Komunikacije završnog dijela debelog crijeva (rektuma) s okolnim organima poznate su od najstarijih vremena. Najčešće su s vaginom i mokraćnom bešikom. Stečene rektovaginalne fistule mogu nastati nakon porođajnih trauma, ginekoloških operacija, epiziotomija, zatim brojnih oboljenja, povreda i operacija u maloj karlici, fistula, hemoroida, apscesa, Kronove bolesti...

Najveći problem predstavljaju fistule koje nastaju nakon zračenja zbog tumora ginekoloških i rektalnih oboljenja. Jedan broj bolesnika se miri s postojećim stanjem i odbija operaciju. U svim slučajevima bolesnik je izložen bespotrebnom progresivnom oštećenju sfinkternog mehanizma i patnjama koje vremenom postaju nesnosne za normalan život.

Debelo crijevo

Postoje niske i visoke fistule. Kod niskih rektovaginalnih fistula otvor se nalazi u donjem dijelu vagine, distalno od himena. Visoke rektovaginalne fistule imaju visoko lokaliziran otvor u forniksu vagine. Komunikantni fistulozni otvor završnog dijela debelog crijeva - rektuma s vaginom vidi se u toku pregleda.

Vaginalna sluznica oko otvora fistule je crvena, u početku natečena, zatim se javljaju ulceracije. Sluznica je u početku bolna, iritirana, kasnije postaje tvrda, sklerotična.

Stečene rektovaginalne fistule najčešće nastaju zbog malignih tumora genitalnih organa, debelog crijeva i mokraćne bešike. Radioterapija u tretmanu ovih maligniteta može biti uzrok nekih od ovih kompliciranih fistula. Te fistule obično nastaju nakon dvije godine od zračne terapije. Početni znakovi prepoznavanja uključuju pojavu svijetlocrvene krvi kroz rektum, nezarastajuću rektalnu i vaginalnu ulceraciju i anorektalnu bol. Kroz vaginalni otvor pojavljuju se fekalni sadržaj i plinovi.

Jatrogene fistule nastaju nakon porođajnih povreda s rupturom, brojnih ginekoloških i karličnih operacija, endoskopskih zahvata. Čest uzrok ovih fistula je vaginalna histerektomija, zatim operacije rektocele, lokalna ekscizija rektalnih tumora.

Porođajne povrede s rupturom međice su najčešći uzrok rektovaginalnih fistula. Pojavljuju se ili odmah nakon porođaja ili mnogo kasnije. Rezultat su neuočenih i nezbrinutih povreda pri porodu, tehnički loše urađenih epiziotomija ili infekcija nakon nje.

Znakovi rektovezikalne fistule su pojava gnoja, stolice i plinova kroz vaginu. Nadutost trbuha i smetnje u prolasku crijevnog sadržaja su mogući i zahtijevaju hitnu intervenciju. Često se javljaju povremene temperature, groznica, bolovi, slabost. Kod stečenih rektovaginalnih fistula simptomi se javljaju odmah ili nastaju kasnije, progresivno se intenziviraju. Rani znak je pojava krvi i gnoja.

Lokalni nalaz

Poslije se pojavi stolica preko vagine kada bolesnica osjeća smrdljiv fekalni sadržaj. Prolazak vjetrova preko vagine je znak da fistula ima crijevnu, a pojava mokraće označava i komunikaciju s mokraćnom bešikom. Što je fistula više lokalizirana, to je konzistencija stolice proljevastija.

Lokalni nalaz, endoskopija, ultrazvuk, CT i magnet karličnih organa, fistulografija, analna manometrija potvrđuju dijagnozu.
Komplikacije rektovaginalnih fistula su gnojni procesi, ponekad flegmnona sjedalne regije, upalna oštećenja bubrega i drugih organa. Ojedine kože oko vagine, kasnije duž sjedalne regije i donjih ekstremiteta, za bolesnike postaju nepodnošljive.

Jedino operacija može pomoći. Sastoji se u liječenju osnovne bolesti koja je dovela do fistule s njenim zatvaranjem.

Stečene rektovaginalne fistule zbog kompleksnosti, uzroka, stepena lokalnog i općih oštećenja predstavljaju težak problem za bolesnicu i istovremeno veliki stručni izazov.

Rezultati liječenja

Zbog raznolike patologije i morfologije rektovaginalnih fistula njihovo liječenje kao i rezultati liječenja su različiti. Nestručno liječenje ovih fistula prate brojne komplikacije, od lokalne infekcije, naknadnih oštećenja s još većim problemima u kontinenciji, te ponovnim javljanjem - do 50 posto. Najveći problem je to što je “svaki put nakon operacije fistula još veća”, što govori o postoperativnoj evoluciji fistule.

Terapija

Terapija se sastoji od ispiranja, primjene kupki, antibiotika koji štite ushodne infekcije bubrega, bešike i druge septičke komplikacije. Primjena konzervativne bez hirurške terapije nema uspjeha.