Iako su danas manje česti zahvaljujući ranim dijagnozama, tumori maternice i dalje zauzimaju drugo mjesto među tumorima koji pogađaju žene. Tumori maternice se, zavisno od lokalizacije, ponašaju različito. Nailazimo najčešće na dvije vrste tumora, tumore grlića ili cerviksa maternice i tumore tijela maternice.

Otežava funkciju

Cervikalni miomi, naročito ako dostignu značajniji rast, dislociraju maternicu i grlić te, vršeći pritisak na okolne organe, prvenstveno na mokraćnu bešiku i rektum, svojim prisustvom remete i otežavaju njihovu funkciju. Naime, karakteristično za cervikalni miom je da može biti uzrok steriliteta. Osim toga, ako dođe do trudnoće, oni otežavaju prolazak ploda kroz porođajni kanal. Odstranjenje fibromioma s cerviksa može biti tehnički teško izvodljivo, kako u toku porođaja carskim rezom tako i izvan porođaja.

Ukoliko je lokalizacija fibromioma ili hemangioma na grliću maternice nepovoljna za izoliranu miomektomiju, može se u nekim slučajevima, umjesto miomektomije ili zajedno s njom, uraditi i amputacija grlića. U veoma rijetkim slučajevima iz tehničkih razloga, zbog položaja, broja i veličine fibromioma, umjesto miomektomije, može se uraditi totalna histerektomija. Hemangiom, benigni tumor maternice, veoma je rijedak i klinički bez posebnog značaja.

Adenomi tijela maternice (polipi korpusa) zapravo i nisu pravi tumori, već benigne hiperplazije endometrija. Mogu se javiti od djetinjstva pa sve do senija, ali se najčešće javljaju kod žena u klimakteriju, neposredno po gašenju ovarijalne funkcije. Uzroci pojave ovih benignih tumora nisu poznati, a njihova simptomatologija je relativno oskudna.

Zabilježeni simptomi

Do sada zabilježeni simptomi su vezani za neuredno krvarenje, koje nastaje zbog oštećenja samog polipa i povrede njegovih sudova, zatim bijelo pranje te, eventualno, bolovi koji dovode do kontrakcija maternice. Bolovi u predjelu maternice su povremeni, a mogu se javiti i u obliku grčeva.

 Posebna opasnost ovih tumora je što mogu maskirati karcinom korpusa, odnosno eksplorativnu kiretažu radi dijagnostike.

Terapija i liječenje

Terapija se prepisuje u skladu s preporukom da se treba liječiti tek kada fibromiomi počnu pričinjavati izvjesne tegobe. U drugom slučaju se može liječiti kada se ustanovi da su tumori dostigli veličinu pri kojoj se na njima mogu očekivati degenerativne promjene. Kod mladih žena nastoji se da se operativnim putem odstrane samo miomi, tj. da se izvrši miomektomija. Ukoliko to nije moguće, i kod starijih žena, koje ne žele ili ne mogu više rađati, vrši se operativna ekstirpacija maternice, histerektomija. Ona se može izvršiti abdominalnim ili vaginalnim putem, može biti parcijalna ili totalna.