NAŠA TEMA

Infektivna mononukleoza - tzv. bolest poljupca u zagrljaju korone

Odlikuje se izrazitim osjećajem umora, koji nekad traje i više mjeseci, navodi dr. Begović l Izazivači ove bolesti su virusi iz grupe herpes virusa

Z. Karić

Na očima sve strukture mogu biti zahvaćene

Foto: Ilustracija


Infektivna mononukleoza (IM), u narodu poznata kao „bolest poljupca“, sindrom je koji karakterizira niz simptoma, a to su povišena tjelesna temperatura, otečene limfne žlijezde i upala ždrijela. Izazivači ove bolesti, kaže dr. Enesa Begović, oftalmologinja, zapravo su virusi iz grupe herpes virusa, a među njima je najpoznatiji Ebstein-Barr virus (EBV).

Direktan kontakt

- Do infekcije dolazi na način da direktnim kontaktom s oboljelim virus prelazi na ćelije sluznice novog domaćina, gdje započinje proces umnožavanja. Zahvatanjem ćelija limfnog tkiva proces se širi kroz limforetikularni sistem, čiji su dio i sluznica oka i suzna žlijezda. Osim EBV-a, mononukleozu mogu izazivati i HIV virus, citomegalovirus (CMV) i drugi - govori dr. Begović.

U zemljama u razvoju, dodaje naša sagovornica, gotovo sva djeca uzrasta do četiri godine došla su u kontakt i razvila antitijela na EBV, dok je taj procent između 25 i 50 posto u sociološko neprivilegiranim zajednicama. Kod adolescenata infektivnu mononukleozu u 75 posto slučajeva uzrokuje EBV, dok se kod odraslih mononukleoza rjeđe javlja, upravo zbog prethodno stečenog imuniteta. Naime, 90-95 posto odraslih širom svijeta je seropozitivno na EBV.

  • Dr. Begović: Virus se  razmnožava

    Dr. Begović: Virus se razmnožava

    Foto: Arhiv


- Pažnja naučne javnosti posljednjih mjeseci je usmjerena prema ispitivanju prisustva EBV infekcije kod pacijenata zaraženih COVID-19, a dokazano je i značajno prisustvo EBV reaktivacije kod pacijenata s long Covid sindromom. Infektivna mononukleoza odlikuje se izrazitim osjećanjem umora, koji nekada traje i više mjeseci - navodi dr. Begović.

Paraliza živca

Druge kliničke manifestacije uključuju uvećanu slezenu, kožni osip (povezan s upotrebom antibiotika), neurološke sindrome, kao što su paralize živaca glave, upala moždanih ovojnica, oboljenja perifernih živaca.

- Na očima sve strukture, od prednjeg do stražnjeg dijela oka, mogu biti zahvaćene. Najčešće nalazimo upalu sluznice, konjunktivitis, nekada krvarenje ispod spojnice, ali i promjene na rožnici (keratitis), koji zahvata sve slojeve rožnice i utječe da smanjenje vidne oštrine - kaže dr. Begović.

Upale bionjače

Pacijent, navodi dr. Enesa Begović, može imati upalu suzne žlijezde, suzne kese, oštećenje sistema proizvodnje suza. Prisutne su nekada i upale bionjače, sudovne opne-uveitis i retinitis, kao i neurooftalmološki ispadi u vidu slabosti akomodacije, slabosti konvergencije, upale i otoka očnog živca, što se manifestira otežanim radom na blizinu (pacijenti se žale da ne mogu dugo raditi za kompjuterom).

Kako se uspostavlja dijagnoza i kako se liječi

Klinička dijagnoza infektivne mononukloze se, kaže dr. Enesa Begović, oftalmologinja, potvrđuje laboratorijskim testovima, rade se krvna slika, serološke pretrage.

- Moguće je i PCR metodom izolirati uzročnika iz, npr. sluznice oka, što u kliničkoj praksi ipak nije rutinski postupak. Terapija je simptomatska. Savjetuju se odmor i pošteda od fizičkih aktivnosti - navodi dr. Begović.

Upotreba sistemske steroidne i antiviralne terapije je kontroverzna.

- Od lokalne terapije oprezno se koriste steroidne kapi za stromalni keratitis i uveitis, dok benefiti od lokalnih antivirusnih lijekova nisu još u potpunosti razjašnjeni. Iako je očna infekcija obično lakša do umjerena zbog kompleksnosti i zahvaćenosti različitih tkiva, potrebno je vrlo pažljivo i često pratiti svakog pacijenta do konačnog izlječenja - savjetuje dr. Begović.

NA VRH

Podijeli članak na