NAŠA TEMA

Posljedice koje je donijela pandemija

Na emocionalnom planu ljudi najčešće doživljavaju tugu, tjeskobu, osjećaj praznine i usamljenosti, bespomoćnost, čežnju za izgubljenim i osjećaje krivnje, kaže Vehabović-Rudež

Z. Karić

Ljudske reakcije su prirodne

Foto: Ilustracija


Pandemija COVID-19 sa sobom je kao posljedicu donijela iznenadne i višestruke gubitke osoba. Dešava se da relativno zdravi i mladi ljudi umiru nakon nekoliko dana bolesti ili umiru od posljedica korone nedugo nakon prebolovane infekcije COVID-19.

Nemoć i krivnja

Sve se odvija brzo, članovi porodice nerijetko i sami zaraženi ostaju u nevjerici zbog gubitka i s osjećajem nemoći i krivnje jer nisu mogli ništa učiniti, ali i sa šansom da se njihovo tugovanje zakomplicira upravo zbog ovakve situacije, ovo je kazala mr. sci. Nermina Vehabović-Rudež, psihologinja i psihoterapeutkinja.

- Zbog svega toga važno je znati da se u doba pandemije tugovanje zbog gubitaka usložnjava jer se, naprimjer, ne može obavljati uz već poznate rituale prisutne kod naših ljudi u svim konfesijama, a to su okupljanja u kući žalosti, odlasci na sahrane u velikom broju, vrlo često porodica nije uspjela posjetiti bolesnika nakon odlaska u bolnicu pa ni oprostiti se na neki način, ali ni imati mogućnost vidjeti njegovo tijelo ukoliko je bio pozitivan na koronu - kaže Vehabović-Rudež.

  • Vehabović-Rudež: Osjećaj nemoći

    Vehabović-Rudež: Osjećaj nemoći

    Foto: Avaz


Treba znati, dodaje ona, da u procesu tugovanja veliku ulogu imaju rituali, a oni stvaraju red i strukturu u haosu nastalom zbog gubitka. Sahrana ili dženaza pomažu u shvatanju da je gubitak stvaran, daje priliku da se izraze misli i osjećaje o umrlome te služi kao odraz života umrloga.

Ljudske reakcije

- Kada se desi gubitak, sve ljudske reakcije su prirodne i normalne i pojavljuju se u različitim područjima čovjekovog funkcioniranja. Na emocionalnom planu ljudi najčešće doživljavaju tugu, tjeskobu, osjećaj praznine i usamljenosti, bespomoćnost, čežnju za izgubljenim, a često i osjećaje krivnje, bila ona opravdana ili ne - govori Vehabović-Rudež.

Od misaonih reakcija javljaju se šok i nevjerica, doživljaj gubitka kontrole, razmišljanje o izgubljenom, teškoće s koncentracijom i traženje smisla života. Uz to se obično pojave i tjelesne reakcije u vidu osjećaja praznine u želucu, stezanja u prsima, glavobolje...

Trajanje tugovanja

Gubici se teško podnose jer nas svaki novi gubitak podsjeća na prošle gubitke, a dovodi se u pitanje smisao života i podsjeća nas na vlastitu prolaznost. Svaki gubitak ujedno sadrži i više različitih gubitaka. Tek nakon nekoliko mjeseci čovjek spoznaje šta je sve izgubio, a prvi praznici nakon gubitka obično daju priliku da više promišljamo o izgubljenom. Tugovanje traje određeno vrijeme jer se mora odtugovati svaki od popratnih gubitaka te se mora osvijestiti i prilagoditi mnogim promjenama koje je gubitak uzrokovao.

Više o temi Nermina Vehabović-Rudež

NA VRH

Podijeli članak na