnosti priča o štetnostima koje po naše zdravlje izaziva gluten. No, vrlo često mnogima nije posve jasno šta je to celijakija, šta alergija na brašno, a šta je to intolerancija na gluten, te koja je osnovna razlika između njih.  

Šta je celijakija

Prema definiciji WHO, celijakija predstavlja hroničnu autoimunu bolest koja nastaje kod genetski predisponiranih ljudi, kod kojih unošenje glutena izaziva oštećenje sluznice tankog crijeva. Osnovni problem kod takvih bolesnika je nepodnošljivost glutena. Svako unošenje namirnica koje sadrže gluten kod takvih bolesnika izaziva imunološku reakciju, odnosno imunološki odgovor organizma.

Kada ljudi koji boluju od celijakije unesu u svoj organizam neku namirnicu koja sadrži gluten, njihovo tijelo pokreće imunološki sistem, koji gluten prepoznaje kao uljeza, te automatski pokreće imunološku reakciju stvaranja antitijela na uneseni antigen, gluten.

Taj imunološki napad glutena izaziva oštećenje resica na sluznici tankog crijeva, što onemogućava da se nutritijenti, odnosno hranjive materije iz hrane koju unosimo, adekvatno iskoriste, odnosno apsorbiraju. Takav dugotrajni proces dovodi do malnutricije, odnosno pothranjenosti takvog pacijenta. To je naročito važno kod male djece, kod kojih nepodnošljivost glutena može izazvati pothranjenost i ozbiljne smetnje u rastu i razvoju.

Celijakija je nasljedna bolest, što podrazumijeva da ako imate srodnike u prvoj liniji, koji su oboljeli od celijakije, vaše šanse da ćete oboljeti od celijakije su 1:10, a ako su srodnici u drugoj liniji, onda su vam šanse 1:39. Utvrđeno je da su većina oboljelih od celijakije nosioci gena HLADQ2 ili HLADQ8. A kao odgovor imunološkog sistema pacijenti s razvijenom celijakijom imaju prisutna antitijela na antigen tkivnu translutaminazu, tTG, koja se veže s glijadinom prisutnim u glutenu.

Simptomi celijakije

Celijakija se može pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi. Zabrinjavajuće je da postoji ogroman broj nedijagnosticiranih pacijenata, što, nažalost, dovodi do dugotrajnih, vrlo ozbiljnih zdravstvenih problema. Do sada se uglavnom mislilo da celijakija nastaje isključivo u dječijoj dobi, no recentnija istraživanja pokazuju upravo suprotno, da se novootkriveni slučajevi celijakije kriju ponajviše u zrelijoj dobi, kod osoba starijih od 40 godina.

Najveći problem predstavlja potencijalna mogućnost da neliječena celijakija izazove razvoj neke od autoimunih bolesti kao što su: dijabetes tip I, multipla skleroza, dermatitis herpatitiformis (oblik ekcema), osteoporozu, anemiju, Kronovu bolest, neke neurološke smetnje naročito kod oboljelih od autizma, epilepsije, miasteniju gravis, migrene, bolesti štitnjače, IgA nefropatije, sekundarni sterilitet, smetnje u rastu i razvoju i sl.

Kod pacijenata oboljelih od celijakije osnovni simptomi bolesti su: učestalo povraćanje, proljevi, bolovi ili grčevi u trbuhu, nadutost, kod nekih je to pothranjenost, a kod nekih suprotno gojaznost, dermatitis herpetiformis, anemija zbog gubitka željeza, te posljedično umor i iscrpljenost, neuromuskularni poremećaji, rahitis, osteopenija, osteoporoza, autoimune endokrinopatije.  

Postavljanje dijagnoze

Da biste potvrdili dijagnozu celijakije kod pacijenata sa sumnjom na ovu bolest potrebno je uraditi sljedeće pretrage:

1. Diferencijalnu dijagnostičku obradu kod kliničke sumnje na celijakiju, koja podrazumijeva prethodno uzimanje hrane s glutenom 6-8 sedmica, prije započetih pretraga, kako biste u konačnici potvrdili pozitivan/negativan odgovor na bezglutensku prehranu.

2. Serološki testovi: status ukupnog IgA u krvi, te EMA-IgA, kao i prisustvo tTG, tkivne transglutaminaze u krvi.

3. Patohistološki nalaz tankog crijeva (biopsiju crijeva), koja predstavlja zlatni standard za dijagnozu celijakije, i koja bi trebala pokazati stepen oštećenja sluznice crijeva.

4. Genetski test, određivanje prisustva DQ2DQ8 heterodimera, koji će potvrditi ili isključiti genetsku podlogu za razvoj celijakije, ali ne i samu dijagnozu bolesti.

Na osnovu rezultata urađenih nalaza vaš ljekar će donijeti konačnu odluku o uspostavljanju dijagnoze celijakije ili odrediti daljnju evaluaciju do konačne dijagnoze.

Liječenje celijakije

Trenutno ne postoji lijek za liječenje celijakije, osim doživotne bezglutenske dijete, koja podrazumijeva izbacivanje svih namirnica koje u sebi sadrže gluten (pšenica, raž, ječam, zob, spelta, kammut…). Čak i male količine unesenog glutena u tragovima kod nekih celijakičara može izazvati oštećenje sluznice crijeva. Prema legislativi EU i Codex Alimentariusa, Pravilnika o hrani, koji je prihvatila i BiH i zemlje u okruženju, dozvoljena doza glutena u tragovima je 20 ppm (20 dijelova po milionu), odnosno 20 mg/kg  gotovog proizvoda.

Dakle, namirnice koje imaju oznaku gluten free ne smiju sadržavati više od 20 ppm, odnosno 20 dijelova glutena na milion ili 20 mg glutena na kg gotovog proizvoda i jedino takvi mogu biti sigurni za konzumiranje kod pacijenata s celijakijom.

Alergija na brašno

Celijakiju ne treba miješati s alergijom na pšenicu, odnosno brašno, koja je također prisutna kod nekih pacijenata. To je bolest koja spada u alergije na hranu koju izaziva uneseni alergen, u ovom slučaju gluten iz pšenice, odnosno iz brašna. Simptomi se munjevito razvijaju i vrlo su opasni: urtikarija ili koprivnjača, angioedem, atopijski dermatitis, astma ili druge tegobe dišnih puteva, probavne smetnje, anafilaksija.

Takvi pacijenti moraju uraditi tzv. kožne prick-testove, da bi potvrdili ili isključili prisustvo alergena iz brašna. Ukoliko su testovi pozitivni, potrebno je isključiti bilo koju vrstu brašna iz prehrane, te po potrebi koristiti kortikosteroide, ukoliko nema odgovora na eliminaciju alergena iz prehrane.