Epilepsija je učestala bolest u neurologiji. Epileptični napadi dijele se na: generalizirane, parcijalne i neklasificirane napade. Tonično-klonični generalizirani napad dešava se kod 10 posto pacijenata. Napad najčešće počinje naglo, gubitkom svijesti, padom na leđa i potiljak.

Grčenje mišića

Početni motorni fenomen je grč svih mišića trupa, glave i ekstremiteta. Odmah nakon stezanja nastaje popuštanje, a zbog kontrakcije mišića vilice i opružanja jezika može doći do ugriza jezika. U vrijeme sljedeće faze, usljed izdisaja pod pritiskom i stezanjem dijela grkljana, može nastati prodoran krik, disanje je onemogućeno i javlja se modrilo kože i sluznice.

Tada ili kasnije može doći do mokrenja. Ova faza traje od 10 do 15 sekundi. Na kraju grč popušta, javlja se najprije podrhtavanje, koje se ubrzo zamjenjuje snažnim kontrakcijama koje postaju ritmične i sinhrone u svim mišićima. Nakupljena pjena u ustima miješa se s krvlju od ugriza. Ova faza traje od 30 do 60 sekundi.

Iznenadni pad može dovesti do teških povreda, kao i opekotina, ali i smrti. Napad ne bira ni mjesto ni vrijeme. Faza oporavka traje nekoliko minuta, bolesnik može biti zbunjen i vršiti besciljne pokrete i radnje, tzv. automatizam. Ponekad se na ovu fazu nadoveže terminalni san. Poslije prethodne faze ili sna bolesnik je umoran i osjeća se kao isprebijan.

Veliki napad

Apsansi su jednostavni i traju od 5 do 15 sekundi, izuzetno minutu i više. Aktivnost za vrijeme napada prestaje, svijest je prekinuta, nastaje i prestaje naglo. Posmatrač zapaža ukočen pogled. I ovi napadi mogu biti praćeni manjim motornim fenomenima (treptanje, trzaji) i vegetativnim znacima.

Mioklonični napadi - javljaju se trzaji kao i u kloničnoj fazi velikog epileptičnog napada. Mioklonična epilepsija se javlja kod 4-5 posto bolesnika. Trzaji zahvataju mišiće lica ili trupa, ili ekstremitete, a mogu i sve mišiće. Ponavlja se na 1 do 5 sekundi ili još češće i daju sliku miokloničnog napada, a mogu se nastaviti velikim napadom. Svijest je obično očuvana, a u težim slučajevima je oštećena.

Korištenje antiepileptika

Učestalost davanja antiepileptičkog lijeka zavisi od tzv. poluvijeka lijeka. Vrsta lijeka se određuje prema vrsti napada.

Za vrijeme liječenja antiepilepticima mora se voditi računa o toksičnosti pojedinih lijekova. Postoje individualne razlike farmakokinetike pojedinih osoba, a može postojati veliki broj interakcija lijekova, kako antiepileptika zajedno tako i s drugim lijekovima. Zato je bolje davati monoterapiju umjesto politerapije. Vrlo je važno povremeno kontrolirati krvnu sliku i funkciju jetre.