Kako su očni živci zaduženi za prijenos signala od oka do centara u malom mozgu, tako upale očnog živca za posljedicu imaju sljedeće simptome, i to smanjenje vidne oštrine, odnosno slabljenje vida, ispad u dijelovima vidnog polja, smanjen osjećaj za boje - pacijent može jednim okom vidjeti jasno crvenu boju posmatranog objekta, dok je pri posmatranju bolesnim okom ona bljeđa.

Izvjesne promjene

Smanjen osjet za boje može se dugo zadržati, čak i kada se vidna oštrina zahvaćenog oka vrati u normalu, a javlja se i bol u dubini ili pri pokretu oka. Sve ove smetnje se nekada mogu pogoršavati nakon zagrijavanja organizma (nakon kupanja ili vježbanja).

Pri standardnom oftalmološkom pregledu nalaz je najčešće uredan ili, kako se najčešće kaže, ne vide ni doktor ni pacijent. Ipak funkcionalnim ispitivanjima bilježi se pad vida kako centralnog tako i u vidnom polju.

Očni živac izgleda normalno ili tek lako otečen u optičkom kanalu.

Rijetko se mogu naći izvjesne promjene u staklastom tijelu. Stoga je standardni oftalmološki pregled neophodno dopuniti nalazom vidnog polja, odnosno perimetrijom, gdje, u zavisnosti od ispada, ljekar može dobiti pravi uvid u eventualno mjesto lezije.

Magnetna rezonanca

Nalaz optičke koherentne tomografije prati nalaz vidnog polja, a radi se i magnetna rezonanca mozga i kičmene moždine u svrhu diferencijacije uzroka oboljenja.

Oftalmolog može preporučiti i druge dopunske laboratorijske pretrage i konsultativne preglede neurologa, infektologa i slično.

Tok i prognoza

Vidna oštrina se može spontano oporaviti. U nekim slučajevima zaostaje izvjestan stepen oštećenja vida, a postoje i periodi remisije i pogoršanja kod pojedinih bolesti, udruženih s optičkim neuritisom. Terapija je usmjerena prema uzročniku ukoliko se on pronađe. Sistemski intravenski kortikosteroidi prva su linija odbrane s ciljem smanjenja imune reakcije. Za demijelinizirajuće forme koriste se i imunomodulatori, ali su manjkavosti ove terapije visoka cijena lijeka i neophodnost liječenja u kliničko-bolničkim uvjetima.