Dupuytrenovu kontrakturu karakteriziraju ograničeni pokreti prstiju šake, prvenstveno nemogućnost punog opružanja zbog formiranja potkožnih čvorova na dlanu i prstima šake i konsekutivnog skupljanja-savijanja prstiju.

Javlja se predominantno kod muškaraca između 40. i 60. godine, i to u omjeru šest naprema jedan u odnosu na žene.

Kada ljekaru

Uzrok ovog čestog oboljenja, koje se javlja skoro isključivo u populaciji bijelaca, nije poznat.

Postoji nasljedna sklonost, a oboljenje je češće kod pacijenata koji boluju od epilepsije, šećerne bolesti, alkoholizma, ali i bolesnika s hroničnim oboljenjima.

Tri puta veća učestalost pojavljivanja bolesti je kod pušača. Oboljenje se može javiti i kod osoba koje ne rade, tako da se smatra da oboljenje ne ovisi o stepenu korištenja šake.

Najčešće se manifestira zadebljanjem na dlanu i prstima šake i često se pogrešno protumači kao žulj.

Način liječenja

Međutim, pojava skvrčavanja prstiju šake ili stopala i nemogućnost potpunog opružanja dovode pacijenta ljekaru. Najčešće su zahvaćeni domali i mali prst.

Kod oboljenja koja traju dugo prsti mogu biti zgrčeni čvrsto prema dlanu, što ima za posljedicu skvrčavanje ligamenata i kapsule zgloba te atrofiju (propadanje) mišića šake.

Konzervativni (neoperativni) tretman se sastoji od ultrazvučne i radioterapije te ubrizgavanja kortikosteroidnih injekcija.

Ubrizgavanje kolagenaze u zadebljanu fasciju predstavlja tzv. enzimatsku razgradnju iste, s posljedičnim boljim pokretima bolešću zahvaćenih prstiju. Rijetki konzervativni tretman dovodi do trajnog uspjeha.

Kada je potrebna operacija

Operativno liječenje je potrebno kod uznapredovalih kontraktura (ograničenih ispružanja), posebno zglobova prstiju. Bolesnik se mora dobro upoznati s velikim tehničkim teškoćama operacije i mogućim, rijetkim vraćanjem kontrakture. Otklanjanje zadebljane potkožne fascije daje najbolje dugoročne rezultate. Pacijent operativni zahvat provede uobičajeno ugodno nakon blokade nerava u pazuhu - dakle, najčešće se ne uspavljuje.